POGLEDI IZ SRBIJE: ZADRUGARSTVO NA PRIMERU ZADRUGE “AGRO-KLEK’’ Zajedništvo, ključ opstanka!

  • U Srbiji je aktivno 5.000 zadruga, od kojih je 3.000 poljoprivrednih, a među kojima 62 odsto čine zemljoradničke zadruge. Tradicija Zadružnog saveza Srbije, duga je više od 130 godina, a na području Vojvodine i 170 godina zadrugarstva je poruka da imamo tradiciju, sadašnjosti i budućnost. Zadrugama potreban pristup tržištu kapitala, jer zbog svega onoga što se dešavalo u prethodnom periodu zadruge su iscrpele svoje akumulacije;
  • Zadruge poput ,,Agro Kleka’’  pokazuju da domaća polјoprivreda može da ide u korak sa Evropom – ako se znanje, sredstva i lјudi ujedine;
  • ZZ ,,Agro – Klek’’ nalazi se šest kilometara od Zrenjanina. Ubraja se u tri najveće farme krava u Srbiji. Raspolaže sa 1.200 hektara bbradive zemlje , a od rtoga je 400 hektara pod zalivnim sistemkima, u stajma je1.200 grla rogate stoke, a trenutno je na muži oko 600 krava. Za ratarsko stočarske poslove zaduženo je oko 75 radnika;
  • Dakle, ova zadruga je preživela brojne tanzicije, sir, izvoze u Rusiju, a i sad mleka proizvedu više od evropskog proseka po kravi. Kvalitet ove zaderuge prepoznalo je  i tadašnjej Ministarstov za regionalni razvoj Srboije. Na njihovomm spisku među 94 zadruge pre nekoliko godina bila je i ova zadruga koje je 2018. godine dobila bespovratna podsticajna sredstva u iznosu od 15 miliona dinara u okviru projekta Vlade ,,500 zadruga u 500 sela’’ za kupovinu teleskopskog manipulatora i traktora ,,Džon Dir’’;

Branislav GULAN

U Srbiji je aktivno 5.000 zadruga, od kojih je 3.000 poljoprivrednih, a među kojima 62 odsto čine zemljoradničke zadruge. Polovina ukupnog broja poljoprivrednih zadruga nalazi se u Centralnoj Srbiji, a druga polovina u Vojvodini. Tradicija Zadružnog saveza Srbije, duga je više od 130 godina, a na području Vojvodine i 170 godina zadrugarstva. Poruka za zadrugarstvo je da imamo tradiciju, sadašnjost i budućnost! Zadrugama je potreban pristup tržištu kapitala, jer zbog svega onoga što se dešavalo u prethodnom periodu zadruge su iscrpele svoje akumulacije. Zato je za opstanak zadrugarstva i predlog da se otvori fond za finansiranje zadruga i da nije važno kako će se on formalno zvati, već da je bitno da se zadruge finansiraju. 

Predlog Zadružnog saveza Srbije je da taj fond koji bi finansirao zadruge bude na republičkom nivou, da bude beskamatni i da prati ciklus proizvodnje, a to znači da ako voćka rađa u trećoj godini, to prati i grejs period, odnosno da on važi dok ne stigne prva zarada. Ocena zadrugara je da je i izgradnja skladišnih preradnih kapaciteta u zadružnom vlasništvu mnogo isplativija nego da se pojedinačno neko registruje kao gazda. „Što se tiče zadruga, nama je finalizacija proizvoda jako ključna, tako da možemo da kažemo da je zadruga jednom rečenicom jedan kontinuirani, finalni zadružni proizvod koji je sertifikovan, marketinški obrađen, lepo upakovan, a još ako pronađe put izvoza, to nam je ključ uspeha“, ističe Nikola Mihailović, predsednik Zadružnog sveza Srbije. Zato je važno da se što više radi na promociji zadruga i da se u njima zapošljavaju stručni kadrovi, jer je tu i ključ uspeha i očuvanja zadruga.

Kako do savremene mehanizacije u polјoprivredi?

I ove 2025. godine, Zadružni savez Vojvodine organizovao je edukativni skup – ovog puta u Kleku, u Zadruzi “Agro Klek”, jednoj od tri  najuspešnije zadruge u Srbiji. Teme su više nego aktuelne teme – od mehanizacije do udruživanja, a sve sa cilјem osnaživanja zadrugarstva i modernizacije proizvodnje.

U selu Klek, kod Zrenjanina, bili su predstavnici zadruga iz cele Vojvodine. Pod sloganom „Uz zadruge do savremene mehanizacije“, razgovaralo se o načinima da se kroz udruživanje dođe do novih traktora, kombajna i opreme za preciznu polјoprivredu.  Organizator skupa bio je Zadružni savez Vojvodine, a domaćin ZZ ,,Agro Klek’’, Zadruga sa tradicijom dugom više od 70 godina, koja danas obrađuje oko 1.200 hektara zemlјišta i zapošlјava 75 lјudi. 

  • Iz srca Banata, iz Kleka, zadrugari šalјu poruku da je zajedništvo klјuč opstanka, a mehanizacija – klјuč napretka. Zadruge poput ,,Agro Kleka’’ pokazuju da domaća polјoprivreda može da ide u korak sa Evropom – ako se znanje, sredstva i lјudi ujedine.

Izvor: RTV (Mirko Kiš)

Zahvaljujući subvencijama Ministarstva poljoprivrede (50-65 odsto vrednosti traktora), kao i finansiranju preko IPARD programa, u poslednje četiri godine poljoprivrednici u Srbiji kupili su oko 21.000 novih traktori. 

Đorđe Mišković, izvršni direktor kompanije KIITE u Novom Sadu, jedne od najvećih uvoznika pooljoprivredne mehanizacije u Srbiji, kaže da nadležne institucije treba da razmišljaju o obnavljanju i oživljavanju proizvodnje poljoprivrednih mašina, posebno kada su u pitanju laki traktori, zbog velikog broja malih poljoprivrednika. Činjenica je da je Srbija od izvoznika postala veliki uvoznik mehanizacije i opreme za agrar. Godišnje se u proseku uveze oko 2.000 novih traktora i oko 60 novih žitnih kombajna. 

Vrednost tržišta poljoprivredne mehanizacije poslednjih godina kreće se na nivou koji premašuje 100 miliona evra godišnje. Pored nove mehaniazucije u zemlju , pema grubim procenama,stiže i oko 13.000 polovnih traktora koji dobro da dođu za obnovu postojeće mehanizacije. Jer, u zemlji je danas ukupno oko 481.000 trkatora i oko 46.000 kombajna.Međutim, dobar deo te mehanizacije je stariji i od svojih vlasnika. Tako nije retkost da vlasnici od tri stara traktora za vreme sezone poljoprivrendih radova sklapaju u jedan kako bi mogli da odu do njive i da obave poslove.

U agraru Srbije i dalje su dominantni poljoprivrednci sa malim posedima, čak 78 odsto, a njihova mehanizacija je uglavnom amortizovana, i to skoro 90  odsto nje. Njive u Srbiji suusitnjene, odnosno rascpekane pa postoji oko 19 miliona parcela. U Srbiji postoji i 508.650 poljoprivrednih gazdinstava. Međutim, čak 217.623 njih su vlasnici poseda veličine do dva i po hektara. To znači da su parcele usitnjene da se ih ima čak 19 miliona. Popis poljoprivrede u 2023/24. godini dao je realnu sliku o stanju poljoprivredne mehanizacije kojoj je potrebna obnova.

  • Poljoprivrednici u Srbiji sad poseduju oko 481.000 traktora i oko 46.000 kombajna, kao i oko milion priključnih mašina u radnom stanju, a tek svaka peta mašina je nova. Prosečna starost traktora je, prema nekim procenama, Prema podacima RZS prosečan prinos u 2021. godini bio je 6,1 tonu po hektaru. Dovoljnio za domaće potrebe koje sa ishranom, robnim rezervama i semenskom pšenicom iznose manje od od 1,5 miliona tona godišnje. Inače, ovogodoišnja žetva u Srbji dočekana je sa rodom od milion tona stare, neprodate pšenice. U odnosu na desetogodišnji prosek (2015 – 2024) proizvodnja pšenice veća je za 26 odsto oko 30 godina;

U Srbiji, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku postoji oko 4,07 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta. Koristi se 3.257.100 hektara. U ovogodišnjoj žetvi pšenice na oko 607.075 hektara dobijen je prinos od 3.605.000 tona. 

  • To je dobro, ali je rekord bio 1991. godine kada je rod bio 3.736.503 tone;

Suša obrala kukuruz!

Najveće površine 2025. godine od 961.215 hektara zauzeo je kukuruz. Dobar deo očekivanog roda obrala je suša pa se on procenjuje na oko 4,4 miliona tona. Prosečan prinos je oko 4,6 tona po hektaru.  Pošto je u Srbiji iznačlajno smanjen stočni fond portebno je i manje kukuruza, nego ranije, za ishranu stoke. Procene su da Srbiji sad treba godišnje oko 3,5 miliona tona kukuruza, što je za million tona manje nego prethodnih godina. Analitičari istiu da se od kukurza kroz više prerade može dobiti oko 5.000 različitih proizvoda pa se predlaže da se tako radi. To bi onda za nekoliko puta povećalo prihod od njegovog izvoza. 

  • Rekordna proizvodnja kukuruza u Srbiji, pema podacima RZS, bila je. 1986. godine kada je na približno istim površinama dobijen rod od 8.062.020 tona;
  • U 2024. godini iz Srbije je bilo izvezeno agrarnih proizvoda u vrednosti 5,2 milijardie evra, a uvezeno je za 3,9 milijardi evra. I pord teške godine agrar je ostvario trgovinski suficit sa svetom;

Kako da umesto kukuruza i pšenice izvozimo meso, mleko ili biogorivo

Nedavno je Vlada Srbije donela Uredbu o raspodeli podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju za 2025. godinu. Novčana davanja za sertifikovano seme i po grlu su nikad veća, ali i dalje ostaju ograničenja za količinu hektara i broj grla za koja se te subvencije mogu ostvariti. Stručnjaci upozoravaju da se i ovoga puta najveći deo sredstava iz budžeta koristi za direktna davanja. Izmenom Zakona o podsticajima odvojen novac bi, kažu, mogao efikasnije da se koristi, a to bi dovelo do bržeg razvoja poljoprivrede i unapređenja položaja proizvođača hrane.

U prethodnom periodu država je, kažu proizvođači mleka, donela nekoliko dobrih mera koje bi trebalo da stimulišu stočare da se bave ovim poslom. Između ostalog, premija za mleko je povećana na 19 dinara, a uvećane su i subvencije za junice. Međutim, i dalje su na snazi neke odluke koje destimulativno deluju, pogotovo na ozbiljne proizvođače. Jedan od problema je, navode, što su podsticaji ograničeni na najviše 300 grla.

Foto Kite d.o.o.

ZSV predlaže ukidanje ograničenja na subvencije


Da je stimulisanje poljoprivrede sa nizom ograničavajućih mera neefikasno upozoravaju i u Zadružnom savezu Vojvodine. Svoje predloge za izmene Zakona o podsticajima svojevremeno su podneli i resornom ministarstvu. Među njima su ukidanje ograničenja od 100 hektara u biljnoj proizvodnji, kao i ukidanje ograničenja do 300 kvalitetnih priplodnih grla u stočarstvu za ostvarivanje podsticaja kod zemljoradničkih zadruga i njihovih zadrugara. 

Predsednica ZSV mr Jelena Nestorov Bizonj navodi da zemljoradničke zadruge i zadrugari svoju ukupnu proizvodnju i promet ostvaruju unutar pravnog sistema. Ujedno plaćaju poreze i doprinose, a najviše su ograničeni u ostvarivanju podsticaja iz budžeta kojem najviše doprinose, kaže Nestorov Bizonj. Umanjenje isplata direktnih plaćanja je do sada, objašnjava, pogađalo prvenstveno zadruge i poljoprivrednike sa velikim farmama, jer su oni prvo ostali uskraćeni za ostvarivanje podsticaja iznad propisanog broja grla, a zatim su i od podsticaja koje su ostvarili, vraćali deo u skladu sa odredbama člana 33 zakona. Zbog toga je i predloženo da se zadruge, zadrugari i sva druga gazdinstva koja imaju registrovanu stočarsku proizvodnju izuzmu od primene ove odredbe.

Poslednjih godina, takođe, postoji povećana potreba za subvencionisanjem kamatnih stopa na kredite kod poslovnih banaka, sa ciljem smanjenja troškova finansiranja poljoprivredne proizvodnje iz kredita na nivo od jedan do dva odsto godišnje, u vezi sa čim je ZSV više puta predlagao nadležnim organima da se unutar podsticaja za kreditnu podršku, usmere povećana i kontinuirana sredstva u ove mere, navodi Jelena Nestorov Bizonj. 

  • Ukoliko bi se usvojili predlozi ZSV, naglašava se, smanjila bi se siva ekonomija u poljoprivredi, a time i nelojalna konkurencija prema svim akterima u poljoprivredi koji posluju unutar pravnog sistema, od čega bi i državni budžet imao više koristi nego do sada;

Državne i lokalne mere ne treba da se preklapaju

U Udruženju mladih poljoprivrednika Srbije kažu da veliki broj proizvođača hrane koristi samo osnovne podsticaje, to jest, direktna davanja, dok mere ruralnog razvoja mahom koriste mlađi i bolje informisani poljoprivrednici. Stav ovog udruženja je da se kroz nacionalne podsticajne mere moraju pomoći i manja poljoprivredna gazdinstva. Ako se govori o ostanku i povratku mladih na selo, kao i otpočinjanju poljoprivredne proizvodnje, za njih je potrebno osmisliti posebne programe podsticaja koji bi bili otvoreni tokom cele godine, kažu u Udruženju mladih poljoprivrednika Srbije. Naglašavaju da bi se takav program nadovezivao na program koji sprovodi Ministarstvo za brigu o selu kroz dodelu seoskih kuća. Ako realno posmatramo, samo kuća nije dovoljna da bi neko mogao trajno da ostane na selu ili da se doseli i živi na selu, već konkretna proizvodnja koja bi značila i ekonomsku održivost jednog domaćinstva i planiranje porodice, smatraju u Udruženju.

Da bi se poljoprivreda brže razvijala, kažu, potrebno je da agrarni budžet bude bar 10 odsto nacionalnog budžeta, kao i da se mere namenjene poljoprivredi na lokalu ne preklapaju sa podsticajima koje daje država. Lokalne mere podsticaja moraju prvenstveno biti usmerene na mlade i na sektor prerade primarnih poljoprivrednih proizvoda, zatim na razvoj marketinga i kanala prodaje krajnjih proizvoda. Jedino tako mali poljoprivredni proizvođači mogu postići adekvatnu i njima prihvatljivu cenu koja ih ne bi vodila u minus ili na često prisutnu ‘pozitivnu nulu’ – smatraju iz UMPS-a.


  • Poljoprivreda je, objašnjavaju, “živa stvar”, pa su efekti podsticaja različiti u odnosu na to kada ih država isplaćuje. Ogromna turbulencija na tržištu kako poljoprivrednih proizvoda, tako i repromaterijala i poljoprivredne mehanizacije dovela je do toga da poljoprivrednici obično kada dobiju novac, mnoge cene drastično porastu, pa su konkretni efekti njima najmanje vidljivi. Čim država raspiše javni poziv, primetan je nagli skok cena svega što može biti deo tih podsticaja, uključujući i kredite na koje se poljoprivrednici vrlo često oslanjaju naročito kada su u pitanju veća investiciona ulaganja, navode u Udruženju mladih poljoprivrednika Srbije;

“Kažnjavanje” velikih proizvođača mleka

  • ZZ ,,Agro – Klek’’ nalazi se šest kilometara od Zrenjanina. Ubraja se u tri najveće farme krava u Srbiji. Raspolaže sa 1.200 hekara bradive zemklje, autim 1.200 grla rogate stoke, a trenutno je na muži oko 600 krava. Za ratarsko stočarske poslove zaduženo je oko 75 radnika. Nastala je od seljačkih radnh zadruga formiranih neposredno posle Drugog svetskog rata. Zavidni rezltati posledica su, kako kaže direktor zadruge Radovan Bokić, višegodišnjeg rada kompletne ekipe ljudi;

Zadruge funkcioniše normalne i poslednjih četvrt veka u kome je bilo devet sušnih godina u Srbiji. Uz velike napore i muke uspeli suda obezbesde dovoljno hrfane, posebnokabaste za stoku. Na taj način obezbeđeno je i preživljavanje stoke, samim tim i zadruge. A, bez dobre zadrue ne mani naprednog sel!

Zemljoradnička zadruga ,,Agro – Klek’’ u Kleku je među tri najuspešnije zadruge u Srbiji.  ZZ ,,Agro Klek’’ funkcioniče zajedno sa naseljenim mestom Klek u kome se nalazi. Osnovna delatnost zadruge je stočarstvo i mlečno govedarstvo, zatim ratarstvo, koje je u službi stočarstva i ribnjak koji se nalazi na 80 hektara. Obrađuje se 1.200 hektara njiva, a od toga je 400 hektara pod zalivnim sistemima. U stajama ima i oko 1.200 grla goveda, ponajviše krava rase crveno – beli Holštajn od toga 600 krava muzilja. Dok je ostalo ;ini  priplodni podmaldak , junad i telad. Zadruga ukupno upošljava oko 75 stalno zaposlenih. U ratarstvu  je zastupljeno sve što je potrebno za stočnu hranu, na prvom mestu lucerka, kao strateška kultura, kukurz i soja. Ratarstvo obezbe]uje 100 odsto potreba farme, a to je od 15.000 do 18.000 tona kabaste hrane, osim mineralnih dodataka koje ovo podneblje ne obezbeđuje. 

,,Funkcionišemo sami za sebe. Domaćinski i potpuno legalno. Seljaci imaju poverenje u nas, predaju nam robu, mi im garantujemo isplatu i nemako nikakav problem u međusobnoj saradnji. Zadruga ima  blizi 100 zadrugara. Toliko i kooperanata i iste katastarke opštine i mesta. Bavimo se otkupom poljoprivrednih proizvoda, prevashodno od zemljoradnika,kooperanata i zadrugara  iz Kleka, od svih 80 – 90 odsto tršišnih viškova. Poosedujemo i podna skladišta i imamo ugovore sa ozbiljnim skladištarima, tako da je sva roba smeštena na sigurno. Pre dve godine 2023. godine,  finansijski gledano prihodi su nam bili preko 500 mliona dinara na godišnjem niovu, od čega 20 do 140 miliona smo plaćali poreza državi.  Prosečna zarada sad je veća od 80.000 dinara, sa čime smo zadovoljni. Dosta pažnje poklanja se mladima i  obrazovanju. Među zaposlenima su svi profili koji odgovaraju strutkuri proizvodnje. Kod ratarstva tim je sačinjen od agronoma, inženjera zaštite bilja, tehničkih lica, koja prate proizvodnju. Kod farme je veterinar, veterinarski tehničar stočarskog profila, dok je broj zaposlenih u upravi sveden na minimum. Planovi zadruge idu u pravcu daljeg podizanja nivoa proizvodnje u svim segmentima,smanjenje troškova i kompletnoj racionalizaciji poslovanja. Budućnost ratarstva ogleda se u njegovom intenzifilovanju,uvođenjem novih sistema za navodnjvaanje. Radi se o ratarskkim kulturama prvensteno namenjenm stočarskoj proizvodnji. Mi prinose ne merimo po jedinici površine, već po prihodu. Ne interesuj nas ni prinos kukuruza po jedinici površine već gledamo koliko ćemo ostvariti po hektaru kroz litru melka, kilogram ribe, mesa, što nam je značajnije od nabrajanja prinosa”, kaže Radovan Bokić, direktor ZZ ,,Agro Klek” u Kleku. 

,,Mi zapravo idemo na povećanje količine mleka po grlu. Pre dve godine to je bilo 10.400 litara po kravi godišnje. Taj rezultat ljubomorno čuvamo. Jer, to je formula uspeha zadruge. Naša zarada je je 22–23 litre muznog proseka dnevno do 32 koliko mi imao zaradu.  Amaterizam u proizvodnji mleka je nedopustiv jer sve što se radi napola ne donosi pare. Primer racionalizacije je da sve ostvarimo  sa istim brojem ljudi, istom opremom i mehanizacijom i strukturom. Tako ova zadruga utiče na direktne troškove. Uz povećanje od 10 do 15 odsto broja grla sniziće se cena koštanja litre mleka, a ljudi, objekti i opema biće 100 odsto uposleni . Od krava će se izvlačiti maksimum. Sad je ,,Mlekoprodukt” , koji od nas kupuje mleko u krizi. Džabe nama ako mi opsanemo, a mlekara kojoj prodajemo mleko nam propadne”, kaže direktor ZZ ,,Agro Klek”.

Proizvodnja u ovoj fabrici traje 365 dana u godini i radi se 24 časa dnevno. ,,Agro Klek’’ na godišnjem nivou proizvede oko šet miliona litara mleka i nalazi se među tri najbolje farme u Srbiji po kvaltietu i proizvodnji, ne i količinoi.Ali, dostigao se evropski rang, a to znači da krave daju u proseku više od 10.400 litara mleka po grlu!Dobaro deo njih je na nivou da daje po 15.000 litara mleka godišnje, kvalitetnog mleka koje ispunjava evropske standarde. Zadruga više od tri decenije sve količine proizvedenog mleka isporučuje zrenjannskom ,,Mlekoproduktu’’. Tu se radi o dnevnij proizvodnji od oko 14.000 litara ili godišnjo oko šest miliona litara ,,bele reke’’. 

  • Da u seoskoj zemljoradničkoj zadruzi mogu da se primenjuju evropski standardi u proizvodnji, potvrđuje i primer ,,Agro Kleka”. U ovom poljoprivrednom kolektivu od muznih krava ostvaruju prihod po hektaru na godišnjem nivou od po 6.000 evra, što je za tri ili četiri puta više od zarade koja se ostvaruje u takozvanom suvom ratarenju. Jer, prosčena prihdo po hetkaru je oko 1.200 eva godišnje!

,,Mi sad realizujemo planove od pre pet godina, a planiramo za narednu deceniju. Naša snaga je u potencijalima koje imamo. Cena na današnji dan ne znači nam mnogo. Nas intereuje koja će biti otkupna cena melka biti  u narednoj deceniji. Problem nije u otkupu mlekaa, već je u uvozu jeftinog sira. Jer, kako će nam se platiti mleko, ako se uvozi sve i svašta iz Evrope, po stimulativnim cenama, i to nas trenutno najviše brine. Svake godine zadruga u razvoj ulaže oko pola miliona evra. Na ovoj farmi godišnje se za isharnu stoke pripremi najmanje  14.000 tona hrane za stoku koja je proizveden na zadužnim njivama ’’, tvrdi direktor ZZ ,,Agro Klek’’ Radovan Bokić.

Jedan od problema ove zadruge je i krađa ribe iz ribnjaka.To je nerešen problem od pre tri decenije, zbog nesrazmerno blagih kazni prema počiniocima.

Problem restitucije

Nerešen problem zadruge je i restitucija. Rukovodstvo ,,Agro Kleka” tvrdi da su zemlju koja je u postupku restitucije legalno 2016. godine uknjižili. Sad nam je u postupku oko 200 hektara, a nazire se još toliko, ukazuje Radovan Bokić.Ako bi se to oduzelo to bi značilo i skoru propast zadruge. Mi nismo protiv restitucije. Nečemo ni tuđu zemlju.  Ali, u opštini se nalazi oko 12.000 hektara  u javnoj svojini državne zemlje. Imamo rešenje za taj problem.  Pa, nije li bezbolnije rešenje da se iz tog fonda,  vrati zemlja  u restituciji?

Zadruga nema ozbiljnjih problema sa institucijama na lokalnom ni pokrajinskom nivou. Međutim, prisutan je nerešen problem  restitucije. Jer, grad Zrenjanin izdaje u zakup oko 10.000 do 12.000 hektara državne zemlje. Međuitm, Agencija za povraćaj dekretima sad preti oduzimanjem  zemlje koju je Zadruga stekla pravnim putem i 2016. godine i uknjižila je kao svoje vlasništvo!

,,Ako se to ostvari ZZ ,,Agro Klek’’ neće više biti. Sa ZSV je najbolja saradnja, sa Pokrajinskim sekretarijatom yya poljoprivedu isto tako. U suštini mi se ne oslanjamo mnogo na druge, osim na sami sebe. Ovo je apolitična zadruga, gde već četvrt veka radimo bez dana blokade žiro računa.  Od 28. aprila 1998. godine, kada je registrovana kao ZZ ,,Agro – Klek’’, ni sata žiro račin nije bio u blokadi. Nismo zaduženi od banaka, a to što imamo kredita čini jednu trećinu u odnosu na stanje zaliha.Klek, naseljeno mesto ima oko 3.000 žitelja i trećina stanovnika, direktno ili indirektno živi o od ove Zadruge. Mi smo društveno odgovorna firma i podržavamo sve aktivnosti u mestu i okolini, od sportskih klubova do kulturnih manifestacija. Mesto oslonca smo penzionerima i udruženju žena i boraca. U vreme pandemije smo dali pomoć od noko dva mliona dinara u nekoj formi, uputili ka zdravstvenim organizacijama, što Ministarstvu zdravlja, što selu i pojedincima’’, kaže Bokić. 

Drugi problem je član 33 zakona koji kaže da se onima, koji na godišnjem nivou dobijaju od države 10 miliona dinara i više, premija za mleko umanjuje za 10 odsto, a proizvođačima koji prelaze 20 miliona dinara dvostruko više. Tako se proizvođači koji dnevno isporučuju 1.000 i više litara mleka, a to su ozbiljni proizvođači, kažnjavaju sa 10 odsto podsticaja, a oni koji imaju dnevnu proizvodnju 2.000 ili 3.000 litara sa 20 odsto,  objašnjava Radovan Bokić. On stiče da se njihova farma kažnjava sa 20 odsto, što je, kako kaže, na godišnjem nivou oko 19 miliona dinara. To je destimulativno za razvoj onih koji su odlučili da se definitivno bave mlečnom proizvodnjom u profesionalnom smislu, a to je danas okosnica proizvodnje mleka u Srbiji – ukazuje ovaj farmer.

Dakle, ova zadruga je preživela brojne tanzicije, uvozni sir, izvoze u Rusiju, a i sad mleka proizvedu više od evropskog proseka po kravi. Kvalitet ove zaderuge prepoznalo je i tadašnje Ministarstvo za regionalni razvoj Srbije. Na njihovom spisku među 94 zadruge pre nekoliko godina bila je i ova zadruga koje je 2018. godine dobila bespovratna podsticajna sredstva u iznosu od 15 miliona dinara okviru projekta Vlade ,,500 zadruga u 500 sela’’ za kupovinu teleskopskog manipulatgora i traktora ,,Džon Dir’’. Farma je reprezentna, pre svega, zbog rase grla koje su u stajama, a zatimi zbog obima proizvodnje. Zahvaljujući mehanizaciji koju imamo, mi ćemo sigurno održati i učvrtiti tu proizvodnju, nadamo se i povećati je, ukazuje Bokić. 

Prilikom obilaska Kleka, pre nekoliko godina, povodom Međunarodnog dana zadrugara, koji se od 1985. godine obeležava svake prve subote u julu,  2019. godine u ovom mestu su je sa saradnicima boravio današnji ministar za Brigu o selu Milan Krkobabić. Posle obilaska farme sa 600 muznih krava rase crveni holštajn, Milan Krkobabić je između ostalog istakao: Ovako zamišljam naša sela i Srbiju. Jedno selo – jednazadruga, 75 ljudi radi, ljudi primaju pristojne zarade i to su ljudi koji ne razmišljaju da odu. On je tada posebno naglasio i potrebu za razvojem stočarstva u Srbiji. Govoreći o zadruzi u Kleku, on je između ostalog istakao: Ovde je zaokružen ciklus – ratarstvo je u službi stočarstva što potvrđuje činjenica koju stalno ponavljam be bez razvostaočarstva nema ni poljoprivrede! Po njegovim rečima u Srbiji je razbijeno nepoverenje u udruživanje, jer je za vreme trajanja akcije ,,500 zadruga u 500 sela” za četiri godine osnovano čak oko 1.100 novih zadruga. 

Šta je prvi korak u jačanju domaćeg agrara


Novac koji država izdvaja za subvencije je mnogima pomogao da se modernizuju, nekima da ne propadnu, a manjina ga je iskoristila da se razvije. To, međutim, nije dovoljno da se unapredi celokupna poljoprivredna proizvodnja.

Srbija je izvoznik kukuruza, pšenice, suncokreta i ječma – dakle primarnih poljoprivrednih proizvoda – a uvoznik svinjskog mesa, žive prasadi, teladi, mleka i mlečnih proizvoda. Uvozimo većinu semena za ratarsku proizvodnju i sva mineralna đubriva i energente. Ako pogledamo prosečan rod u ratarskoj proizvodnji i prosečna ulaganja, postoji neka mala zarada, ali šta je sa onima koji su ispod proseka – pita se Aleksandar Kutlešić iz Info tim logistike. Smatra da je jedan od bitnih razloga pada poljoprivredne proizvodnje loša strategija razvoja poljoprivrede koju je Srbija imakla donedavno. Sad nema uopte strategiju. To znači bez jasnih ciljeva i planova, a davanje novca u takvim okolnostima je za većinu odugovlačenje propadanja, sumira Kutlešić. Za donošenje mera podsticanja poljoprivrede koje bi bile efikasnije, potrebno je definisati pravce razvoja. Od toga da li će nosioci biti porodična gazdinstva ili kombinati do toga čega zemlji, i koliko, nedostaje i koje proizvode država može da izvozi. Vrlo je bitno unaprediti prerađivačku industriju kako bi se smanjio izvoz primarnih poljoprivrednih proizvoda. Srbija nije najveći proizvođač žitarica u svetu, ali ove godine imamo najniže cene u svetu. Osnovni razlog je mala potrošnja, pa nam cenu diktiraju svetski kupci, a trošak transporta nije mali što bitno smanjuje zaradu, objašnjava Kutlešić.

Osim zaokružene proizvodnje i nastojanja unapređivanja i osavremenjavanja poljoprivredne delatnosti, odnosom prema zaposlenima, zadrugarima, kooperantima, ZZ ,,Agro Klek’’ je model koji treba da slede one zadruge koje još nisu odredile svoj put razvoja. Jer, ako propadnui zadruge otići će I značajnj deo ljudi sa sela! Bez dobre zadruge nema ni privlačnog sela život.

Primer Rusije i SAD


Da dobro postavljeni ciljevi dovode do razvoja poljoprivrede i jačanja države, pokazuju i primeri Sjedinjenih Američkih Država i Brazila, koji su veliki proizvođači kukuruza i soje, a koji dobar deo te proizvodnje koriste za biogorivo. SAD 35 odsto proizvodnje kukuruza, ili 140 miliona tona, pretvara u etanol i na taj način smanjuje viškove i omogućava više cene za svoje proizvođače. Takođe, ne treba zaboraviti da je Rusija pre 10 godina svinjsko meso uvozila iz Srbije, a sada ga mi uvozimo od nje. Ruska Federacija je kompletnu poljoprivredu za deceniju razvila toliko da ne samo da je postigla samodovoljnost, već ostvaruje i viškove za izvoz. U Rusiji su se do poeltka intervencije na Ukrajinu izgadile 564 nvoe farme svinaj.l Oni sad izuvioze u Vijetna godišnekj oko 62 miliona svinja, – podseća Kutlešić.


Da bi se videli pravi efekti subvencionisanja poljoprivrede neophodno je uraditi sveobuhvatnu analizu državnih davanja. Za to su potrebni podaci Agencije za agrarna plaćanja o plasiranim sredstvima, što je, kažu stručnjaci, istraživačima često onemogućeno pod izgovorom zaštite podataka o ličnosti, odnosno, identitetu korisnika!?

Zadrugarstvo Srbije danas

  • Prosečno raspoloživa polјoprivredna površina po zemlјoradničkoj zadruzi u Srbiji iznosi po 117 hektara. Ove površine sa postojećom strukturom proizvodnje ne omogućuju dugoročnu ekonomsku održivost. Iz tih razloga neophodna je intenzifikacija prooizvodnje kroz uvođenje novih tehnologija i novih proizvoda iz oblasti povrtarstva, voćarstva, stočarstva, prerade polјoprivrednih proizvodai stvaranje finalnih proizvoda;
  • Udruživanje danas predstavlјa snažnu ekonomsku okosnicu u ekonomijama razvijenih zemalјa u svetu, a udružuju se i farmeri koji poseduju nekloliko hilјada hekara zemlјei drugi, ne mali kapital. Koliko je udruživanje značajan svetski process i trend za visoki respekt najbolјe ilustruju sledeći podaci: na planeti Zemlјi udruženo radi i posluje blizu milijarda zadrugara koji su organiyovani u više od 750.000 zadruga.  Procenjuje se da je oko tri milijarde lјudi povezano, na razne načine, sa radom zadruga;

Promene drštveno-ekonomskih odnosa od presudnog su značaja imale  na razvoj zemlјoradničkog zadrugarstva, koje u Srbiji ima tradiciju nešto manju od dva veka.Ujedinjene  nacija su 2025. godinu, proglasile godinoim zadrugarstva. Dok se ono u svetu razuvija, u Srbiji nazaduje! Udruživanje danas predstavlјa snažnu ekonomsku okosnicu u ekonomijama razvijenih zemalјa u svetu, a udružuju se i farmeri koji poseduju nekoliko hilјada hektara zemlјe i drugi, ne mali kapital. Koliko je udruživanje značajan svetski process i trend za visoki respekt najbolјe ilustruju sledeći podaci: na planeti Zemlјi udruženo radi i posluje blizu milijarda zadrugara koji su organizovani u više od 750.000 zadruga.  Procenjuje se da je oko tri milijarde lјudi povezano, na razne načine, sa radom zadruga. Zadruge obeszbeđuju više od 100 miliona poslova širom sveta, što je za 20 dosto više od multinacionalnih korporacija. Oko 246.000 registgrovanih zadruga u EU zapošlјava 4,8 miliona ljudi i ima 144 miliona članova zadruga, što znači da je skoro svaki treći građanin EU član neke od zadruga. U zemlјama Zapadne Evrope karaktersitična je specijalizacija zadruga. Tipično za zemlјorabdnučko zadrugarstvo u razvijenkim zemlјama Evrope, jeste praksa da je gotovo svaki  farmer član jedne  ili više zadružnih asocijacija – kooperativa. Sredinom 80-ih godina prošlog XX veka, u EU, više od polovine polјoprirednog prometa bilo je usmereno ili kontrolisano i preko zadruga. Danas se u državam EU 50 – 98 odsto  prometa svih  polјoprivrednih privrednih proizvoda obavlјa putem zadruge! To je pokazatelј da su i veliki, a ne samo mali proizvođači deo zadružno sistema. 

Bitno je istaći i da je tržišno učešće zadruga u pojedinim segmentima polјoprvirede unutar EU izuzetno visoko.Primera radi, tako specijalizovane mlekarskde zadruge u Austirji, Danskoj,finskoj i Švedskoj učestvujui sa vieš od 90 odsto na tržištu mlečnjih proizvoida. Učešće zadruga na tržištima mesa najviše je uDanskoj – 90 odsto, u Finskoj iznosi 69, a u Švedskoj 40 odsto (Izvor: Međunarodni zadružni savez 1998. godine). Procesi ingegracija među zadrugama ostvaruju se na više načina, mešu kojima je najčešće njhovo spajanje u jedno pravno lice, ali je česta pojava  objedinjavanje prometne funkcije u jednom subjektu, sa više zadruga. Prema podacima Zadružnog saveza Srbije od maja 2017. godine, u njima je bilo registrovano 3.600 zadruga, od čega je 1.548 polјoporivrednih. Svoje poslovanje prema Zakonu o zadrugama iz 2015. godine, uskladilo je oko 2.000 zadruga. 

Prema podacima iz istog izvora u Srbiji je tada postojalo 50.000 zadrugara (osnivača zadruga) i oko 150.000 kooperanata. Zadruge deluju u okviru 16 zadružnih savezua, predvođenih Zadružnim savezom Srbije i Zadružnim savezom Vojvodine. U zadrugama radi izmeđeu 5.000 i 10.000 zaposlenih, među kojima su i direktori.  Zaposleni i direktori nisu zadrugari i nemaju pravo glasa. Najstariji oblik zadruga su kućne zadruge, koje su pre više hilјada godina nastale na krvnom srodstvu i zajedničkoj svojini. Ima ih  kod Slovena, Germana i drugih naroda. Zadruge su, kao ekonomske organizacije, tvorevine epohe kapitalizma, nastale u njegovoj višoj fazi, sredinom XIX  veka. Izvorno, to je pokret sitnog kapitala. Prve zadruge formirali su sitni proizvođači – zanatlije i trgovci. U definicajma o zadrugama postoji prilično nepreciznosti. Dok neki autori zadruge definištu kao preduzeća, drugih ih vide izričito kao udruženja. U svakom slučaju, korisno je upoznati se s pojmovnim određenjem o zadrugama, jer to otkriva i način na koji su se različiti društveno ekonomski sistemi, državna uređenja i sami zadrugari odnosili prema udruživanju. 

Bivši predsednik Zadružnog saveza Srbije pok prof dr Viden Ranđeloivć objašnjavao je da su ,,zadruge pspecifične ekonomske organizacije eksploatisanih slojeva društva: Najamnih radnika i sitnih robnih proizvođača – zanatlija i selјaka, Osnivači zadruga su bili vođeni idejom da formiranjem zadruga mogu da se zaštite od eksploatacije i iskoriste neke prednosti proizvodnje, koja je, kako se kapitalizam razvijao, postajala preovlađujući oblik proizvodnje.”

Prvu savremenu potrošačku zadrugu u svetu osnovalo je 28 nezaposlenih ročdelskih tkača krajem 1844. godine u malom mestu Ročdelu, u Engleskoj. Time je označen početak nove ere – savremenog udruživanja. Zadruga je počela da radi kao mali dućan, u kojoj su zadrugari kupovali kvalitetnu robu i, a da im nije  zakidano na meri. Prva zadruga u Ročdelu ustanovila je principe koji će kasnije postati i trajni princip rada potrošačkih zadruga uopšte. Godinu dana posle osnivanja zadruge ročdelskih tkača, 1845. godine u Sobotištu u Slovačkoj, osnovana je druga zadruga.

Prva zadruga (Gaydovsky spolok) na teritoriji današnje Srbije osnovana je u Petrovcu (današnji Bački Petrovac) u Vojvodini, 1846. godine – samo dve godine posle prve zadruge u Ročdelu.

  • Bila je to i treća zadruga u svetu! 

Nјen osnivač bio je evangelistički kapelan Štefan Homola, koji je tada okupio Slovake, koji su imali visoko razvijenu zadružnu svest. Oranizovali su se u zadrugu, prvenstveno radi samopomoći, udruživanjem novčanih sredstava. Prva zadruga na teritoriji današnje Vojvodine značajna je po svojim, autonomno i pionirski formulisanim, zadružnim principima, koje je kasnije usvojio 14. Kongres Međunarodnog zadružnog saveza u Londonu 1934. godine, kao autentične principe zadružnog rada.

 Srbija, nenaselјana selјačka zemlјa!

Kada je reč o Srbiji, treba reći da je ona u XIX veku bila retko naselјena i izrazito selјačka zemlјa. Godine 1815. Godine u 18 nahija Beogradskog pašaluka živelo je jedva oko 400.000 duša, da bi se taj broj, velikim prirodnim naraštajem i doselјvanjem živlјa iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Makedonije 1875.godine povećao se na 1.378.338. Značajnim proširenjem teritorije posle  srpsko –  turskog rata 1876 – 1878. godine, odnosno Berlinskog koongresa, Srbija je imala 1.901.736 stanovnika, da bi se taj broj 1900. godine popeo na 2.529.196 stanovnika. Srpsko selјaštvo je pod turcima živelo i najčešće u porodičnim zadrugama. I krajem XIX veka, iako je, usled razvoja novčane privrede i kapitalizma, uveliko bio u toku proces rasformiranja porodičnih zadruga, kućne zadruge su se još dugo zadržale na srpskom selu. Tako je prema podacima iz 1893. godine selјačkih domaćinstava sa po šest do 10 članova bilo 132.880, a preko 10 članova 31.099 i sa od od po 20 članova – 1.904.Polјoprovreda je bila ekstenzivna, a prinosi niski. Seljaci u Srbiji koristili su i vrlo primitivna oruđa za rad: orali su sa ralom ili drvenim plugom dok je metalnih plugova bilo veom malo! U upotrebi su bile ručne vršalice na dolap, koje su pokretali konji. Tek 1891. godine uvezeno je svega 10 vršalica, parnih mašina, pet sejalica i jedna kosačica. Uz sve to, na kraju XIX veka nepismenost je bila dostigla 77 odsto, a među selјacima čak 85 odsto. Dugovi su pritiskali selјaštvo koje je moralo da se zadužuje kod seoskih gazda, seoskih mehandžija i trgovaca, državnih činovnika i oficira pod veoma teškim uslovima!

Prve zadruge u Srbiji, zanatsko – proizvođačke i potrošačke, javljaju se sedamdesetih godina XIX veka. Beograd koji je bio privredni i kulturni centar, postao je i zadrugarsko jezgro. Tako jer prva zadruga, Stolarsko – bravarska družina, osnovana u Beogradu marta 1870. godine, a već sledeće osnovane su i:  krojačke, opančaske, potkivčake i kolarsko – kovačke zadruge. Važio je princip samopomoći, zadrugari su uplaćivali udeo na koji se nije plaćala kamata. Soldiarnost je bila ograničena, tako  da zadrugari nisu morali da unose  u zadrugu sva sredstva za rad, već su jemčili delom imovine. Nije bilo fondova, već su celokupnu dobit zadrugari delili između sebe. Članovi zadruge su mogli da budu samo majstori, ali ne i kalfe.

Vrlo brzo posle osnivanja zanatsko – proizvođačkih, u Srbiji se osnivaju i prve potrošačke zadruge. U osnivanje prve takve zadruge u Beogadu 1870. godine pod nazivom Prva družina za potrošnju u Beogradu učestvovao je lično i Svetozar Marković. Cilј osnivanja zadruge  bio je da se izbegnu posrednici – privatni trgovci i njihova dobit. Potrošačke zadruge u Srbiji su poslovale gotovo na istim prncipima prve zadruge u svetu. Jer, zadrugari su primenjivali princip samopomoći, a bilo je obavezno kupovanje u zadružnim prodavnicama i to samo za gotov novac. Jemstvo je bilo ograničeno –  zadrugari su jemčili samo imovinom u zadružnoj radnji. Za  razliku od zanatsko – proizvođačkih zadruga, u potrošačkim zadrugari su pri raspoledeli dobili jednu četvrtinu izdvajali u rezervni fond, a ostatak su delili između sebe u vidu ristorna, srazmerno onome ko je koliko kupovao u zadruzi. 

Prva kreditna zemlјoradnička zadruga u Srbiji osnovana je krajem marta 1884. godine u selu Vranovo pored Smedereva. Incijator okuplјanja 29 zemlјoradnika bio je Mihailo Avramović. Posle toga došlo je do osnivanqja većeg broja zadruga. U Azanji, Malom Orašju, Mihailovcu i Ratarima… Već sledeće godine u Srbiji je bilo 12 zadruga, a zadružni pokret se širio prema Šumadiji, Mačvi, Pomoravlјu, Krajini  i drugim područlјima u Srbiji. Godine 1900.  u Srbiji  je broj zadruga iznosio 219, a pred Balkanski rat 1912. godine čak 650! Kreditne zemlјoadničke zadruge u Srbiji su formirane po uzoru na Raajfajzenove zadruge u Nemačkoj. Sredsta za rad su bili udeli zadrugara koji su  bili mali i nisu donosili kamatu; solidarnost među zadrugarima je bila neograničena – za svoj rad garantovali su celokupnom svojom imovinom; fondovi i zadruge su bile nedelјivi, teritorija poslovanja ograničena, a funkcije u zadrugama su bile volonterske – nisu donosile novac. Postojalo je i danas važi deset zadružnih principa u poslovanju.

Deset zapovesti za zadrugare!

Još davne 1933. godine objavljen je kalendar „Glavnog saveza zemljoradničkih zadruga“. U deset tačaka sažeto je sve što zadrugarstvo jeste, a zadrugar treba da bude….

Još davne 1933. godine objavljen je kalendar „Glavnog saveza zemljoradničkih zadruga“. U deset tačaka sažeto je sve što zadrugarstvo jeste, a zadrugar treba da bude.

 1. Radi sve preko Zadruge i na organizaciji zadrugarstva, jer je samo u zadrugarstvu spas čovečanstva i jedini put ka uspehu;

2. Zadrugarstvo udružuje sve ljude, bez obzira na veru i narodnost. Zato ni jedan zadrugar ne treba u Zadrugu da unosi klasnu ili versku borbu, već treba da bude prema svakom ljubazan, nesebičan, iskren i predusretljiv;

3. Nikada ne uobražavaj da si mnogo učinio za napredak zadrugarstva, već uvek i dalje radi kao da za njega nisi ništa učinio;

4. Samo zadrugarstvo radi u korist članova Zadruge. Pokoravaj se stoga Zadružnim Zakonima, Pravilima i zaključcima;

5. Poštuj svoju Zadrugu i brata zadrugara, pa ćeš i ti srećan i zadovoljan biti;

6. Ne ubijaj ugled Zadruge, već razvijaj zadrugarsku ljubav među zadrugarima, jer bez te osnove zadrugarstvo je uopšte nemoguće;

7. Ne čini nikada nikakve prestupe, već se pokaži da si primeran građanin i pravi zadrugar;

8. Raduj se svakom napretku svoga brata zadrugara, jer će i na tebe doći red. Zapamti da je zadrugarstvu cilj da preobrazi svet i oslobodi ga krize i nevolje;

]9. Slušaj svaku zadružnu i dobru pouku, jer će ti ona doneti samo koristi, a nikada štete;

10. Nikada ne zaboravljaj svoju dužnost prema Zadruzi, jer će ti Zadruga doneti za tebe i tvoje drugove-zadrugare ogromne i neizmerne koristi i blagodeti:

                                   (Autor je analitičari publicista)