POGLEDI: JUGOSLAVIJU JE NEKAD ZARAZNA BOLEST, SLINAVKA I ŠAP KOŠTALA DESET MILIONA DOLARA!

Ova zarazan bolest  može da ugrozi čitavu ekonomiju jedne zemlje. Štete koje nastaju ogromne su, ne samo zbog uginuća životinja što je učestalije kod mladih životinja, već upravo zbog sekundarnih infekcija koje produže vreme oporavka životinja, smanjenja mlečnosti i upala vimena, pobačaja i sterilnosti. U cilju sprečavanja unošenja zarazne bolesti slinavke i šapa u Srbiji je od 22. januara 2025. Godine zabranjen uvoz mesa poreklom od domaćih goveda, svinja, ovaca, koza i ostalih domaćih i divljih papkara iz zemalja u kojima postoji sumnja ili je potvrđena bolest FMD (Foot and mouth disease).U skladu sa obavezama prijavljivanja zaraznih bolesti Svetskoj organizaciji za zdravlje životinja (WOAH), Nemačka je 10. januara obavestila o prisustvu zarazne bolesti slinavka i šap na svom području, u oblasti Brandenburg, zapadno od Berlina. Bolest je potvrđena u populaciji vodenih bivola, od kojih su tri životinje uginule.

Slinavka i šap (eng. Foot-and-Mouth Disease) je akutna, vrlo zarazna virusna bolest koja pogađa domaće papkare kao što su goveda, svinje, ovce i koze, kao i više od 70 vrsta divljih životinja. Bolest se očituje stvaranjem karakterističnih vezikula i erozija na sluznici usta, nosa, vimenu i papcima. Slinavka i šap može izazvati ozbiljne ekonomske gubitke u stočarstvu zbog smanjenja proizvodnje mlijeka i mesa.  Dakle, slinavka i šap su bolest koje ne poznaje granice. Prenose je i  divlje životinje koej bez pasoša prelaze granice. Slinavka i šap (SiŠ) veoma je kontagiozna (zarazna) bolest, koja se vrlo lako i brzo širi na velike udaljenosti, a teško ju je zaustaviti. To je primarno bolest papkara, a od njih na prvom mestu goveda. Ovce, koze i osobito svinje obolevaju rjđe, a bolest kod njih obično ima i blaži tok.  Slinavka i šap (lat. Aphthae epizooticae) bolest je koja je tokom istorije utvrđena zapravo u svim zemljama gde se uzgaja stoka. Jedina iznimka je Novi Zeland. Iz endemskih žarišta, 

Znakovi i simptomi

Bolest se manifestira visokom temperaturom te pojavom mehura (afta) po sluznicama usne šupljine, vimenu, vulvi, međupupčanom … Najvažniji  izvor infekcije je bolesna životinja. Pucanjem mehura oslobađaju se goleme količine virusa. Teoretski, jedna jedina obolela krava dovoljna je za infekciju više milijardi… Slinavka i šap je akutna i jedna od najkontagioznijih zaraznih bolesti od koje obolevaju papkari. Bolest se retko javlja kod drugih vrsta životinja i kod ljudi.

Slinavka i šap je ponovo u Evropi, a evo i kako prepoznati ovu zaraznu bolest papkara? Izuzetno je važno poduzimanje mera zabrane prometa životinja jer se tako bolest može prepoznati… Izuzetno je važno poduzimanje mera zabrane prometa životinja jer se tako bolest može proširiti u kilometre udaljena područja. Dakle, bitno je da u Nemačkoj odrade sve kako treba, kaže za javnost dr. vet. med Goran Galić.

Iako se mislilo da je iskorenjena u Europi, slinavka i šap pojavila se početkom 2025. godine u Nemačkoj. Bolest je registrovana na farmi vodenih bivola u okrugu Märkisch-Oderland u blizini Brandenburga, a pri tome su uginule tri životinje od 14 držanih na otvorenom. Reč je, ističu stručnjaci, o izuzetno opasnoj zaraznoj bolesti pa se primenjuju rigorozne biosigurnosne mere kontrole i suzbijanja daljeg širenja u skladu s evropskim propisima. “U svojoj dugogodišnjoj veterinarskoj praksi još se nisam susreo s ovom bolešću i bit će zanimljivo vidjeti nakon analize kako se ona pojavila u srcu Europe”, naveo je Goran Galić, dr. med. vet.

Slinavka i šap ponovno u Europi, kako prepoznati ovu zaraznu bolest papkara?Foto: Shutterstock/Jenoche (ilustracija)

Bolest se širi brže od afričke svinjske kuge 

Za razliku od Evrope za koju se mislilo da je sigurna od ove bolesti, slinavka i šap još uvek je prisutna u Turskoj, na Bliskom istoku, Africi, Aziji i Južnoj Americi. “Poslednji slučaj za koji se čuloo je bio pre 20-ak godina u Velikoj Britaniji. Navodno su virus donijeli afrički studenti u prerađenim mesnim proizvodima, kobasicama.

Slinavka i šap ponovno u Njemačkoj nakon više od tri desetljeća!

U samoj Njemačkoj su posljednji slučajevi slinavke i šapa zabilježeni davne 1988. godine. Zaražene životinje obavezno se moraju eutanazirati i neškodljivo ukloniti, te uspostaviti zona zaštite i nadziranja. Izuzetno je važno poduzimanje mera zabrane prometa životinja jer se tako bolest može proširiti u kilometre udaljena područja. Koliko je opasna ova zarazna bolest je i podatak da se puno brže širi od afričke svinjske kuge (ASK). Virus je izuzetno otporan i može preživeti u zemlji mesecima, pa i godinama. Zato se zaražene uginule životinje obavezno spaljuju.  Treba napomenuti da virus nije opasan za ljude, ali je izuzetno zarazan za papkare poput goveda, ovaca, koza i svinja, a slinavku i šap mogu dobiti i divlje životinje. Osnovne karakteristike ove bolesti su visoka temperatura, pojava mehura po sluznicama usne šupljine, vimenu, vulvi, međupupčanom prostoru, krunskom rubu (iznad papka) i oštećenjima sluznice probavnog trakta. Zbog pojave mehura po ustima, životinja obilno slini, pa otuda i naziv tog oboljenja. Nakon jednog do tri dana mehuri pucaju i na njihovu mestu ostaju rane koje se lako mogu inficirati. Štete koje nastaju ogromne su, ne samo zbog uginuća životinja što je učestalije kod mladih životinja, već upravo zbog sekundarnih infekcija koje produže vrijeme oporavka životinja, smanjenja mliječnosti i upala vimena, pobačaja i sterilnosti.

Nizozemska i Južna Koreja zaustavile uvoz iz Njemačke

Već prvog dana od objave o zarazi vodenih bivola u Nemačkoj, Nizozemska je poduzela određene mere pripravnosti. Uvela je zabranu prevoza teladi u celoj zemlji i zabranu ulaska u farme, te je zaustavila uvoz iz Nemačke. Osim toga u Nizozemskoj je pod kontrolom i 3.600 teladi koje je s područja Brandenburga uvezeno, a koja se sada nalaze u 125 tovilišta širom zemlje. Istovremeno, Južna Koreja je zaustavila uvoz svinjetine iz Nemačke, a čeka se i karantinska inspekcija za oko 360 tona nemačke svinjetine koja je do 27. prosincqa isporučena u Južnu Koreju. Iako je pojava ove zarazne bolesti daleko od Hrvatske, opreza nikad dosta, ali stručnjaci ističu da sada ne preti nikakva opasnost. “Kao što sam napomenuo, bitno je da u Nemačkoj odrade sve kako treba po pitanju mjera kontrole i suzbijanja daljnjeg širenja bolesti, pa u tom slučaju nema razloga za zabrinutost”, zaključio je za javnost iskusni veterinar Goran Galić.

Hrvatska  ima pripremljen nacionalni krizni plan i za ovu bolest, koji izrađen još 2020. godine, javlja novinar iz ove zemlje Ivica Kormar. 

Bolest slinavke i šapa bolest je koja dovodi do pojave drozda i mehura u ustima koji uzrokuju bol i nelagodu, a važno je slediti lečenje koje je naznačio veterinar. Slinavka i šap (SIŠ) je akutna, vrlo kontagiozna virusna zaraza domaćih papkara (goveda, svinje, ovce i koze) i više od 70 vrsta divljih i poludivljih papkara. Bolest se očituje stvaranjem karakterističnih vezikula i erozija po … Slinavka i šap (eng. foot and mouth disease-FMD) visoko kontagiozno oboljenje papkara koje se vidi pojavom vezikula u ustima i u području papaka. Svrstano je na A listu zaraznih bolesti … Slinavka i šap (eng: Foot and mouth disease – FMD), znana i kao Aphthous fever, odnosno, na latinskom Aphthae Epizootice, je visoko kontagiozna akutna, febrilna virusna zaraza papkara poput svinje i preživača. Ova bolest je na listi i sa obavezama prijavljivanja zaraznih bolesti Svetskoj organizaciji za zdravlje životinja (WOAH), pa Savezna Republika Nemačka 10. januara 2025. godine obavestila javnost. Slinavka i šap je virusna i veoma zarazna bolest koja pogađa papkare (goveda, svinje, ovce, koze i druge), a retko druge vrste životinja i ljude. 

Bolesti nema u Srbiji!

“Što se tiče Republike Srbije, ne postoji nijedna sumnja niti potvrđen slučaj ove bolesti na našoj teritoriji. Poslednji slučaj slinavke i šapa u Srbiji zabeležen je 1996. godine na teritoriji Kosova i Metohije”, saopštilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Navodi se da Uprava za veterinu aktivno prati situaciju u drugim zemljama i preduzima preventivne mere kako bi se sprečilo unošenje i širenje bolesti na teritoriji Srbije.

Agroekonomista Milan Prostran za javnost ističe da je dobro što u Srbiji nemamo nijedan slučaj slinavke i šapa. Što se tiče zabrane uvoza, kaže da je to uobičajen postupak jer slinavka i šap spadaju u grupu opasnih bolesti koje ugrožavaju čitavu zemlju. “U slučaju da se pojavi, nemate drugog izlaza osim da tu stoku usmrtite jer leka nema. Imao sam priliku 1965. godine da vidim kako izgleda kada se pojave slinavka i šap, posebno u Vojvodini. Kada je zahvaćeno jedno područje ili više delova zemlje, onda praktično čitav život staje. To znači da vozila ne idu, nemate ni saobraćaj, ljudi ne mogu da se kreću dok se sve ne sanira. I naravno, troškovi da se sve to sprovede i neškodljivo uklone ostaci su ogromni.  Milan Prostran, koji je bio član vlade kada se slična situacija dogodila 1976/77. godine, kaže: Tada su se preko Jugoslavije iz Mađarske izvozila tovna junad za arapske zemlje pa je rešavanje ovog problema zemlju koštalo deset miliona dolara. “U toku samog ulaska, kada je sve trebalo da se iskrca u luci Ploče u Hrvatskoj, otkrivena je slinavka i šap. Sećam se da je bilo oko 400 utovljenih junadi, od oko 500 kilograma. Tada smo morali da iskopamo ogromne jame, stoku usmrtimo i tu ukopamo. To je tadašnju Jugoslaviju koštalo oko deset miliona dolara. Ja sam učestvovao u pregovorima sa Mađarskom da nam se to nadoknadi i na kraju su bili dogovoreni neki sporazumi da nam na železničkoj ruti naprave pojilišta i hranilišta”, priča Milan Prostran. Zbog svega što je u svojoj karijeri doživeo, on smatra da ovakve bolesti po pravilu ugrožavaju čitavu ekonomiju jedne zemlje. Zato treba preduzimati stalne mere. Javnost mora da bude obaveštena, pre svega, proizvođači odnosno vlasnici stoke. Oni moraju da vrše dezinfekciju, vode računa o dezobarijerama i da se jednostavno mobilnost ljudi u tim objektima smanji jer su savremene rase jako osetljive. 

Nemačka se suočava sa ogromnim gubicima

U Ministarstvu poljoprivrede navode da je slinavka i šap virusna i veoma zarazna bolest koja pogađa papkare (goveda, svinje, ovce, koze i druge), uz retke slučajeve na drugim vrstama životinja i ljudima. Zaraza ove bolesti prouzrokuje značajne ekonomske štete, zbog čega se nalazi na listi najopasnijih bolesti Svetske organizacije za zdravlje životinja. Kako piše Reuters, nemačka poljoprivredna i prehrambena industrija suočava se sa ogromnim gubicima od oko milijardu evra (1,03 milijarde dolara) zbog izbijanja ove zarazne bolesti koja je dovela do ograničenja izvoza. Nedavno su Velika Britanija, Južna Koreja i Meksiko zabranili uvoz mesa i mlečnih proizvoda iz Nemačke.

Kada je reč o Srbiji, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede dr Aleksandar Martinović doneo je Naredbu o preduzimanju mera za sprečavanje unošenja zarazne bolesti slinavka i šap – Foot and mouth disease u Republiku Srbiju, koja je stupila na snagu 22. januara 2025 godine.

Naredbom se zabranjuje uvoz i provoz pošiljaka poreklom iz zemalja u kojima postoji sumnja ili je potvrđena ova bolest, i to: živih domaćih goveda, svinja, ovaca, koza i ostalih domaćih i divljih papkara, mesa i proizvoda od mesa, mleka i proizvoda od mleka, ostalih proizvoda životinjskog porekla za ishranu ljudi, duboko zamrznutog semena i embriona, kože, sporednih proizvoda životinjskog porekla, biološkog materijala, kao i prevoznih sredstava za prevoz i provoz živih životinja. Ove mere zabrane uvoza i provoza pošiljaka mogu se proširiti, smanjiti ili ukinuti, zavisno od analize rizika i praćenjem kretanja bolesti. Ministarstvo poljoprivrede apeluje na sve zainteresovane strane da prate uputstva nadležnih organa i da se strogo pridržavaju propisanih mera radi zaštite zdravlja životinja i sprečavanja unošenja bolesti u našu zemlju.

Kako se navodi navodi, Uprava za veterinu aktivno prati situaciju u drugim zemljama i preduzima preventivne mere kako bi se sprečilo unošenje i širenje bolesti na teritoriji Srbije.Uprava za veterinu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je 15. januara 2025. godine održala sastanak sa stručnim timovima i nadležnim institucijama koje će raditi na prevenciji i održavanju visokog nivoa obazrivosti i spremnosti za brzu reakciju u slučaju postavljanja sumnje na ovu bolest u našoj zemlji.

Ministarstvo poljoprivrede apeluje na sve zainteresovane strane da prate uputstva nadležnih organa i da se strogo pridržavaju propisanih mera radi zaštite zdravlja životinja i sprečavanja unošenja bolesti u našu zemlju.

Zašto je nivo aflatoksina u Srbiji pet puta viši nego u EU?

Srbija planira da, do kraja 2026. godine, spusti dozvoljeni nivo aflatoksina u mleku na evropski nivo od 0,05 mikrograma po kilogramu, što uz sve češće suše i stanje u domaćoj poljoprivredi zvuči

kao teško izvodljiv zadatak. Naime, u Srbiji je trenutna dozvoljena granica aflatoksina u mleku 0,25 μg/kg. Dozvoljena količina aflatoksina značajno se razlikuje u različitim zemljama sveta, pa je tako dozvoljeni nivo u Rusiji, Americi ili Kini iznosi 0,5 mikrograma, što je 10 puta više nego u EU. Kako bi naglo spuštanje dozvoljene granice aflatoksina u mleku ugrozilo rad domaćih proizvođača,

država je uvođenje ove mere odložila, ali od toga nije odustala. Profesor na katedri za ishranu Fakulteta veterinarske medicine Dragan Šefer objašnjava za javnost da aflatoksin, koji se nalazi u mleku, u njega dolazi isključivo kroz hranu za životinje. ”Ne postoji nijedan drugi način. Hrana za životinje je osnovni generator prenosa aflatoksina u mleko”, naglašava on. ”Da bismo imali aflatoskin ili bilo koji drugi mikotoksin, prvo sirovina, u ovom slučaju hrana za životinje, mora da bude zaražena gljivicama plesni. Tu se, pre svega, misli na kukuruz, koji je najrizičnija sirovina u proizvodnji hrane za životinje”, objašnjava Šefer. Gljivice, kako dodaje, mogu da nastanu na polju ili usled lošeg skladištenja sirovina. Podseća da do pre 20 ili 30 godina aflatoksina uopšte nije bilo, ali kako je došlo do zagrevanja i klimatskih promena, vremenski uslovi su pogodivali njegovom razvoju. 

I profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta Igor Jajić smatra da je nivo 0,05 μg /kg jako teško dostići. Od aflatoksina se, prema njegovim rečima, možemo braniti samo primenom pune agrotehnike i navodnjavanjem. Ipak, u poslednje dve decenije ostvaren je napredak, posebno u pogledu skladišnog prostora, tvrdi Jajić. ”Oni su nama posle 2000. godine bili možda i najkritičnija tačka, a u međuvremenu su izgrađeni brojni skladišni prostori, silosi i slično po najmodernijim standardima i ne možemo reći da se aflatoksin formira u našim skladištima”, kaže Jajić. On ističe da je bitan i momenat setve i skidanja roda. ”Treba na vreme zaorati njivu, a to ne rade svi poljoprivrednici. I tu već imamo ogroman rizik da se neće dobiti potpuno snažna i zdrava biljka koja će se odupreti”, poručuje on za javnost. (B.GULAN)