BRANISLAVU GULANU, NAGRADA ZA ŽIVOTNO DELO,,ŠTAJERSKIH NOVICA’’ U MARIBORU (SLOVENIJA)

ODLUKA MEĐUNARODNOG ŽIRIJA “ŠTAJERSKIH NOVICA”: RADE BAKRAČEVIĆ,
PREDSEDNIK IZ MARIBORA, MARKO LOPUŠINA UREDNIK ZA PODRUČJE
BEOGRADA, ZDRAVKO MAJSTOROVIĆ, UREDNIK FOTOGRAFIJE IZ RADENACA,
DRAGAN PAVIĆ, UREDNIK IZ AUSTRIJE, DUŠANKA ŠEF, UREDNICA ZA
PRESTONICU GRACA IZ AUSTRIJSKE ŠTAJERSKE I ZLATKA PUPA FRAJZMAN,
DOPISNICA IZ MAĐARSKE.

Branislav GULAN: Novinari su bili više nagrđivani nego nagrađivani!
Po odluci žirija “ŠTAJERSKIH NOVICA” u MARIBORU (Slovenija) kome je
predsedavao  Rade Bakračević, osnivač, vlasnik, direktor i glavni urednik, dodelilo je
nagradu za životno delo  Branislavu Gulanu (1953.), analitičaru i publicisti iz Novog
Sada. Dobitnik  je niz priznanja u novinarstvu bivše Jugoslavije i regiona, gde je
prisutan, sa hiljadama priloga,  više o pet i po decenija!
Branislav Gulan (1953.), je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog
tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU – Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji,
član Udruženja novinara Srbije, analitičar, publicista i književnik. Više od pola veka


bavi se selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po
obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, tada najvišu
političku školu u SFRJ, „Josip Broz Tito“ u Kumrovcu. 
Istraživanja dobitnika priznanja
Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka
rada. Autor je i petostruki dobitnik nagrada za životno delo. Tri međunarodne i dve
domaće – Društva novinara Vojvodine u 2019. i Društva novinara Vojvodine i novih
medija u 2025. godini. U izdanju novosadskog Prometeja 2019. godine objavljena je i
nova knjiga Branislava Gulana „Ruralne sredine u Srbiji – Spasavanje sela i države“.
Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019.godini
VELIKOM i MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika’’ iz Kragujevca. Posle niz
godina u kojima je bio predsednik žirija Svetionika, a sad je imenovan za predsednika
Saveta Festivala književnog stvaralaštva na selu i o selu u Republici Srbiji 2024. i

  1. godine.
    Početkom 2024. godine “ŠTAJERSKE NOVICE” IZ MARIBORA u Sloveniji Branislavu
    Gulanu su dodelile priznanje za životno delo „Zlatno pero“. To je bila njegova četvrta
    nagrada, odnosno priznanje za životno delo. U 2020. godini autoru je za projekat
    istraživanja nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI
    Novog Sada.
    Na kraju 2022. godine analitičar i publicita Branislav Gulan proglašen je i dobitnikom
    priznanja „Zlatna značka Kulturno – prosvetne zajednice Srbije za 2022. godinu“ koja
    se dodeljuje za dugogodišnji doprinos razvijanju kulturnih delatnosti za nesebičan,
    predan i dugotrajan rad. Zlatnu značku dodelili su mu Kulturno-prosvetna zajednica
    Srbije i Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije – Uprava za saradnju sa
    dijasporom i Srbima u regionu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i
    informisanja Vlade Republike Srbije. Krajem marta 2023. godine na savetovanju o
    agraru juče, danas sutra, održanom u Banji Koviljači, autoru je za višedecenijski rad i
    postignte rezultate u ovoj oblasti uručena Zlatna značka i zahvalnica, za angažman
    povodom 150. godina postojanja Saveza poljoprivrednih inženjera i tehničara. U
  2. godini Branislav Gulan je izabran za predsednika Saveta VII Festivala
    književnog stvaralaštva na selu i o selu u Republici Srbiji, koji je održan u Stragarima
    kod Kragujevca. Umaju 2025.godine Društvo novinara Vojvodine i novih medija,
    dodelilo je, peto priznanje –  nagradu ,,Dimitrije Davidović“ za životno delo, novinaru,
    publicisti, analitičaru i književniku Branislavu Gulanu.
    Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka
    rada. Autor je i četvorostruki dobitnik nagrada za životno delo. Tri međunarodne i
    jedne domaće – Društva novinara Vojvodine u 2019.godini. U izdanju novosadskog
    „Prometeja“, nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana „Ruralne sredine
    u Srbiji – Spasavanje sela i države“. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje
    autorsko delo i projekat u 2019.godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od
    strane „Svetionika“ iz Kragujevca. Posle niz godina u kojima je bio predsednik žirija
    ,,Svetionika“, sad je imenovan za predsednika Saveta Festivala književnog
    stvaralaštva na selu  i o selu u Republici Srbiji 2024. godine.
    Početkom 2024. godine ŠTAJERSKE NOVICE IZ MARIBORA u Sloveniji, Branislavu
    Gulanu su dodelile priznanje za životno delo „Zlatno pero“. To je bila njegova ćevrta

3
nagrada, odnosno priznanje za životno delo. U 2020. godini autoru je za projekat
istraživanja nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI
Novog Sada.
Na kraju 2022. godine analitičar i publicista Branislav Gulan proglašen je i
dobitnikom priznanja „Zlatna značka Kulturno – prosvetne zajednice Srbije za 2022.
godinu“ koja se dodeljuje za dugogodišnji doprinos razvijanju kulturnih delatnosti za
nesebičan, predan i dugotrajan rad. Zlatnu značku dodelili su mu Kulturno-prosvetna
zajednica Srbije i Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije – Uprava za
saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva
kulture i informisanja Vlade Republike Srbije. Krajem marta 2023. godine na
savetovanju o agraru juče, danas sutra, održanom u Banji Koviljači, autoru je za
višedecenijski rad i postignte rezultate u ovoj oblasti uručena Zlatna značka i
zahvalnica, za angažman povodom 150. godina postojanja Saveza poljoprivrednih
inženjera i tehničara. U 2024. godini Branislav Gulan je izabran za predsednika
Saveta VII Festivala književnog stvaralaštva na selu i o selu u Republici Srbiji, koji je
održan u Stragarima kod Kragujevca.
Govoreći o novinarstvu, juče, danas i sutra, Branislav GULAN, analitičar i publicista,
između ostalog  kaže: ,,U novinarstvu sam više od pola veka. Prošao, komunizam u
začetku,  socijalizam, zatim žute, crvene i ostale… Bilo je uspona i padova,
zadovolјstva i problema… Jer, negde se morala plaćati cena onog što sam naučio
prvih novinarskih dana kada sam počeo da se bavim tim poslom, dok sam još bio  u
srednjoj školi i učio novinarski ,,zanat’’, leti u kući ,,BORBA’’. Tada su ocenili da
imam dara za taj posao… Ostao sam u njemu pet i po decenija’’, rekao je dobitnik
priznanja Gulan.
 On je posebno naglasio da su novinari uvek bili nagrđivani, ali samo ponekad i
nagrađivani!
Branislav GULAN: Novinari su bili više nagrđivani nego nagrađivani!
Kada  je reč o zlatnom  pravilu ove profesije, višestrzuki dobitnik priznanja za životno
delo Branislav Gulan, između ostalog, ističe da je u poslu uvek  ISTINA NAJJAČA! Do
tog zaključka  došao je on kroz poluvekovni rad. A, dokazao ga i prilikom ratnog
izveštavanja kada se raspadala bivša Jugoslavija od 1991. pa do 1995. godine.
Jer, bio  je na mestu događaja, ima i lično iskustvo, kada je bio prisutan pogibiji
prvog novinara na ratištu u Jugoslaviji kao ratni reporter lista i kuće jugoslpnskgo
lista, beogradske ,,Borbe’’ u Vukovaru u Hrvatskoj. Tada je poginuo dopisnik
,,Večernjih novosti’’, Milan Žegarac, u Vukovaru. Svi su pisali da je hrabro poginuo
od ustaškog metka, što nije bgila istina! Pisali su svi koji nisu bili tamo. Samo na
osnovu prepričavanja. Greškom su ubili Milana Žegarca iz Odžaka i Miroslava Jokića
iz Sombora, koji su neoprezno prelazili ulicu  pogodili su meci koji su došli odakle su
pucali borci tadašnje Jugoslavije na hrvatske zenge.
To je, tri mintua posle pogibije rekao tadašnji komadant crvenih beretki u Vukovaru,
na tom području pok Radoslav Kostić.  Odmah posle pogibije Miroslava Jokića,
borca i Milana Žegarca, tadašnjeg dopisnika ,,V. Novosti’’ iz Odžaka autoru ovih
redova, detačlje je ispričao pok Radoslav Kostić.  Predajući  tašnu pok Žegarca, B.
Gulanu, autoru ovih redova, iz nje je uzeo fotoaparat i pištolj. Uz kafu u kići porodice

4
Karas, na ulazu u Vukovar, on je između ostalog rekao da se bliži  pad Vukovara. Bio
je to  7. oktobar 1991. godine. Pucali smo na neprijatelje, ulicu su pretrčavala dvojica
nama nepoznatih ljudi u ratnim uniformama. Nismo znali ko su i na koga pucamo.
Nisu nam se javili da će doći ova dvojica naših. . Pucali smo, nismo hismo ih
prepoznali, bili su u ratnim uniformama, pa smo greškom i njih pogodili! Dešava se
rat je… Šta će novinar u ratničkoj uniformi… Trebao je biti u civilu, rekao je tada pok
Radoslav Kostić!
Tada je Radoslav Kostić sa već poginuog Žegarca uzeo jegou tašnu. Kada je otvporio
iz nje je uzoe njegov fotoaparat i pištolj. Ostale lične stvarki je vratio i tašnu predao
Banislavu gulanu. Tašnu sa dokumentima pokojnog Milana Žegarca, kada sam se
uveče vratio u Odžake, Gulan je predao ocu Milana Žegarca.  Drugi, leš posle
poginulog Jokića doneo je redovni vojnik Zoran Milanović koji je pripadao jedinici
Boriše Doknića. Tada smo ga svi zvali Ćelo. Tog dana nisu uspeli da donesu lošeg
pokojnog Žegaraca. Obazloženje je bilo da se puca, pa da ne pogine još neko. I on je
posle odsluženja vojnog roka,  nastavio službu u JNA, pa je u jednoj akciji na ratištu
u Bosni i Hercegovini ostao slep. I danas sa porodicom živi u Aleksandrovcu
Župskom.
Povodom  tog događaja za vreme rata u Vukoaru, ali o iskustvima u radu, za pet i po
decenija, Gulan, koji je ceo radni vek proveo u novinarstvu, a i danas je aktivan
analitičar i publicista,  je između ostalog rekao: I KAD TE NE VOLE, I KAD TI PRETE, I
KAD TI ŠALJU ŠPIJUNE, I KAD TE MAME NA ,,POVERLJIVE ČINјENICE“, I KAD TI NA
TACNI DONOSE  ,,EKSKLUZIVE’’, I KAD TE VOLE – MORAŠ NA REŠETU ODVOJITI
GRUMIČKE ZLATA OD PRLJAVE JALOVINE!
Govoreći  o iskustvima i pravilima novinarstva juče, danas i sutra, on između ostalog
ističe:
 NAVIJANJE JE – DOZVOLJENO!
 SVRSTAVANJE – RIZIČNO!
 POSLUŠNOST – POGUBNA!
Kada je reč o mladim novinarima, pred kojima je vreme dugog višedecenijskog
radnog staža, on podvlači: ne smete drhtati pred političkim strašilima, manekenima i
pilićarima!
Govoreći o svom iskustvu  koje je prolazilo i kroz  dobra vremena, ali je bilo i
turbulencija, on je naglašava da se zaposlio u kući ,,Borba’’ 1977. godine.  Posle toga
radio je na istim ili sličnim novinarskim poslovima u novosadskom ,,Dnevniku’’,
Privrednoj komori Jugoslavije, a kada je i ona nestala zajedno sa Jugoslavijom, rad je
nastavio u Privrednoj komori Srbije…
On je bio i svedok zbivanja kada je nekadašnji većinski akcionar u listu ,,Borba’’ hteo
da dođe do vlasništva zgrade od 32.000 kvadratnih metara u centru Beograda. Deo
medija tada je navijao za tog tadašnjeg biznismena… Međutim, to se nije dogodilo, pa
je u to vreme devedesetih godina prošlog veka, list ,,Borba“ ponovo vraćena u
državno vlasništvo. Ali, danas više nema ni te Jugoslavije, ni nekad uglednog lista
,,Borbe“…

5
Kada je o novinarstvu reč, Gulan, koiji je u ovoj profesiji proveo više od pola veka,
poručuje: Sve je to nama  na ovom svetu ostalo za nauk kako da se ponašamo danas
i sutra. Posebno se odnosi na mlade novinare koji su zakoričili u ovu ni malo lako
profesiju.
Pomenuo je tadašnju smenu glavnog urednika ,,Borbe“ Manje Manojla Vukotića. On
je smenjen odlukom Upravnog odbora 8. jula 1993. godine uz jednu rečenicu ,,Odluka
se temelji na uverenju većine članova UO da je prekoračio ovlašćenja glavnog
urednika’’. Posle takve odluke ostala je zapisana samo jedna, jedina rečenica!  Posle
njega na to mesto bio je postavljen pok Slavko Ćuruvija. Ali, posle samo tri meseca i
on je doživeo sudbinu – smene. Nasledila ga je tada Gordana Logar… 
Nema više ni Jugoslavije ni lista ,,Borbe’’, ni Slavka Ćuruvije koji je posle imao u
vlasništvu ,,Dnevni Telegraf’’.  Tadašnji novinari ,,Borbe’’,  njih oko  130, uhljebljenje
je našlo u ,,Našoj Borbi’’, koja je trajala oko četiri godine, pa su uglavnom preostali
novinari posle toga osnovali list ,,Danas’’…
Sve je  to nama na ovom svetu u novinarstvu, ali i onima koji ostaju duže, za nauk da
znaju kako da se ponašaju u vremenu koje dolazi, naglasio je dobitnik pet nagrada –
za životno delo Branislav Gulan. Osim što je bio ratni reporter, najveći deo radnog
veka proveo je baveći se privrednm temama i životom na selu. Odnosno, čekajući
boljitak u tom životu. Mnogi to I ne dočekaju, jer odu sa ovog sveta. Inače, Danas u
Srbiji postoji oko 4.720 sela. Od toga njih 1.200 ima manje od po 100 stanovnika i
nestaće za jednu decdenkimju. Nakon poslednjeg popisa agrara, RZS je saopštio da
će do 2052. godine u Srbiji nestati čak 3.000 naseljenih mesta, kako to piše u Ustavu
Srbije, odnosno sela kako to narod kaže. O tome će biti uskoro analitičan tekst u
ŠTAJERSKIM NOVICAMA…