Bagola postao počasnim članom Društva slovenskih pisaca

Upravni odbor Društva slovenskih pisaca (DSP) donio je odluku temeljem koje je hrvatskom književniku i prevoditelju Božidaru Brezinščaku Bagoli iz Huma na Sutli uručena POVELJA POČASNOG ČLANA. Svečanost je održana u sklopu tradicionalne manifestacije „Četvrta večer jadranske poezije“ u hotelu Convent u Ankaranu.

     Prijedlog za donošenje takve odluke obrazložio je član Upravnog odbora Peter Kovačič Peršin ovim riječima:

     „Božidar Brezinščak Bagola rođen je 9. studenog 1947. u Vrbišnici, općina Hum na Sutli, Hrvatsko zagorje. Poslije završene gimnazije započeo je studij teologije na Teološkom fakultetu u Ljubljani, nastavio u Münchenu, a završio i diplomirao na Teološkom fakultetu u Zagrebu 1974. Nije bio zaređen za svećenik, već je kao diplomirani teolog nastavio studij filozofije u Münchenu, a završio i diplomirao 1978. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Vć kao student objavljivao je svoju poeziju i prevodio. Kao diplomirani filozof zaposlio se u svom rodnom kraju kao urednik radničkih novina i prevoditelj. Deset godina bio je načelnik općine Hum na Sutli, a velik dio radnog vijeka proveo je U Humskom kulturnom središtu. Nakon odlaska u mirovinu 2012. živi u svom zavičaju kao pisac i prevoditelj. Piše na hrvatskom, ali i na slovenskom jeziku, prevodi uglavnom slovenska književna djela, ali i mnoga djela s područja humanističkih znanosti.

Peter Kovačič Peršin, Božidar Brezinščak Bagola, Barbara Pogačnik, Dušan Merc (predsjednik DSP) i Tone Peršak 

            Bagola je svoju pjesničku i književnu avanturu započeo 1971. s pjesničkom zbirkom na hrvatskom jeziku Bjegunac svete uspomene. Na slovenskom jeziku počeo je pisati stihove za vrijeme teološkog studija u Ljubljani pod mentorstvom Edvarda Kocbeka, koji je napisao pogovor za njegovu prvu slovenske pjesničku zbirku  Samoobsodba, koju je 1974. objavila Mladinske knjiga. Poticaj za pisanje na slovenskom jeziku davalo mu je zavičajno sutlansko podneblje, budući da se s druge strane rijeke Sutle susretao sa slovenskim kao govornim I književnim jezikom. U svojoj Autobiografiji piše: “Rijeka Sutla stoljećima je više povezivala negoli razdvajala dva susjedna naroda, Hrvate i Slovence.” Dobrosusjedski suživot stoljetna je tradicija stanovnika s jedne i druge strane granične rijeke. Pa i narječja pograničnih sela jako su slična i ne poznaju granice, već obostrano oplemenjuju ljude. Kao najbolji primjer za to citirat ću stihove iz Bagoline kajkavske pjesme Sinek moj dragi koji glase:

           Sinek moj dragi, znaj da trpljenje

            daje lepotu luckom življenju,

            zato prisluhni kaj ti bum rekel

            da ti življenje ne bude pekel.

     Naime, Bagola svoju intimnu liriku najradije piše u materinskom govoru svog rodnog kraja i na taj način nastoji kajkavsku varijantu hrvatskog književnog jezika sačuvati živom. To mu daje posebno mjesto u suvremenoj hrvatskoj književnosti.

     Na slovenskom jeziku je dosad objavio još dvije knjige eseja –  Moje slovenske izkušnje (Mohorjeva družba, Celje 2003) i Tu in tam čez mejo (Litera, Maribor 2015). Uostalom često objavljuje u slovenskim periodničnim slovenskim časopisima te nastupa na književnim večerima i ostalim kulzrnim događajima u Sloveniji.

     No, svakako je njegov osnovni jezik izražavanja suvremeni hrvatski književni jezik. Dosad je na hrvatskom jeziku objavio 20 knjiga:                                                    

Bjegunac svete uspomene (pesmi), Zagreb 1971;

Traganje za samimi sobom (roman), Beograd 1980;

U ime pračovjeka (pesmi, Zagreb 1983;

Sve hladnija svanuća (pesmi), Zagreb 1984;

Staklo u nama (pesmi), Zagreb 1990;

Razdruživanje (novele), Zagreb 1992;

Zapisi jednog bogoslova (pesniška proza), Zagreb 1994;

Zavičajna radost življenja (eseji), Zagreb 1997;

Sutla kao sudbina (potopisi, memoari, eseji), Pregrada 2005;

Od  Taborskog do Olova (romarske zgodbe), Đakovo 2005;

Nadgrobna svjetlost (biografski roman), Đakovo 2006;

Između sumnje i predanja (pesmi), Zagreb 2007;

Em smo Horvati (novele), Zagreb 2008;

Sam svoj dokaz (dnevniški zapiski od 1992. do 2009.), Varaždinske Toplice 2011;

Moja duša s tvojom (pesmi), Varaždinske Toplice 2012;

Humske popeifke (pesmi v humski materinščini), Varaždinske Toplice 2013;

U sjeni ljepote (biografski roman), Alfa, Zagreb 2014;

Dobrodošla košava (roman), Orionart, Beograd 2016;

Hitac u potiljak (biografski roman), Alfa, Zagreb 2019;

Zdravica dobrosusjedstvu Hrvata i Slovenaca (zapisi in eseji), DHK, Zagreb 2020.

Sa slovenskog na hrvatski preveo je 25 knjiga, i to:

PJESME O HRVATSKO- SLOVENSKIM SELJAČKIM BUNAMA (A. Aškerc, Mihael Opeka, Radivoj Peterlin-Petruška, Janko Glazer, Alojz Gradnik, Mile Klopčič, Janez Menart, Brane Grabeljšek), Zagreb 1974;

SLOVENSKI ZAČINJAVCI (Primož Trubar, Janez Svetokriški, Janez V. Valvazor, Mikloš Kuzmič, Maksimilijan Radeskini, Valentin Vodnik, Urban Jarnik, Štefan Modrinjak, Tomaž Linhart), Matica srpska,  Novi Sad 1978;

JOSIP JURČIČ: PRIPOVIJETKE, Matica srpska, Novi Sad 1979;

KETTE-MURN: IZABRANE PJESME, Matica srpska, Novi Sad 1981;

LOJZE KOVAČIČ: TRI ŽENE (roman), Zagreb1985;

EDVARD KOCBEK: DRUGOVANJE, Zagreb 1986;

LJUBO BAVCON: KAZNENO PRAVO, Zagreb 1987;

TAUFER-ZAJC: IZABRANE PJESME, Zagreb 1987;

SUVREMENA SLOVENSKA POEZIJA, Zagreb 1988;

ANTON TRSTENJAK: KROZ PRIZMU RIJEČI, Đakovo 1996;

ANTON TRESTENJAK: UMIREŠ DA BI ŽIVIO, Đakovo 1997;

JOŽE RAMOVŠ: ANTROPOHIGIJENA, Đakovo 1998;

ANTON STRES: SLOBODA I PRAVEDNOST, Zagreb 2001;

FRANC CERAR: PO RIJEČIMA SVETOGA PISMA, Đakovo 2002;

ANTON MARTIN SLOMŠEK: ŽIVOT I DJELA, Đakovo 2005;

EDVARD KOCBEK: IZABRANA DJELA, Zagreb 2009;

VINKO MÖDERNDORFER: NITKO VIŠE NE PIŠE PISMA (roman), Zagreb 2014;

PANORAMA NOVIJEG SLOVENSKOG PJESNIŠTVA, Zagreb, 2016.

ANDREJ E. SKUBIC: SAMO DOĐI DOMA (roman), Zagreb 2016;

LOJZE KOVAČIČ: PRIDOŠLICE I, II (roman)  Zagreb 2017;

LOJZE KOVAČIČ: KRISTALNO VRIJEME (roman), Zagreb 2018;

BRANE SENEGAČNIK: TIJELA TIŠINE (izabrane pjesme), Zagreb 2019;

TONE PERŠAK: PREOBRAZBE (roman), Zagreb, 2020;

PETER KOVAČIČ PERŠIN: KAKO BITI ČOVJEKOM (eseji), Zagreb 2020;

BORIS A. NOVAK: OBITAVALIŠTA DUŠA (epos), Zagreb 2021.

     Kao odličan prevoditelj i priznat književnik gostovao je u rujnu 1917. u rezidencijalnom ateljeu Daneta Zajca u Ljubljani, a u srpnju 2021. u Sovretovom kabinetu u Dolu pri Hrastniku. Kao pravi ambasador slovenske književnosti i kulture  u hrvatskoj i hrvatske književnosti i kulture u Sloveniji dokazao se kao provjeren i ugledan prevoditelj, ali i kao dvojezični pjesnik i pisac. Za njegov rad i kao priznanje za njegovo povezivanje dviju susjednih kultura eh i književnosti Upravni odbor dodjeljuje mu naziv počasnog člana Društva slovenskih pisaca (DSP).“

Povelju je počasnom članu uručio Dušan Merc, predsjednik Društva slovensdkih pisaca, nakon čega se dobitnik visokog priznanja obratio nazočnima sljedećim riječima: „Povelju počasnog člana doživljavam kao iskreno kolegijalno priznanje.  Rođen sam na hrvatskoj strani sutlanskog podneblja, u općini Hum na Sutli, koja graniči sa slovenskim općinama Rogatec, Rogaška Slatina i Podčetrtek. Od ranog djetinjstva okrenut sam prema Sloveniji, ne samo prema prirodnim ljepotama Boča i Donačke gore, vrelima mineralne vode u lječilištu Rogaška Slatina, već i prema slovenskim pjesmama koje su se rado pjevale u hrvatskim selima i zaseocima s hrvatske strane rijeke Sutle, kao što je uglazbljena pjesma „En hribček bom kupil“ Antona Martina Slomšeka i narodna pjesma „Pojdem na Štajersko“. U gimnazijskim i studentskim godinama postao sam svjestan činjenice da pripadam zapravo dvjema kulturama. Počeo sam pisati na hrvatskom i slovenskom jeziku. Prvu slovensku pjesmu objavio sam 1969. u ljubljanskom studentskom listu Tribuna, a pogovor za moju prvu slovensku zbirku pjesama Samoobsodba, koja je izašla 1974. kod Mladinske knjige u Ljubljani, napisao je Edvard Kocbek, jedan od najvećih i meni najdražih slovenskih pjesnika i mislilaca. Dakle, više od pola stoljeća djelujem kao hrvatski i slovenski pjesnik, pisac i prevoditelj. Ovo visoko priznanje doživljavam prije svega kao poticaj da i dalje, dok me zdravlje služi, ustrajno radim na zbližavanju Hrvata i Slovenaca. U znak zahvalnosti poklanjam predsjedniku Društva slovenskih pisaca svoju knjigu Zdravica dobrosusjedstvu Hrvata i Slovenaca, koja je prošle godine izašla u ediciji Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Vivat, crescat, floreat amititia nostra!“

     Na prigodnom domjenku Bagoli su izrazili najiskrenije čestitke Edelman Jurinčič, predsjednik udruge slovenskih primorskih knjižćevnika, moderatorica manifestacije Irena Urbič, te pjesnici koji su čitali svoje stihove: Iztok Osojnik, Marij Čuk, Barbara Pogačnik, Martin Mikolič i Boris Domagoj Biletić, gostujući pjesnik iz hrvatske Istre.