SVET, EU I SRBIJA – REPA I ŠEĆER (1): Preti nestašica slatkog kristala!
Rezerve šećera u svetu počele su se smanjivati 2020. godine, a to pokazuju i podaci američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) koje je nedavno objavio “Euronews”. Zzlihe su na najnižem nivou od 2010. godine zbog čega se ovom robom, široko korišćenom u mnogim industrijama, trenutno trguje po najvišoj ceni u 12 godina. Razlog tome su uglavnom niže globalne zalihe nakon neuobičajeno sušnog vremena, koje je uticalo na smanjenje proizvodnje u Indiji i Tajlandu, zemljama koje su drugi i treći svetski izvoznici. Stručnjaci primećuju da je nakon mirnijeg razdoblja kada su cene počele naglo da rastu početkom ove godine, Tajland preokrenuo tržište uvođenjem kontrole cena šećera po prvi put od 2018. godine.Veleprodajnim cenama dopušten je porast kako bi se poljoprivrednicima pomoglo da se nose s rastućim troškovima. Sve to doprinosi nesigurnosti trgovine hranom, zbog kombinovanih učinaka klimatskog fenomena “Niño”, rata u Ukrajini i slabijih valuta… Bogatije zapadne zemlje mogu apsorbovati veće troškove, ali siromašnije se bore, stoji u analizi, uz napomenu da Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu predviđa dva posto pada globalne proizvodnje šećera u sezoni 2023.-2024. godine u poređenju s prethodnom godinom. To će dovesti do gubitka od oko 3,5 miliona tona, rekao je u izjavi za javnost Fabio Palmeri, FAO istraživač za globalno poljoprivredno tržište. “Niño” globalno uzrokuje sve ekstremnije vremenske uslove od suša do poplava. Kada je reč o šećeru, nestabilnost je uzrokovana činjenicom da se sve više koristi za biogoriva poput etanola, pa su globalne rezerve šećera na najnižem nivou od 2009. godine, navodi ovaj evropski portal.
Branislav Gulan
Predviđanja su da će ovogodoišnja žetva u Brazilu biti 20 posto veća nego 2022. godine. Budući da se zemlja nalazi na južnoj hemisferi, povećanje globalnih zaliha neće se dogoditi do marta sledeće godine. Zemlja je imala povoljne vremenske uslove, ali Brazil je značajno povećao površine pod šećernom trskom, prema podacima USDA. Najveća briga za sledećih nekoliko meseci, kaže Palmeri iz FAO-a, jeste da sve veća potrošnja šećera dodatno ne optereti zalihe te namirnice.
Ističe se da je Indonezija, najveći uvoznik šećera bila prošle godine, pa je sad smanjila uvoz, a da je Kina, drugi uvoznik, prvi put nakon šest godina bila prisiljena osloboditi se šećera iz svojih rezervi kako bi kompenzirala visoke cene na domaćem tržištu.
Podsetimo, svetska cena šećera naglo je porasla pa je u februaru ove godine imala mesečni skok od 6,9 posto, što je ponovno stvorilo pometnju na tržištu. Za Evropu je od presudne važnosti bilo to što je Francuska, kao veliki proizvođač, očekivala najslabiju setvu šećerne repe u poslednjih 14 godina. Suša, bolesti i odluka suda Evropske unije o zabrani pesticida za zaštitu šećerne repe rezultirali su manjim setvenim površinama u toj zemlji.
Svet ima male zalihe šećera
Svet j nedavno imao šećera na zalihama za 68 dana da bi zadovoljio svoje potrebe, izneto je u javnosti u poslednjem tromesečju 2023. godine. Ovo je veliki pad u poređenju sa vremenom kada su rezerve počele da se smanjuju još 2020. godine, pokazuju podaci Američkog ministarstva poljoprivrede (USDA), a prenosi Euronews. Kako se ističe u saopštenju, zalihe su na najnižem nivou još od 2010. godine, zbog čega se ovom namirnicom sa širokom upotrebom u mnogim industrijama trenutno trguje po najvišim cenama u poslednjih 12 godina. Razlog tome su uglavnom niže globalne zalihe šećera nakon neuobičajeno suvog vremena, koje je uticalo na smanjenje proizvodnje u Indiji i na Tajlandu – državama koje su po veličini druga i treća svetska izvoznica.
| Deset država sa najvećom proizvodnjom šećerne repe 2013. god. | ||
| Br. | Zemlja | Proizvodnja (miliona tona) |
| 1. | Rusija | 39.2 |
| 2. | Francuska | 33.6 |
| 3. | SAD | 29.8 |
| 4. | Nemačka | 22.8 |
| 5. | Turska | 16.5 |
| 6. | Kina | 12.1 |
| 7. | Ukrajina | 10.8 |
| 8. | Poljska | 10.6 |
| 9. | Egipat | 10.0 |
| 10. | Velika Britanija | 8.0 |
| Ukupno | Svet | 250.2 |
| Izvor: Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) |
Indija zabranjuje izvoz šećera u narednoj sezoni: Šta to znači za ceo svet, pa i nas? Indija je dozvolila da se izveze samo 6,1 miliona tona šećera tokom tekuće sezone do 30. septembra 2023. godine. Indija će zabraniti izvoz šećera u narednoj sezoni počevši od oktobra, prvi put za sedam godina, pošto je nedostatak kiše umanjio prinose šećerne trske. Agencija Rojters je ovu informaciju dobila od svojih izvora iz Vlade Indije.
Evropa zatrpana ukrajinskim šećerom!
Uvoz šećera iz Ukrajine u EU porastao je na 390.000 tona između oktobra 2022. i jula 2023. godine u odnosu na 25.000 tona u istom periodu prethodne sezone!
Rat u Ukrajini prouzrokovao je uvoz znatnih količina šećera u Evropsku uniju, što je izazvalo strah od viškova. Proizvođač ove namirnice SLS, u vlasništvu nemačkog „Sudcukera”, zatražio je od francuskih ratara da ne povećavaju proizvodnju repe 2024. godine kako bi izbegli pad cena usred jake konkurencije ukrajinskog šećera, objavio je Rojters na osnovu pisma kompanije u koje je imao uvid, preneo je Agroklub.
Naime, evropske cene dosegle su rekordne nivoe, znatno iznad onih na globalnim tržištima, zbog deficita ove robe u bloku, a što je posebno u vezi sa padom proizvodnje u Francuskoj. Tamo su polјoprivrednici odustajali od uzgoja šećerne repe zbog loših berbi prošlih godina, na šta je uticala zabrana korišćenja određenih pesticida.

(Foto EPA/GYORGY VARGA)
Cilј nam je da osiguramo da svaka tona šećera proizvedena u Francuskoj savršeno odgovara potražnji i da bude cenjena na evropskom tržištu kao i da se omogući najbolјi mogući prihod od repe – navode iz te kompanije. Naglašavaju da očekuju od polјoprivrednika da količinu u 2024. zadrže na nivou iz 2023. godine.
Uvoz šećera iz Ukrajine u EU porastao je na 390.000 tona između oktobra 2022. i jula 2023. godine u odnosu na 25.000 tona u istom periodu prethodne sezone, pokazuju podaci EU.
U nemačkoj kompaniji komentarišu da ukrajinski šećer, koji remeti tržište EU, treba izvoziti u treće zemlјe, gde je potrebna hrana, a ne u Evropu. Inače, šećer i cene ove namirnice u žiži su još od početka 2023.godine. Dok su se indeksi gotovo svih kategorija hrane koje prati Organizacija za hranu i polјoprivredu (FAO) vraćale blizu nivoa pre pandemije, samo je šećeru vrtoglavo rasla cena. Još u februaru 2023. godine porasla je za 6,9 odsto, čime je dostigla najveći iznos od 2017. godine. U martu je zabeleženo još jedno poskuplјenje od 1,5 procenata.
Podsetimo, cena šećera u zemlјama EU u februaru i martu 2023. godine podignuta je u proseku za 61 odsto u odnosu na iste mesec 2022. godine. Prema podacima Evrostata, najviše je poskupeo u Češkoj, gde je njegova cena bila za 98 odsto veća, a znatno je povećana i u Estoniji – za 97 odsto, kao i u Polјskoj – 82 odsto, Nemačkoj – 72 i Letoniji – 70. Manje poskuplјenje šećera zabeleženo je u Mađarskoj – 17 procenata, slede Luksemburg – 19, Belgija – 35, Bugarska – 36 i Irska – 37.
Globalna proizvodnja ove namirnice u tržišnoj 2022–2023. godini procenjuje se na oko 183,2 miliona tona, što je za 2,8 miliona tona više nego prošle sezone ali se očekuje i rast potrošnje što će dovesti i do pada zaliha, jer će rast globalne potrošnje premašiti porast u proizvodnji. Svi proizvođači šećera u EU su u gubitku, a vreme visokih cena nepovratno je prošlo.
Rekordna proizvodnja i drastičan pad cena
Nakon ukidanja proizvodnih kvota za šećer značajno su porasle površine u EU, a taj je rast praćen rekordnom proizvodnjom i drastičnim padom cena šećera. Evropska industrija šećera samo u jednoj tržišnoj godini nakon ukidanja kvota izgubila je oko 2,5 milijarde evra prihoda, uprkos porastu proizvodnje oko 27 odsto. Prosečna cena za ovaj period prema podacima Evropske komisije iznosi samo 350 evra po toni. Ne postoji nijedna šećerana u EU koja može dugoročno poslovati uz ovaj nivo cena, istakao je u intervjuu za novosadski sajt ,,Agrosmart’’ Miroslav Božić, jedan od najboljih poznavalaca stanja na tržištu šećera, savetnik Uprave Hrvatske industrije šećera i predstavnik ove zemlje u Evropskom udruženju šećerana CEFS, 23 marta 2021, godine. Godinama unapred znalo se da će EU ukinuti kvote, da li se mogao preduprediti pad rentabilnosti i gašenje fabrika, pianje jena koej je deao odogvoor0 Miroslav Božić, ekspert iz Hrvaske za novosadski sajt ,,Agrosmart’’, pre nekoliko godina.
Šećerne proizvodne kvote su bile na snazi 50 godina, to je jedini ‘preživeli’ kvotni režim nakon što su 2014. godine ukinute kvote za mleko. Glavni problem ukidanja kvota je hiperprodukcija. Došlo je do enormnog porasta proizvodnje u 2017, posebno u nekoliko najvećih kompanija u EU kojima je jedan od, doduše nikada javno iskazanih ciljeva, bio da unište male nezavisne proizvođače. Dodatna nepovoljna okolnost je rekordna proizvodnja u Indiji, Tajlandu i Australiji što je dovelo do globalnog viška i istorijskog rekorda svetske proizvodnje. Cena šećera na tržištu Evropske unije strmoglavo je pala: samo dva meseca nakon ukidanja kvota beleži se jedva 400 evra po toni što je u tom trenutku bila najniža mesečna cena u istoriji praćenja od strane Komisije. Pad se nastavio do januara 2019. Godine kada je dostignuto dno na tek nešto više od 300 evra po toni. Nakon toga se cena šećera sve do danas, uprkos blagom rastu, uporno zadržava ispod službenog referentnog praga u EU koji je postavljen na 404 evra. Prosečna cena za ovaj postkvotni period prema podacima Komisije iznosi samo 350 evra po toni. Ne postoji nijedna šećerana u EU koja može dugoročno poslovati uz ovaj nivo cena.
Zbog ovog cenovnog poremećaja, svi proizvođači šećera u EU, bez izuzetka, tokom poslednje dve, a većina i poslednje tri tržišne godine, beleže gubitke. Stoga nije moglo proći bez gašenja šećerana. Posebna ironija je da je šteta koja je prouzrokovana ovom prekomernom proizvodnjom najveće finansijske gubitke donela upravo najvećim proizvođačima u Uniji koji su i doveli do prekomerne proizvodnje. Od ukupnog povećanja proizvodnje šećera u 2017/18. godine koje je iznosilo više od 4,5 miliona tona, blizu dve trećine se odnosi na šećerane u Francuskoj i Nemačkoj. Ironija je da je od ukupno 12 ugašenih šećerana u EU nakon ukidanja kvota – polovina zatvorena upravo u te dve zemlje gde je najveća proizvodnja. Iz naše perspektive, nažalost, dve su od šećerana koje prestaju s radom u Hrvatskoj. Kaže se da je lako biti general posle bitke. Međutim, zbog ograničenja tržišne utakmice, nije bilo moguće da evropske šećerane nekim ‘dogovorom’ ograniče vlastitu proizvodnju i tako spreče pad cena i ogromne gubitke. Već visoka koncentracija evropske šećerne industrije samo je dodatno osnažena u ovoj krizi. Osam najvećih kompanija u EU drži više od 92 odsto tržišne prodaje. Hrvatska je industrija šećera u grupi preostalih tek nešto više od tridesetak kompanija koje posluju na tržištu EU, a čiji je zbirni tržišni udeo manji od osam odsto.
Najviše šećera u svetu proizvode Brazil, Indija i Kina, dok su u Evropi najznačajniji proizvođači Francuska, Nemačka i Poljska.
ŠEĆER
| Najveći proizvođači šećera (2003) | |||||
| Rang | Zemlja | Proizvodnja (u milionima tona) | Rang | Zemlja | Proizvodnja (u milionima tona) |
| 1 | Brazil | 24,8 | 9 | Nemačka | 4,2 |
| 2 | Indija | 22,1 | 10 | Pakistan | 4 |
| 3 | Kina | 11,1 | 11 | Kuba | 3,8 |
| 4 | SAD | 8 | 12 | Južna Afrika | 2,6 |
| 5 | Tajland | 7,3 | 13 | Kolumbija | 2,6 |
| 6 | Australija | 5,4 | 14 | Filipini | 2,1 |
| 7 | Meksiko | 4,9 | 15 | Indonezija | 2,1 |
| 8 | Francuska | 4,4 | 16 | Poljska | 2 |
U teoriji je postojala podrška Evropske komisije širenju izvoza na treća tržišta ali u praksi se pokazalo da je to samo verbalna podrška. Proizvođači šećera u EU nisu dobili nikakvu pomoć iz Brisela za vreme ove sada već trogodišnje krize. Frustracija industrije zbog toga je ogromna ali kuknjava ne pomaže. Međutim, ovo ponašanje Komisije treba staviti u istorijski kontekst. Na početku velike reforme sektora šećera u EU započete 2004/05. godine bilo je 195 aktivnih šećerana. Do tržišne godine 2012/13. godine ostalo ih je samo 106, znači broj je skoro prepolovljen. To je bilo najveće sektorsko restrukturiranje unutar agro-prehrambene industrije ikad sprovedeno u EU, za koje je iz zajedničkih sredstava Unije potrošeno čak 5,5 milijardi evra. Mislim da je u pozadini pasivnog držanja Brisela u ovoj poslednjoj i zapravo najvećoj krizi koju prolazi sektor, upravo to saznanje da se dosta novaca iz EU kase već potrošilo i da sad industrija sama mora podneti teret, navodio je Miroslav Božić, u intervjuu novosadskom sajtu.
Gubici indusrije šećera
Za ilustraciju, evropska je industrija šećera samo u jednoj tržišnoj godini nakon ukidanja kvota izgubila oko 2,5 milijarde evra prihoda, uprkos porastu proizvodnje skoro 27 odsto. U lancu vrednosti taj je novac najvećim delom završio u industrijama koje troše šećer kao sirovinu. To su npr. konditori, proizvođači raznih napitaka, sladoleda, džemova i sličnih proizvoda gde nije bilo skoro nikakvog pada cena. Manjim je delom profitirala i maloprodaja jer je došlo do bespoštedne tržišne utakmice, često s udarcima ispod pojasa. Učinak drastičnog pada cena šećera (35 odsto u odnosu na poslednju godinu kvotnog sistema), naglavačke je okrenuo stvari na tržištu. Nekad visoko profitabilan sektor počinje gomilati gubitke. Kriza posebno teško pogađa zemlje i šećerane u kojima nije postojala dovoljno visoka akumulacija da se na održiv način pokriju nastali gubici. Najteže je zapravo pogođena Hrvatska koja nije dobila nijedan evro pomoći iz fonda za restrukturiranje koji je ugašen upravo u godini našeg ulaska u Uniju.
U početku krize, moglo je donekle biti razumljivo stajalište evropske administracije da se unutar sektora šećera mora tragati za balansom i po potrebi ograničenjima proizvodnje. Međutim, Evropska je komisija napravila niz pogrešnih procena o očekivanom razvoju stanja na tržištu šećera nakon ukidanja kvota. Zaista je teško shvatljiv izostanak čak i simbolične pomoći sektoru unutar postojećih mera EU podrške. Od reforme sektora 2004. godine zna se da je referentna cena 404 evra po toni, svojevrsni kritični prag ispod kojeg je potrebna intervencija zajedničke politike za uređenje tržišta. Međutim, do te intervencije nikada nije došlo, iako je već 38 meseci u nizu do davanja ovog intervjua, cena na tržištu EU bila ispod propisane referentne cene. Postavlja se pitanje čemu onda služi taj kritični prag?
Rast cena šećera na svetskom nivou izaziva zabrinutost jer od njega zavise mnoge druge industrije, prvenstveno prehrambena i konditorska. Tokom 2022. godine namirnice su na globalnom nivou pojeftinile u proseku za 20 odsto, osim šećera koji je ponovo poskupeo.
Globalna proizvodnja šećera u tržišnoj 2022/23. godini procenjena je na oko 183,2 miliona tona, što je za 2,8 miliona tona više nego prošle sezone.
Proizvođači šećerne repe u Evropskoj uniji su prethodnih godina imali umanjene prinose, što izaziva zabrinutost i proizvođača i prerađivača oko raspoloživih količina šećera u budućnosti. Prošle godine prinosi su bili za sedam odsto manji zbog suše, a prethodne dve i više usled suše i biljnih bolesti. Francuska, kao veliki proizvođač, ove godine ima najslabiju setvu šećerne repe u poslednjoj deceniji. Razlog za to je, pored suše i biljnih bolesti, i presuda suda EU koji je zabranio upotrebu pesticida koji se koristi za zaštitu šećerne repe od bolesti, što je proizvođače odvratilo od njene setve.
SVET, EU I SRBIJA – REPA I ŠEĆER (2): Repa, najisplativija kultura!
Sve ovo navedeno je u najnovijem Izveštaju o tržištu šećera za jul 2023. godine Ministarstva poljoprivrede Srbije, u kojem je naglašeno i da su natprosečne padavine tokom maja, juna i jula 2023. godine u našoj zemlji usevima šećerne repe veoma odgovarale, jer su imale povećanu potrebu za vodom

Foto: Goran Mulić
Kada je reč o procenjenim zasejanim površinama šećerne repe u Srbiji, Republički zavod za statistiku (RZS) u julu 2023. godine je objavio da je šećernom repom u tom trenutku bilo zasejano 41.673 hektara, što je u odnosu na prošlogodišnju površinu bilo 20 odsto više, a u odnosu na desetogodišnji prosek 12,8 odsto manje. Iako je šećerna repa finansijski vrlo zahtevna za proizvodnju, površine su značajno povećane u odnosu na prošlu 2022. godinu zbog subvencije od 35.000 dinara po hektaru, koja bi trebalo da poveća opštu konkurentnost sektora i obezbedi sirovinsku osnovu za proizvodnju šećera kao strateškog izvoznog proizvoda u regionu, ističu u ivešajima z resornog ministarstva. Na osnovu prognoze zasejanih površina i trogodišnjih prosečnih prinosa repe od 2020. do 2022. godine, dodaju da se očekuje proizvodnja šećera u 2023. godini od oko 350.000 tona. Očekivana proizvodnja će u potpunosti zadovoljiti domaće potrebe za šećerom u iznosu od 250.000 tona, dok će višak podmiriti izvozne potrebe, naglašeno je u izveštaju.
Domaće tržište je pod uticajem rasta cena šećera na svetskom tržištu, koji beleži desetogodišnji cenovni maksimum. Ocenjeno je i da su povoljna kretanja omogućila domaćoj industriji da u 2023. godini ponudi otkupnu cenu repe od 52 evra po toni, kao i druge pogodnosti pri nabavci repromaterijala i stimulacije za proizvođače šećerne repe.
Prema podacima bonitetne kuće „CompanyWall“, u Srbiji se proizvodnjom šećera bavi 12 kompanija. One su u 2019. godini, kada je reč o ukupnim prihodima, bile otišle u minus, i to od 662,49 miliona dinara. U 2020. godini su oporavile svoje poslovanje i ostvarile ukupni prihod od 914,26 miliona dinara, da bi u 2021. godini imale čak 2,7 milijardi dinara ukupnih prihoda.
Po rečima sekretara Udruženja za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju Privredne komore Srbije (PKS) Aleksandra Bogunovića, u Srbiji su dve kompanije najveći proizvođači šećera, a to su „Sunoko“ i „Hellenic Sugar Industry“.
,,Mi proizvodimo i viškove, izvoznik smo šećera, mada ga i uvozimo, s obzirom na to da je šećer od šećerne trske jeftiniji od onog koji se dobija od šećerne repe. Proizvodnja je bila oko 300.000 tona šećera u 2020. godini. Ranije smo proizvodili dosta, ali je domaća proizvodnja šećera u padu od 2016. i 2017. godine, kada je bila veća od 500.000 tona’’, izjavio je Bogunović.

Foto: Goran Mulić
Problem je, kako je naveo, bio veliki pad potrošnje, što se malo promenilo tokom pandemije korona virusa, posebno tokom zabrane kretanja. Tada je narod iz straha krenuo da kupuje veće količine šećera.
,,Zato je važno da se posebno uvede podsticaj za proizvođače šećera, kako bi se očuvala domaća proizvodnja. Naše šećerane su retke koje posluju u regionu. Hrvatska ima samo jednu šećeranu koja je opstala tako da, iako su imali velike podsticaje, nisu uspeli da ih sačuvaju. Veliki je pritisak šećera koji se dobija iz šećerne trske, a nama je važno da imamo domaću proizvodnju’’, ocenio je Bogunović. Dodao je da Srbiji nije potrebna dodatna fabrika šećera, jer i postojeće rade smanjenim kapacitetom. On smatra da ih imamo sasvim dovoljno, ali da je potrebno da se povećaju površine na kojima se uzgaja šećerna repa.
Ako se povećaju površine i podiže kvalitet proizvodnje, onda postoji mogućnost i da se održimo na tom tržištu. I tokom pandemije Srbija je imala mogućnost za proizvodnju alkohola jer smo se oslanjali na domaću proizvodnju šećera. Da toga nije bilo, pitanje je kako bi se sve odvijalo na domaćem tržištu. Agroekonomista Milan Prostran ističe je da je nekada u Srbiji od 14 fabrika šećera trenutno u funkciji četiri. Spali smo na oko 42.000 hektara pod šećernom repom. Prošla 2022. godine je ekonomski stimulisala proizvođače, odnosno same fabrike su dale bolje cene, repa je prošla bolje nego drugi usevi usled vremenskih nepogoda, tako da se nadam da nećemo ugasiti industriju šećera. Nekada smo proizvodili više od 700.000 tona šećera, sada je to prepolovljeno, ali imamo za naše potrebe i za izvoz, objašnjava on.
Beli šećer od šećerne repe je, dugo bio posebno štićen od strane EU, jer je kvalitetniji od šećera od šećerne trske. Liberalizacijom tržišta šećera i stavljanjem u isti ekonomski položaj na tržištu onog od šećerne trske i od šećerne repe, naglo je propalo mnogo fabrika šećera. Bili smo prepoznatljivi kao zemlja šećera od šećerne repe i nakon mnogo propalih šećerana uspeli smo da sačuvamo bar nešto. Još tri do četiri se mogu vrlo brzo pokrenuti, ukoliko bude bilo potrebno, ali ako nema 40.000 hektara pod šećernom repom, šećerana je ekonomski neisplativa.
Cena repe porasla, pa je interesantna!
Na svetskom tržištu je porasla cena, koja je očigledno stimulativna i za šećerane i za proizvođače repe. Uvek smo je zvali „kraljicom polja“ jer donosi najveći dohodak. Šećerna repa će ostati i biti sve atraktivnija za naše proizvođače, ukazuju agrarni analitičari. Izvoz šećera iz tarifne glave 1701, posmatrano količinski, tokom ove 2023. godine smanjen na jednu trećinu uobičajenih količina. Zaključno sa junom 2023. godine, od oktobra 2022. godine izvezeno je oko 30.300 tona šećera, što je za 75 odsto manje u odnosu na isto vreme 2022. godine.
Inače, Vlada Republike Srbije je 30. marta 2023. godine usvojila Uredbu o izmeni uredbe o ograničenju visine cena osnovnih životnih namirnica kojom je, između ostalog, ukinuto ograničenje cene belog šećera. Naime, maksimalna maloprodajna cena belog kristal šećera, po kilogramu, u svim pakovanjima, pre ukidanja ograničenja bila je utvrđena na nivou ne većem od 114,99 dinara.
Na četvrtom seminaru o proizvodnji šećerne repe u Novom Sadu, posvećenom njenoj preradi, MK grupa, krajem 2023. godine, je saopštila da je proizvodnja šećera uvećana za 30 odsto u odnosu na prošlu 2022. godinu. Po rečima direktora kompanije „Sunoko” Slobodana Košutića, u regionima Bačke proizvodnja je skoro 65 tona po hektaru, dok je u regionima Srema i Banata oko 50 tona. Više od dva miliona tona je proizvodnja šećerne repe u Srbiji, međutim, prosečna digestija je bila na nivou 15 odsto, tako da je to dovelo do manjeg prinosa po toni šećera, odnosno ukupna proizvodnja šećera zbog kog se šećerna repa i gaji veća je od 300.000 tona u Srbiji, rekao je Košutić.
Za 2024. godinu očekuje se više od 40.000 hektara za proizvodnju šećerne repe. Šećerna repa je ove 2023. godine najisplativija kultura u polјoprivredi i taj rezultat će verovatno dati prinos koji su ostvarili naši polјoprivredni proizvođači. „Naravno, i subvencija koju očekuju od države i podrška ,,Sunoka’’ da im mi obezbedimo sve što je potrebno za proizvodnju”, naglasio je Košutić.
Srbija ima dovoljno šećera!
I pored nestašica i poskupljenja na svetskom tržištu šećera bi u Srbiji trebalo da bude dovoljno i od poslednjeg roda! Direktor istraživačko-razvojnog centra Saša Rajačić očekuje da će proizvodnja ove 2023. godine godine biti dovolјna ne samo za domaće tržište već i za izvoz. „Unapredili smo značajno preporuke koje se tiču đubrenja, radimo analize zemlјišta po najnovijim metodama. Suzbijamo korov i prinuđeni smo da sve više koristimo neke alternativne metode kojima možemo da zamenimo herbicide”, naveo je Rajačić.
Iako su analize u avgustu upućivale na rekordnu godinu u pogledu prinosa šećera po hektaru, situacija sa gumoznim korenom šećerne repe u Banatu i Sremu ove godine rezultiraće prosečnim petogodišnjim prinosom. Zahvalјujući šećeranama u Vrbasu, Pećincima i Kovačici, „Sunoko” će i ove godine podmiriti sve potrebe domaćeg tržišta za šećerom, dok će jedan deo izvoziti. Na četvrtom seminaru o proizvodnji šećerne repe u Novom Sadu, posvećenom njenoj preradi, MK grupa je saopštila da je proizvodnja šećera uvećana za 30 odsto u odnosu na prošlu godinu.

(.)Foto: Goran Mulić
Šećer skuplji, ali ga ima
Od ovogodišnjeg roda šećerne repe u Srbiji trebalo bi da se proizvede u kampanji oko 327.000 tona šećera. To bi trebalo da zadovolji domaću tražnju koja iznosi 250.000 tona, kao i izvoz preostalih količina, objavilo je Ministarstvo poljoprivrede. Šećera će biti ukoliko se ne pretera sa izvozom jer, kako je na svetskom tržištu nestašica šećera, zbog slabog roda šećerne trske, što dovodi do rasta cena i želje trgovaca da zarade.
Cena šećera je, doduše u oktobru 2023. godine pala zaa 2,2 odsto u FAO indeksu, ali to se dogodilo nakon dva meseca rasta. Cena je na nivou 47 odsto većem nego što je bila 2022. godine. S obzirom na rast cene šećera na svetskim berzama, moguć je i novi rast njegove izvozne cene, piše u novoj tržišnoj analizi Ministarstva poljoprivrede. Cene belog kristal-šećera u maloprodaji u Srbiji trenutno se kreću od 107 do 114 dinara po kilogramu. Ovako visoke cene šećera su poslednji put bile 2011. godine.
Godišnji rast, ali decenijski pad
Republički zavod za statistiku objavio je kako bi ovogodišnji rod šećerne repe trebalo da bude oko dva miliona tona, po poslednjoj proceni od 5. avgusta 2023. godine. Procene govore o rastu proizvodnje u odnosu na prošlu godinu od 22,4 osaro a u odnosu na desetogodišnji prosek, očekivana proizvodnja je manja za 16,5 odsto. Kako je objašnjeno, poslovanje industrije šećera u Srbiji u potpunosti je zavisno od šećerne repe, čija proizvodnja pada iz godine u godinu, a opterećeno je i rastućom cenom energenata. Kako se dodaje u analizi, započelo je ugovaranje proizvodnje šećerne repe za 2024. godinu, a proizvođači mogu da računaju na pomoć u repromaterijalu i avans od 600 evra po hektaru za ugovore koje potpišu za narednu godinu.
Izvozne cene domaćeg belog šećera koje su pre godinu dana značajno porasle, su u padu već neko vreme. Cena po kojoj je izvožen šećer u oktobru 2023. godine je iznosila 799 evra po toni, značajno niže od cene u maju kada je bila 1.000 evra. Prema podacima Uprave carina izvoz belog šećera u prethodnoj ekonomskoj godini (2022/23) je iznosio 47,5 hiljada tona, što je za 67 odsto manje od prethodne ekonomske godine (145,3 hiljade tona).

Foto: Dokumetnacija ,,Sunoko’’
Cene šećera na svetskim berzama nastavljaju da rastu, shodno potražnji, koja je uvećana, kao i prognozama za snabdevanje svetskog tržišta. Na berzi u Londonu, cena u oktobru 2023. godine.dostigla je decenijski maksimum i iznosila je 724 evra po toni.
Srbija ima šećera i za izvoz!
U pojedinim trgovinskim lancima u Beogradu potrošači mogu da kupe ovu namirnicu po ceni od 106,99 do 113,9 dinara. Smanjenje svetskih zaliha šećera i vrtoglavi rast cena trenutno ne utiču na domaće tržište, jer Srbija ima dovolјno šećera i za svoje potrebe i za izvoz. To je jeftinije nego u decembru 2022. godine, kada je njegova cena bila „zamrznuta” na maksimalnih 114,99 dinara.
Republički zavod za statistiku objavio je da bi trebalo da ovogodišnji rod šećerne repe bude oko dva miliona tona. Procene govore o rastu proizvodnje u odnosu na prošlu godinu od 22,4 odsto. U odnosu na desetogodišnji prosek, očekivana proizvodnja je manja za 16,5 odsto. Od ovogodišnjeg roda šećerne repe u Srbiji očekuje se da će biti proizvedeno oko 327.000 tona šećera, objavilo je Ministarstvo polјoprivrede u najnovijoj analizi. Ove količine zadovolјiće domaću tražnju za šećerom u iznosu od 250.000 tona, kao i izvoz preostalih slobodnih količina – navode nadležni. Kako je objašnjeno, poslovanje industrije šećera u Srbiji u potpunosti je zavisno od šećerne repe, čija proizvodnja pada iz godine u godinu, a opterećeno je i cenom energenata, koja raste. „Drastičnijim padom proizvodnje šećera bilo bi nemoguće ispuniti izvoznu kvotu za EU, ali i obezbediti kontinuirano snabdevanje domaćeg tržišta. Zato je i doneta uredba koja treba da poveća zainteresovanost polјoprivrednih proizvođača za proizvodnjom šećerne repe. Na taj način bi se povećale količine belog kristala, koje treba da zadovolјe domaće potrebe i omoguće potencijalni izvoz”. napominje se u analizi. Dodaje se da je započelo ugovaranje proizvodnje šećerne repe za 2024. godinu, a proizvođači mogu da računaju na pomoć u repromaterijalu i avans od 600 evra (po hektaru) za ugovore koje potpišu za narednu godinu.
Inače, izvozne cene domaćeg belog šećera koje su pre godinu dana značajno porasle bile su u padu neko vreme. Cena po kojoj je izvožen šećer u oktobru iznosila je 799 evra po toni, što je značajno niže od cene u maju, kada je bila 1.000 evra po toni S obzirom na najnoviji rast cena šećera na svetskim berzama, moguće je očekivati ponovni rast izvozne cene domaćeg belog šećera, procenjuju domaći analitičari. Prema podacima Uprave carina, izvoz belog šećera u prethodnoj ekonomskoj godini (2022/23) iznosio je 47.500 tona, što je za 67 odsto manje od prethodne ekonomske godine (145.300 tona). U domaćem izveštaju se navodi da ukoliko u narednoj sezoni Indija, koja je drugi svetski proizvođač šećera, posle Brazila, ne bude prisutna na svetskom tržištu, to bi moglo da dodatno podigne cene šećera na berzama. Srbija je jedna od malobrojnih zemalja u Evropi koja, osim za svoje potebe, ima šećera i za izvoz. Ove godine se sa 42.000 hektara zasejanih šećernom repom može očekivati proizvodnja više od 250.000 tona šećera. Nekada je pod tom kulturom u Srbiji bilo čak 80.000 hektara, a poslednjih godina je u Evropi ugašeno više od 20 šećerana, podseća analitičar Branislav Gulan i dodaje da država danas daje subvenciju od 35.000 dinara po hektaru zasejanom šećernom repom. Domaće potrebe su do 250.000 tona ,,slatkog kristala’’ godišnje ili 11 kilograma po stanovniku. Analitičari ističu kako je važno da je država prepoznala potrebu da subvencioniranjem proizvodnje šećerne repe u trenutku kad je proizvodnja šećera u Evropi u krizi.
I pored nestašica i poskupljenja na svetskom tržištu, šećera bi u Srbiji trebalo da ima dovoljno, i od poslednjeg roda. Ovogodišnjeg roda šećerne repe trebalo bi da da oko 327.000 tona šećera i to bi trebalo da zadovoljiti domaću tražnju koja iznosi do 250.000 tona, kao i izvoz preostalih količina, objavilo je Ministarstvo poljoprivrede. Šećera će biti ukoliko se ne pretera sa izvozom jer, kako je na svetskom tržištu ima nestašica šećera, zbog slabog roda šećerne trske , što dovodi do rasta cena i želje trgovaca da zarade. Cena šećera je, doduše u oktobru pala za 2,2 odsto u FAO Indeksu, ali to se dogodilo nakon dva meseca rasta. Cena je na nivou 47 odsto većem nego što je bila lani. S obzirom na rast cene šećera na svetskim berzama, moguć je i novi rast njegove izvozne cene, piše u novoj tržišnoj analizi Ministarstva poljoprivrede. Cene belog kristal-šećera u maloprodaji u Srbiji trenutno kreću se od 107 do 114 dinara po kilogramu. Ovako visoke cene šećera su poslednji put bile 2011. godine.
SVET, EU I SRBIJA – REPA I ŠEČER (3): Godišnji rast, ali decenijski pad!
Republički zavod za statistiku objavio je kako je rod šećerne repe 2023. godine, trebalo da bude oko dva miliona tona.Procene govore o rastu proizvodnje u odnosu na prošlu godinu od 22,4 odsto, a u odnosu na desetogodišnji prosek, očekivana proizvodnja je manja za 16,5 odsto. Kako je objašnjeno, poslovanje industrije šećera u Srbiji u potpunosti je zavisno od šećerne repe, čija proizvodnja pada iz godine u godinu, a opterećeno je i rastućom cenom energenata. Kako se dodaje u analizi, započelo je ugovaranje proizvodnje šećerne repe za 2024. godinu, a proizvođači mogu da računaju na pomoć u repromaterijalu i avans od 600 evra po hektaru za ugovore koje potpišu za narednu godinu.
Izvozne cene domaćeg belog šećera koje su pre godinu dana značajno porasle, su u padu. Cena po kojoj je izvožen šećer u oktobru 2023. godine je iznosila 799 evra po toni, značajno niže od cene u maju kada je bila 1.000 evra. Prema podacima Uprave carina izvoz belog šećera u prethodnoj ekonomskoj godini (2022/23) je iznosio 47,5 hiljada tona, što je za 67 odsto manje od prethodne ekonomske godine (145,3 hiljade tona). Cene šećera na svetskim berzama nastavljaju da rastu, shodno potražnji, koja je uvećana, kao i prognozama za snabdevanje svetskog tržišta. Na berzi u Londonu, cena u oktobru 2023. godine dostigla je decenijski maksimum i iznosila je 724 evra po toni.

Foto: Dnevnik.rs
Saradnja ,,Sunoka’’ i proizvođača repe, za primer agraru
Srbija sa tri šećerane u Pećincima, Vrbasu i Kovačici u potpunosti podmiruje domaće potrebe. Zahvaljujući ,,Sunoku’’, Srbija je jedina zemlja na Balkanu koja je samodovoljna kada je reč o proizvodnji šećera, i koja ima potencijal da kao neto izvoznik poveća prodaju na inostranom tržištu, što šećernu repu čini strateškom kulturom za našu zemlju. Tokom 2022. godine ,,Sunoko’’ je preradio preko milion tona šećerne repe sa oko 18.500 hektara i proizveo 160.000 t šećera. Na tom putu oslanjamo se na efikasnost naših šećerana i sinergiju rada Istraživačko-razvojnog centra i sirovinskog sektora. Ulaganja ,,Sunoka’’ u istraživanja i razvoj doprinela su rastu prinosa šećerne repe na njivama u Srbiji. Ove 2023. godine ,,Sunoko’’ je započeo realizaciju investicije vredne 33 miliona evra u fabriku alkohola, kojom će proširiti svoju delatnost van šećerne industrije, a Srbiju po prvi put učiniti izvoznikom alkohola.
Kompanija ,,Sunoko’’, koja posluje u sastavu MK Group sistema, je najveći proizvođač i izvoznik šećera u Srbiji, dok se u Evropi pozicionirala kao jedan od najefikasnijih.
MK Group je jedna od vodećih holding kompanija u Srbiji i regionu iz oblasti agrara, bankarstva i turizma. U više desetina preduzeća holdinga, na poslovima angažovano oko 7.000 ljudi. MK Group je među najvećim i najsnažnijim kompanijama u domaćem agraru. Kao primer, navešćemo podatak da je MK Group najveći proizvođač i izvoznik ratarskih kultura iz Srbije, u prvom redu kukuruza, ali i pšenice, soje, ječma i suncokreta. Takođe je i najveći proizvođač svinja u Srbiji. Dodatno, u svom vlasništvu ima skladišta, silose, mlinove, fabrike za proizvodnju stočne hrane, i svu neophodnu infrastrukturu za savremeno bavljenje agrarnim biznisom i šećernom industrijom. Zahvaljujući savremenom menadžmentu, korišćenju mehanizacije poslednje generacije i implementaciji najsavremenijih tehnoloških rešenja, MK Group danas ima zavidnu međunarodnu poziciju, a veličinu, snagu i evropski koncept poslovanja najbolje ilustruju brojne i dugogodišnje poslovne relacije s partnerima iz Nemačke, Austrije, Francuske, Velike Britanije, Italije, Švajcarske, Grčke i Rusije.
Najslađi cilj postojanja
Kompanija ,,Sunoko’’ ima najslađi cilj postojanja. Unosi se radost u svaki dom, čineći svaki dan slađim, lepšim i neponovljivim. I uvek je na dohvat ruke, slatka podrška za svaki trenutak, kažu u ovoj kompaniji. Vođeni vizijom da budu lideri u proizvodnji i snabdevanju šećerom u regionu i među vodećim proizvođačima šećera u Evropi, kontinuirano rastu u svim segmentima poslovanja.Prepoznaju se najveća dostignuća svog rada u negovanju korporativne misije, proizvodeći šećera najvišeg kvaliteta pod najoptimalnijim uslovima proizvodnje, istovremeno brinu o potrebama potrošača i životnoj sredini.
Sa svoje tri fabrike šećera u Vrbasu, Pećincima i Kovačici ,, Sunoko’’ je najveći domaći proizvođač i izvoznik šećera. Snabdevaju šećerom veliki deo domaće i inostrane prehrambene i konditorske industrije, veliki broj veletrgovina i domaćinstava. Kao odgovoran subjekt na domaćem tržištu proizvodnje šećera, neprestano se teži ka obezbe]ivanju stabilng i održivog snabdevanja povezanih industrija i najširih potrošača najslađom osnovnom namirnicom, šećerom.
,,Sunoko’’ prvi sertifikovao održivu proizvodnju šećera!
Dobijeni FSA sertifikat potvrđuje održivi razvoj poljoprivredne proizvodnje šećerne repe koji ,,Sunoko’’ sprovodi zajedno sa MK Farming divizijom.
Kompanija ,,Sunoko’’, članica MK Group, uspešno je verifikovala održivi razvoj poljoprivredne proizvodnje šećerne repe. To je prva kompanija u Srbiji koja je, zajedno sa MK Farming divizijom, dobila FSA (Farm Sustainability Assessment) verifikaciju koja je deo međunarodnog programa u kome učestvuju poljoprivredni proizvođači i kompanije koje su opredeljene ka održivosti i najboljim poljoprivrednim praksama. Ova verifikacija svedoči o odgovornoj proizvodnji ,,Sunoka’’ i poljoprivrednih kompanija u sastavu MK Group i brizi o prirodnim resursima i očuvanju zemljišta – od pripreme za setvu i primene đubriva, do upotrebe hemijskih sredstava. Ujedno je dokaz da se uz zaštitu životne sredine posebno vodi računa o uslovima rada i bezbednosti i zdravlja zaposlenih u proizvodnji.
,,Naša razvojna strategija predviđa dalji rast i unapređenje proizvodnje šećerne repe i šećera, što ide u prilog ostvarenju cilja da povećamo plasman šećera iz Srbije na inostrana tržišta i razvijamo se kao najveći neto izvoznik u regionu. Sunokovi partneri i kupci naših proizvoda su najveće kompanije u industriji hrane i pića i trgovački lanci i oni prepoznaju vrednost najviših standarda koje primenjujemo. U narednih nekoliko godina, sertifikovani održivi razvoj održive proizvodnje biće neophodan za saradnju sa multinacionalnim kompanijama i verujem da će i drugi proizvođači slediti naš primer’’, dodaje Slobodan Košutić, direktor kompanije ,,Sunoko’’.

Foto: Zoran Pavin
Švajcarska kompanija ,,Barry Callebaut’’, vodeći svetski proizvođač visokokvalitetnih proizvoda od čokolade i kakaoa, sarađuje sa kompanijom ,,Sunoko’’ u procesu verifikacije. David Bowrin, generalni direktor kompanije Barry Callebaut za jugoistočnu Evropu, kaže: ,,Šećer je važan sastojak u industriji. Kao deo naše pooštrene strategije Forever Chocolate, naš cilj je da imamo 100 odssto sertifikovan ili verifikovan kakao i sastojke u svim proizvodima do 2030. godine, koji se mogu pratiti do nivoa farme. Stoga nam je drago što je ,,Sunoko’’ uspešno prošao reviziju FSA i dostigao zlatni i srebrni nivo i već snabdeva šećerom našu novosadsku fabriku čokolade. FSA sertifikat uključuje mnoge ekološke i socijalne kriterijume koji su relevantni za proizvodnju šećerne repe i zato nastavljamo da promovišemo ovu platformu’’.
Iza FSA sertifikata koji je dobio ,,Sunoko’’ zajedno sa MK Farming divizijom stoje investicije matične kompanije MK Group u održivi razvoj, unapređenje proizvodnje i uvođenje inovacija. Ove godine, u kojoj obeležava 40 godina poslovanja, MK Group najavljuje nova ulaganja vredna više od 350 miliona evra u agri-food sektoru u naredne tri godine, kojima će učvrstiti svoju lidersku poziciju.
,,Sunoko’’ je najveći proizvođač šećera u regionu i jedna od najefikasnijih kompanija u industriji šećera u Evropi. Sa tri šećerane u Pećincima, Vrbasu i Kovačici obezbeđuje stabilno i sigurno snabdevanje srpskog tržišta. Zahvaljujući ,,Sunoku’’, Srbija je jedina zemlja na Balkanu koja je samodovoljna kada je reč o proizvodnji šećera, i koja ima potencijal da kao neto izvoznik poveća prodaju na inostranom tržištu, što šećernu repu čini strateškom kulturom za Srbiju.
Repa najisplativija kultura u poljoprivredi
MK grupa je saopštila javnosti da je proizvodnja šećera uvećana za 30 odsto u odnosu na prošlu 2022. godinu. Po rečima direktora kompanije ,,Sunoko’’ Slobodana Košutića, u regionima Bačke proizvodnja je skoro 65 tona po hektaru dok je u Sremu i Banatu oko 50 tona. Više od dva miliona tona je proizvodnja šećerne repe u Srbiji. Prosečna digestija je bila na nivou 15 odsto tako da je to dovelo do manjeg prinosa po toni šećera, odnosno ukupna proizvodnja šećera veća je od 300.000 tona u Srbiji, 2023. godine. Šećerna repa je ove godine najisplativija kultura u poljoprivredi i taj rezultat će verovatno dati prinos koji su ostvarili naši ratari. Iako su analize u avgustu upućivale na rekordnu godinu u pogledu prinosa šećera po hektaru, situacija sa gumoznim korenom šećerne repe u Banatu i Sremu ove godine rezultiraće prosečnim petogodišnjim prinosom. Zahvaljujući šećeranama u Vrbasu, Pećincima i Kovačici, Sunoko će i ove godine podmiriti sve potrebe domaćeg tržišta za šećerom, dok će jedan deo izvoziti.
„Sunoko’’ nastavlja da predvodi industriju šećera u regionu, a poslovna strategija kompanije je da se u budućem periodu razvija i kao neto izvoznik u širem regionu, posebno u zapadnoj Evropi. Kraljica polja ove 2023.godine bila je posejana na znatno većoj površini i uprkos svim izazovima, proizvešće se 60.000 tona šećera više nego prošle godine. Ovaj trend rezultat je dugogodišnje partnerske saradnje sa primarnim proizvođačima, mera Vlade Republike Srbije, ali i podrške koju ,,Sunoko’’ obezbeđuje proizvođačima.
Kao najveći proizvođač šećera u regionu, kompanija je u hotelu ,,Sheraton’’ u Novom Sadu, krajem 2023. godine, tradicionalno ugostila oko 250 partnera koji su imali prilike da čuju reč stručnjaka iz oblasti zaštite šećerne repe i mineralne ishrane, ali i najnovije trendove o izazovima proizvodnje šećerne repe u uslovima klimatskih promena, problemima u preradi, zaštiti šećerne repe i novim mogućnostima za suzbijanje korova. Ovogodišnji fokus Istraživačko-razvojnog centra kompanije Sunoko bio je na rešavanju problema gumoznog korena šećerne repe, sa kojima su se proizvođači šećerne repe ove godine susreli, što je ostavilo posledice na prinos.
„Istraživačko-razvojni centar Sunoka kontinuirano se bavi temama zaštite i ishrane useva šećerne repe, u cilju unapređenja prinosa uz optimizaciju troškova i brigu o zemljištu sa ekološkog aspekta. Pratimo svetske trendove i ove godine smo u našoj analitičkoj laboratoriji za ispitivanje uzoraka zemljišta i lista prvi put analizirali uzorke lista na sadržaj makro i mikroelemenata. Kako je sve više ograničen izbor aktivnih materija koje su dozvoljene u zaštiti od korova, radimo i na ispitivanju novih koncepata zaštite“, istakao je Saša Rajačić, direktor Istraživačko-razvojnog centra.
Podsećanja radi, ,,Sunoko’’ je u septembru 2023. godine, izašao sa uslovima ugovaranja proizvodnje šećerne repe za 2024. godinu. Kompanija je proizvođačima, uz ponuđenu cenu od 47 evra po toni čiste šećerne repe, obezbedila i bonus na ostvarenu digestiju koja je veća od digestije Sunoka, polovinu gratis semena, kao i avans od 600 evra po hektaru. Istraživačko-razvojni i sirovinski sektor kompanije tradicionalno pružaju podršku u domenu stručne i savetodavne pomoći proizvođačima, sa ciljem ostvarivanja veće produktivnosti i kvaliteta repe uz smanjenje troškova proizvodnje, dok ,,Sunoko’’ obezbeđuje kvalitetne repromaterijale po najpovoljnijim uslovima.
Šećerane zadovoljne prinosom repe
Fabrike šećera u Kovačici i Pećincima završile su preradu šećerne repe, pre kraja 2023. godine, dok će se u fabrikama u Vrbasu i Crvenki ova industrijska biljka prerađivati do polovine januara naredne godine. Kompanija ”Helenik šugar”, koja drži fabriku šećera u Crvenki, zadovoljna je ovogodišnjim rodom, u proseku ove industrijske biljke pa ima 65 tona po hektaru, a digestija 16 odsto, što je standard”, kaže direktor sirovinskog sektora Nastadin Jovović. On dodao da na osnovu repe koja je do sada prerađena ne treba da strepimo jer će šećera biti sigurno za domaće potrebe i za izvoz ali da je još rano govoriti o preciznijim podacima koliko ćemo imati šećera u ovogodišnjoj preradi industrijske biljke. U toku je kampanja vađenja i prerade šećerne repe u 2023. godini. Svi parametri prinosa raduju kako proizvođače tako i prerađivače, a dobra vest je da ove godine i država dodatno plaća proizvodnju šećerne repe.
U najstarijoj šećerani u Vrbasu u toku je 111. kampanja prerade šećerne repe. Tamo će ove jeseni biti prerađena repa sa 14.000 hektara. Direktor sirovinskog sektora Rade Milјević dodaje da su svi parametri prinosa odlični: Za razliku od ostalih ratarskih useva, proizvođači šećerne repe znaju uslove otkupa pre same sezone, a ratari ove godine njima mogu biti zadovolјni: Uz sve navedeno, Vlada Srbije usvojila je Uredbu o subvencionisanju proizvodnje šećerne repe. Proizvođači imaju pravo na 35.000 dinara do hektaru prijavlјene i zasejane šećerne repe a najviše do 500 hektara za ostvareni prinos od najmanje 50 tona po hektaru. Inače u šećerani u Vrbasu očekuju da će ove godine proizvesti 120.000 tona šećera zajedno sa šećeranama u Pećincima i Kovačici, ceo sistem ,,Sunoka’’ trebao bi da proizvede 1/4 miliona tona šećera, što je 2/3 tona šećera proizvedenog u Srbiji.
Srbija je jedna od malobrojnih zemalja u Evropi koja, koja osim za svoje potebe, ima šećera i za izvoz! Ove 2023. godine se sa 42.000 hektara zasejanih šećernom repom može očekivati proizvodnja veća od 300.000 tona šećera. Nekada je pod tom kulturom u Srbiji bilo čak 80.000 hektara, a poslednjih godina je u Evropi ugašeno više od 20 šećerana, podseća agrarni stručnjak Branislav Gulan i ističe da država danas daje subvenciju od 35.000 dinara po hektaru zasejanom šećernom repom. Domaće potrebe su oko 200.000 tona godišnje ili 11 kilograma po stanovniku. Analiticari ističu kako je važno da je država prepoznala potrebu da subvencioniranjem proizvodnje šećerne repe u trenutku kad je proizvodnja šećera u Evropi u krizi.
Od roda šećerne repe iz 2023. godine očekuje se da će biti proizvedeno oko 327.000 tona šećera. To će zadovoljiti domaću tražnju za šećerom u iznosu od 250.000 tona, kao i izvoz preostalih količina, objavilo je Ministarstvo poljoprivrede. Na svetskom tržištu prete nestašice šećera, a rastu i njegove cene, zbog slabog roda šećerne trske u zemljama koje su njegovi najveći proizvođači. S obzirom na rast cene šećera na svetskim berzama, moguć je i novi rast njegove izvozne cene, piše u novoj tržišnoj analizi Ministarstva poljoprivrede.
Republički zavod za statistiku objavio je kako ovogodišnji urod šećerne repe trebalo da bude oko dva miliona tona. Šećeru ne ističe rok trajanja, ali može da se pokvari: Kako da prepoznate da nije za upotrebu?
Srbija jedna od malobrojnih zemalja u Evropi koja ima šećera i za izvoz.
Indija zabranjuje izvoz šećera, evo kako će se to odraziti na cene.
Procene govore o rastu proizvodnje u odnosu na prošlu godinu od 22,4 odsto, a u odnosu na desetogodišnji prosek, očekivana proizvodnja je manja za 16,5 odsto.
Slatka Srbija!
Od ovogodišnjeg uroda šećerne repe u Srbiji očekuje se da će biti proizvedeno oko 327.000 tona šećera, objavilo je Ministarstvo poljoprivrede u najnovijoj analizi. Ove količine zadovoljiće domaću potražnju za šećerom u iznosu od 250.000 tona, kao i izvoz preostalih slobodnih količina, navode iz Ministarstva. Kako je objašnjeno, poslovanje industrije šećera u Srbiji u potpunosti je zavisno od šećerne repe, čija proizvodnja je opadala iz godine u godinu, a bila je opterećena i rastućom cenom energenata.
Kako se dodaje u analizi, započelo je ugovaranje proizvodnje šećerne repe za 2024. godinu po ceni od 47 evra po hektaru, a proizvođači mogu da računaju na pomoć u repromaterijalu i avans od 600 evra po hektaru za ugovore koje potpišu za narednu godinu.
Izvozne cene domaćeg belog šećera koje su pre godinu dana značajno porasle, u padu su već neko vreme. Cena po kojoj je izvezen šećer u oktorbru 2023. godine je iznosila 799 evra po toni, značajno je niža od cene u maju kada je bila 1.000 evra po toni. Prema podacima Uprave carina, izvoz belog šećera u prethodnoj ekonomskoj godini (2022/23) iznosio je 47,5 hiljada tona, što je 67 odsto manje od prethodne ekonomske godine (145,3 hiljade tona). Cene belog kristal-šećera u maloprodaji u Srbiji trenutno se kreće od 106,99, ali i 113,9 dinara po kilogramu. U pojedinim trgovinskim lancima u Beogradu potrošači mogu da kupe ovu namirnicu po ceni od 106,99 do 113,9 dinara. Smanjenje svetskih zaliha šećera i vrtoglavi rast cena trenutno ne utiču na domaće tržište, jer Srbija ima dovolјno šećera i za svoje potrebe i za izvoz.
Republički zavod za statistiku objavio je da bi trebalo da ovogodišnji rod šećerne repe bude oko dva miliona tona, po najnovijoj proceni na dan 5. Septembra 2023. godine. Procene govore o rastu proizvodnje u odnosu na prošlu godinu od 22,4 odsto. U odnosu na desetogodišnji prosek, očekivana proizvodnja je manja za 16,5 odsto. Drastičnijim padom proizvodnje šećera bilo bi nemoguće ispuniti izvoznu kvotu za EU, ali i obezbediti kontinuirano snabdevanje domaćeg tržišta. Zato je i doneta uredba koja treba da poveća zainteresovanost polјoprivrednih proizvođača za proizvodnjom šećerne repe. Na taj način bi se povećale količine belog kristala, koje treba da zadovolјe domaće potrebe i omoguće potencijalni izvoz, napominje se u analizi. Dodaje se da je započelo ugovaranje proizvodnje šećerne repe za 2024. godinu, a proizvođači mogu da računaju na pomoć u repromaterijalu i avans od 600 evra (po hektaru) za ugovore koje potpišu za narednu godinu.
Inače, izvozne cene domaćeg belog šećera koje su pre godinu dana značajno porasle, bile su padu neko vreme. Cena po kojoj je izvožen šećer u oktobru iznosila je 799 evra po toni, što je značajno niže od cene u maju, kada je bila 1.000 evra po toni. S obzirom na najnoviji rast cena šećera na svetskim berzama, moguće je očekivati ponovni rast izvozne cene domaćeg belog šećera – procenjuju domaći analitičari. Prema podacima Uprave carina, izvoz belog šećera u prethodnoj ekonomskoj godini (2022/23) iznosio je 47.500 tona, što je za 67 odsto manje od prethodne ekonomske godine (145.300 tona). U domaćem izveštaju se navodi da ukoliko u narednoj sezoni Indija, koja je drugi svetski proizvođač šećera, posle Brazila, ne bude prisutna na svetskom tržištu, to bi moglo da dodatno podigne cene šećera na berzama.
Jedino šećeru ne pada cena!
I pored upozorenja da ne treba preterivati sa ovom namirnicom, ove godine očekuje se rekordna potrošnja u svetu. Tokom prethodne 2022. godine cene šećera na svetskom tržištu su se donekle stabilizovale, ali nedavno su krenula nova kolebanja. Poslednji izveštaj FAO pokazuje da su na globalnom nivou namirnice koje se prate u proseku pojeftinile za 20 odsto u poslednjih godinu dana. Međutim, šećer je ponovo poskupeo. Posle rasta cena od 6,9 odsto u februaru 2023. godine čime je cena dostigla najveći iznos od 2017. godine, sada je zabeleženo još jedno povećanje od 1,5 procenta. U nedavno objavlјenom izveštaju Ministarstva polјoprivrede o stanju na tržištu šećera u Srbiji navode se predviđanja da bi ratari mogli da iskoriste ovakvu situaciju. Očekivanja su da će oni 2024. godine više sejati šećernu repu.
U 2022. površina pod ovom kulturom iznosila je 34.728 hektara, a proizvodnja je bila manja za 18,6 odsto nego u prethodnoj sezoni. Godinu dana kasnjuiej ,,slatki koren’’ bio je na oko 40.000 hektara. Pad prinosa zbog suše bio je manji nego kod ostalih prolećnih kultura, što će ove godine biti jedan od razloga za povećanje setvenih površina. Uz bolјu cenu koju daju šećerane na to će uticati i značajne državne subvencije za proizvođače šećerne repe. Za površine do 500 hektara (uz prinos od 50 tona po hektaru) proizvođači će moći da dobiju 35.000 dinara po hektaru, navodi se u izveštaju Ministarstva trgovine.
Globalna proizvodnja šećera u tržišnoj 2022/23. godini procenjuje na oko 183,2 miliona tona, što je za 2,8 miliona tona više nego prošle sezone. Istovremeno, očekuje se i da će potrošnja dostići rekordni nivo, zbog rasta na tržištima Kine, Indonezije i Rusije. To će, napominju stručnjaci, dovesti i do pada zaliha, jer će rast globalne potrošnje premašiti porast u proizvodnji. Kako navode u Ministarstvu polјoprivrede, u narednim mesecima trebalo bi da bude zaklјučen i Sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Australije. Za obe strane, šećer je okarakterisan kao osetlјiv proizvod i o njemu se još nije pregovaralo.
O ceni šećera verovatno će se tek govoriti u narednim mesecima ukoliko Evropa ne nastavi da nadomešćuje svoj manjak uvozom sa udalјenih tržišta. Podsetimo, Francuska, koja je veliki proizvođač, očekuje najslabiju setvu šećerne repe u poslednjoj deceniji zbog zabrane pesticida koji je efikasan u zaštiti ove bilјne kulture. Rojters je u martu 2023. godine, objavio da su proizvođači i prerađivači zbog toga zabrinuti da li će biti dovolјno šećera na tržištu.
Cena šećera u zemlјama Evropske unije u februaru i martu 2023. godine porasla je u proseku za 61 odsto u odnosu na iste mesec protekle godine, saopštio je Evrostat. Najviše je poskupeo u Češkoj, gde je njegova cena u martu ove godine bila za 98 odsto veća nego u istom mesecu 2022. Dramatično je povećana i u Estoniji – za 97 odsto, kao i u Polјskoj – 82 procenta, Nemačkoj – 72 i Letoniji – 70. Manje poskuplјenje šećera zabeleženo je u Mađarskoj – 17 odsto, slede Luksemburg – 19, Belgija – 35, Bugarska – 36 i Irska – 37 procenata, preneo je Tanjug. Ovakvi podaci ne iznenađuju ako se zna da je nedavno upozoreno da je šećer, dok su cene ostalih polјoprivrednih proizvoda bile u padu, počeo ponovo da poskuplјuje na svetskom tržištu. Poslednji izveštaj FAO pokazuje da su na globalnom nivou namirnice koje se prate u proseku pojeftinile za 20 odsto u poslednjih godinu dana. Sve osim šećera čija je cena još u februaru porasla za 6,9 odsto, čime je dostigla najveći iznos od 2017. U martu je zabeleženo još jedno poskuplјenje od 1,5 procenta.
Vesti koje stižu iz Evrope ukazuju na vrlo nestabilne prilike na tržištu ove namirnice u narednom periodu. S obzirom na to da tržište reaguje na globalna dešavanja nije isklјučeno da će i kod nas doći do korekcija cena.
Po rečima Olge Čurović, direktorke Poslovnog udruženja „Industrijsko bilјe”, cena šećera u maloprodaji u Srbiji se od aprila slobodno formira na tržištu. Trenutno je oko 115 dinara po kilogramu u maloprodaji. Cena je bila ograničena na ovaj iznos do kraja marta. Režim zaštite bio je uveden u momentu kada su sve države krenule da zatvaraju svoje tržište i da štite budžet potrošača. Po njenim rečima, šećerna repa je dosta skupa, troškovi proizvodnje jednaki su kao i u Francuskoj i drugim evropskim državama. Smatra da su naši proizvođači šećerne repe ove godine dobili odlične stimulacije i to je uticalo da je zasejano 10.000 hektara repe koja će se prostirati na oko 40.000 hektara. Za površine do 500 hektara (uz prinos od 50 tona po hektaru) proizvođači će moći da dobiju 35.000 dinara po hektaru. Ministarstvo poljoprivrede: Upotreba hlorpirifosa dozvoljena samo za šećernu repu, i to ograničen.”
Ove godine je biklo da su neki proizvodi Srbiji vraćani iz EU zbog prevelike upotrebe pesticida. Nakon sporne situacije sa vraćenim breskvama sa Hrvatske granice u Srbiju – zbog pronađenog pesticida hlorpirifos u poslatoj pošiljci, oglasilo se i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije.
U celosti vam prenosimo saopštenje resornog ministarstva: “Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je nakon konsultacija sa stručnom javnošću, donelo odluku o davanju dozvole za ograničenu i kontrolisanu primenu sredstava za zaštitu bilja na bazi hlorpirifosa isključivo za tretiranje šećerne repe i svako neovlašćeno korišćenje te vrste preparata za druge kulture je zabranjeno zakonom i strogo kažnjivo. Suočeni sa ozbiljnim problemom opstanka proizvodnje šećerne repe, kao strateške biljne kulture za našu zemlju, Ministarstvo je razmatralo podnete zahteve proizvođača šećerne repe, i donelo takvu odluku uzimajući u obzir preporuke Stručnog saveta za sredstva za zaštitu bilja, kao i praksu koje u ovakvim situacijama koriste i zemlje članice EU. Sagledane su sve relevantne činjenice i trenutna situacija vezano za proizvodnju šećerne repe, kao i značaj proizvodnje ove kulture za našu zemlju, a imajući u vidu da su površine pod šećernom repom značajne, kao i da se radi o strateškom proizvodnu, neophodno je da se poljoprivrednim proizvođačima omogući sigurna proizvodnja i prinos”, navode vlasti. Takođe, se dodaje da je zbog ukidanja sredstava za zaštitu bilja na bazi aktivne supstance hlorpirifos – dovedeno u pitanje suzbijanje repine pipe, koja predstavlja značajni ekonomski štetni organizam u šećernoj repi. “Za proizvođače šećerne repe, kritična tačka za proizvodnju je od njenog nicanja pa do formiranja prvih listova, kada se pojavljuje repina pipa koja desetkuje usev i za čije suzbijanje u tom momentu ne postoji prihvatljiva, dovoljno efikasna zamena za sredstva na bazi hlorpirifosa”, kažu iz Ministarstva.
Na osnovu Zakona o sredstvima za zaštitu bilja kojim je propisano da se u slučaju nepredvidivih opasnosti koje mogu prouzrokovati štetni organizmi, a koje nije moguće suzbiti ili ograničiti na odgovarajući način primenom registrovanih sredstava za zaštitu bilja i drugim merama ili usled nestašice registrovanih sredstava za zaštitu bilja na tržištu, rešenjem se može odobriti ograničena i kontrolisana primena navedenih sredstava za zaštitu bilja na period od 120 dana.
U saopštenju se dalje navodi da su te mere u skladu sa zakonodavnim odredbama EU, sa kojima se naše zakonodavstvo usklađuje. “Promet i primena ukinutih sredstava za zaštitu bilja na bazi hlorpirifosa – dozvoljena je samo za korisnike u šećernoj repi, zbog čega su podnosioci zahteva dostavili spisak pravnih i fizičkih lica koja će koristiti ova sredstva. Kontrolu nad izvršenjem ovog rešenja sprovodi fitosanitarna inspekcija. Sve neutrošene količine se lageruju kod proizvođača do konačnog uništenja na bezbedan način. Ponavljamo da korišćenje ovih sredstava za zaštitu bilja u drugim kulturama nije dozvoljeno i u suprotnosti je sa odredbama Zakona o sredstvima za zaštitu bilja. Ukoliko rezultati analiza potvrde prisustvo sredstava za zaštitu bilja na bazi hlorpirifosa u spornoj pošiljci bresaka koje su bile namenjene izvozu u Hrvatsku, ta pošiljka će biti uništena, a protiv odgovornih lica biće preduzete sve mere predviđene zakonom”, ističe se u saopštenju Vlade Srbije.

