U SRBIJI POLJOPRIVREDA I DALJE TONE

ŽETVA I PROIZVODNJA HRANE U SRBIJI: Poljoprivreda i dalje tone

Agrarna proizvodnja u Srbiji poslednje četiri decenije stagnira i prosečan rast godišnje proizvodnje, do pojave bolesti korone kretao se samo oko 0,45 odsto godišnje! Zemlјa za koju se sve do nedavno govorilo da je žitnica Evrope postala je zavisna od uvoza hrane da bi prehranila svojih 6,6 miliona stanovnika. Među njima je svaki dan i 500.000 gladnih, i još toliki broj je na ivici gladi!

Braanislav Gulan

Dok Akademijskii odbor za selo SANU svake godine, pa je to bilo  15. maja 2024. godine, organizuje skupove s naslovom o budućnosti i boljitku poljoprivrede u Srbiji.  Narod koji se bavi ovim poslom sve teže živi. I ovih dana će ponvo da organizuje proteste i pravdu da traži na ulicici. Tavko rewšavanej problema uz donoše neje uredbi, niakda nikoiem do sada nije dugoročno donelo dobrobit. Jer, to je samo ,,gašenje požara’’. Tako će biti i sada. Sve dok se problemi sistemski nereše, boljitka u ovoj oblasti neće biti! Najbolji dokaz  je proizvodnja u ukupnoj vrednosti agrara, koja nikad nije prešla vrednost od 5,6 milijardi dolara! Sad je vrednost proizvodnje po hektaru samo oko 1.000 dolara ili evra po hektaru u Srbiji! Sa takvom proizvodnjom agrar Srbije nije konkurentan u svetu. Zato mu i opada izvoz i raste uvoz! Visina prinosa svih kultura po hektaru, bila je daleko veća, pre četiri decenije nego danas. 

Tako je rekordna proizvod nnja kukuruza u Srbiji bila je daleke  1986. godine i iznosila je čak  8.062.020 toan ,,žutog zlata’’. Ili primer pšenice koja je rekordan rod imala1991. godine od  3.736.50 tone, pa šećerne repe1989. godine od  4.920.600 tona. Ili  podaci o prinosimaq voća.  Rekordna proizvodnja šlnjiva od  886.540 tona bilaje 1969. godine,  grožđa od  od 748.530 tona je bila takodje 1969. godine.Daleke 1955. godine u Srbiji rod pasulja je bio 101.030 tona, krompira čak 1.148.660 tona… Sve te proizvode i mnge druge Srbija danas, pored mesa moa da uvozi kako bi prehranila sve manji broj stanovnik kojih ima u Srbiji. Danas je to 6,6 miliona žitelja, što je za 500.000 manje nego pre jedne decenije! Danas je Sribji  da bi sahranila sve preminule u jednoj godini potreban prostor od dva fudbalska igališta u jednoj godini.  A, to je oko 123.000 preminulih! 

I dok se narodu obećava med  mleko, poljoprivredna proizvodnja se smanjuje. Sad SRrbij mroa da uvozui svinjskog meso u količini  od oko 500.000 prasića godišnje, 300.000 svinja za klanialre,  i 30.000 tona mesa treće kategorije… A, sad već deleeke 1991. godine u svet je iz Srbije bilo izvezeno sam ovog ovog mesau vrednsoti od 762 milioan dolara.  Tada su konzerve sa svinjskim mesom iz sRbohije otpremane  i u SAD z anjihvou vojsku! Sad se za uvoz ovog mesa godišnje troši više od 200 miliona dolara. 

Pad izvoza i rast uvoza

Dokaz lošeg rada i rezultata je da po prvi put u Sribji  u ovoj 2024. godini imamo uvoz nego izvoz hrane od 1. janaura do 1. maja 2024. godine! To znači da polјoprivreda i u ovoj 2024. godini nastavlјa da tone, pošto je je u prva četiri meseca izvoz polјoprivrede bio 411 miliona evra, a uvoz 414 miliona evra, što je poražavajući rezultat za zemlјu sa ogromnim agrarnim potencijalom, poput Srbije. Samo pre nekoliko decenija se govorio da Srbija može da proizvede hrane za pola Evrope! A, danas ni za svojih 6,6 miliona žitelja nema je dovoljno!  Dokaz loših rezultata je da je izvoz mesa u prvom kvartalu 2024. godine bilo samo bio 24 miliona evra, a uvoz 94 miliona evra, dok je izvoz mlečnih proizvoda bio 64 miliona evra, a uvoz 72 miliona evra. Da bi se oizašlo iz ove duboke agarane krize, preldaže se novi koncept poljoprivred epo zatvorenom nordijskom sisemu, u  okviru zadruga.  pa je zato, za početak, neophodno da polјoprivrednici dobiju podsticaje koji su najmanje na nivou zemalјa u okruženju. Uz povećanje podsticaja neophodna je i njihova izvesnost. 

U Srbiji se sirovine za hranu proizvode na 3.257.100 hektara i njihova godišnja vrednost proizvodnje kretala se najviše do 5,6 milijardi dolara.Vrednost agrarne proizvodnje po hektaru iz godine u godinu je u opadanju. Do nedavno, godišnja vrednost proizvodnje po hektaru u Srbiji bila je oko 1.200 evra, a stručnjaci kažu da je sad tek oko 1.000 evra. Najveća vrednost agrarne proizvodnje bila je 2020. godine i dostigla je blizu 5,6 milijardi dolara. U svemu tome bitno je istaći da agrar u Srbiji nikada nije bio strateška privredna grana! U obećanjima svaka vlast pred izbore to je obećavala proizvođačima, ali u stvarnosti nikada do sada nije ostvarila. Sad se najavlјuje da će do 2100 godine svake druge godine biti suša, pa se preporučje da nauka stvori nove hibride  i  sorte svih kultura, kako bi se prebrodile te teškoće, suša koje tek dolaze.

A, da su problemi već stigli najbolјa potvrda je činjenica da je za jednu deceniju zbog suša u polјoprivredi Srbije već izgublјeno oko 7,5 milijardi dolara! Naučni instituti u Novom Sadu i Zemunu stvorili su oko 2.500 sorti i hibrida, ali sad tek treba da ponude nove sorte i hibride svih kultura u novim uslovima, a to znači za raniju setvu i žetvu, kako bi se rešili problemi suša koji tek dolaze do 2100 godine! Dokaz tome je da 0,2 odsto stepeni po deceniji raste prosečna temperatura na Zemlјi. Očekuje se da će 1,5 stepeni biti veća temperatura Zemlјe 2040. godine u odnosu na početak veka. Presušivanje vodenih površina stvara problem vodosnabdevanja povrtarskih kultura, što će biti veliki problem za polјoprivrednike. Topao vazduh nam stiže iz Afrike donosi nam paklene vrućine. U svim godišnjim dobima imamo sve manje padavina, a za sve ovo je jedini krivac čovek i njegova nebriga. Jer, u Srbiji se prošle 2024. godine, prema podacima RZS navodnjavalo samo 47.529 hektara ili tek 1,4 odsto obradivih površina! Istovremeno u svetu se navodnjav prosečno 17 odsto obradivih površina. Ili u Albaniji čak 380.000 hektara! Yato Albanija nam iyvuoyui pradadjay, paprika I mnoge druge proizvode. 

To obećanje da će pšenica biti strateški proizvod ponovo je istaknuto na Danu žetve održanom u Novom Miloševu, sredinom juna 2024.godine, koji je organizovao Zadružni savez Vojvodine. Ali, i ne samo pšenica,  već  to treba da bude ceo agrar. I pored iznošenja brojnih zahteva i izražavanja nezadovolјstva sa onim što se nudi selјacima, uz najavu protesta, kada je žetva u pitanju, istaknuto je da je pšenica ove godine poranila, da ratari još ne znaju kakav i koliko će biti ukupan rod i cena. Sigurno je jedno da će na 625.000 hektara u Srbiji i ove godine sigurno biti više od tri miliona tona pšenice. Dakle, dovolјno za nas i oko 1,5 miliona tona za izvoz, naravno ukoliko pronađemo kupce

U ovogodišnjoj žetvi u Srbiji učestvuje oko 481.000 traktora i oko 25.000 kombajna. Dovolјno da se ovaj posao godine obavi u kratkom roku i kvalitetno u prosečnoj godini. Ali, uz to treba istaći da smo i premehanizovana zemlјa za ove površine. Međutim, treba da se zna i da je većina mehanizacije starija od svojih vlasnika!

Foto: Goran Mulić – Suša umanjuje prinose i odnosi profit

To znači da je Srbiji za ishranu, robne rezerve i semenarstvo dovolјno oko 1,5 miliona tona hlebnog zrna, a da će isto toliko, posle žetve, i ove 2024. godine, preostati za izvoz, naravno, ukoliko se pronađu kupci. Prema kalkulaciji koju je izradio Petar Radić, stručni saradnik u Zadružnom savezu Vojvodine, troškovi proizvodnje pšenice uz prosečan prinos od 5,5 tona po hektaru  u ovoj 2023 i 2024. godini  iznose 162.975,68 dinara. To znači da je cena koštanja proizvodnje jednog kilograma pšenice 29,68 dinara! Cena na Produktnoj berzi u Novom Sadu je mnogo niža i već se zna da su selјaci  i ove godine na pšenici proizveli – gubitak! Većina je pšenicu sejala zbog plodoreda, ali niko nije sejao da bi proizveo gubitak! Inače, oko 60 odsto žetvenih površina  zauzelo je je nekvalitetno seme  ,,tavanka” od koga se ne mogu očekivati rekordni i visoki prosečni prinosi. Na njivama vlada pravo šarenilo, ali će pšenice biti dovolјno za sopstenu ishranu i za izvoz! Biće dovolјno, ali će se morati uvesti i poblјšivači, odnosno tvrda pšenica, ali to neće biti problem!

Prema poslednjem popisu polјoprivrede Srbije saopštenom u RZS na početku 2024. godine agrarno blago, ali po proizvodnji  i zaradi, to je i siramaštvo u Srbiji, čini:

  • 508.345 gazdinstava;
  • 3.257.100 obradivih hektara;
  • 725.408 goveda;
  • 2.263.705 svinja;
  • 1.702.682 ovce;
  • 149.558 koza; 
  • 22.022.439 živine;
  • 1.261.323 košnica;
  • 1.150.653 radnika u Srbiji se bavi agrarom;

,,Istovremeno u zemlјma kojim teži Srbija godišnji prihod po hektaru u Danskoj je čak 37.000 evra, Holandiji blizu 30.000 evra, Norveškoj isto toliko… Ima nekoliko proivuođačatakav prihdo i u Sribji, ali se na prste jedn eruek mogu izbrojati. Da bi se Srbija primakla ovim zemlјama i imala u prvo vreme prihod bar 10.000 evra po hektaru, potreban joj je novi koncept polјoprivrede po nordijskom sistem, u organizaciji zadruga sa novim kadrovima! To znači da bi sve tregalo da se obavlјa u zatvorenom krugu, po nordijskom sistemu, preko zadruga koje će da imaju prerađivačke kapacitete. A, sad ih ima tek poneka. Sve treba da se obavlјa i sa novima lјudima,  koji će kapital da obrću najmanje 50 puta godišnje! U tome se nalazi i klјuč njihovog uspeha, i našeg sadašnjeg neuspeha  agrara! Jer, kod nas je to najviše jedan do dva puta godišnje”, navodi prof dr Vitomir Vidović, ekspert za stočarstvo.

Dakle, u Srbiji se svake godine smanjuje vrednost agrarne proizvodnje po hektaru, smanjuje se i ukupan prihod, opada i vrednost izvoza, koji je u ovoj 2024. godini dostigao najniži iznos u poslednjih nekoliko decenija!? O tome najbolјu potvrdu daju podaci Uprave carina u Srbiji izneti na poslednjoj sednici Odbora za polјoprivredu Skupštine  Srbije, na početku juna 2024. godine. Prema njima nastavlјa se proces da agrar tone sve dublјe i Srbiju vodi u uvoznu zavisnost kako da prehrani 6,6 miliona stanovnika, što je za 500.000 manje nego što ih je bilo pre jedne decenije! 

To potvrđuje činjenica da je u prva četiri meseca 2024. godine izvoz polјoprivrede iz Srbije bio vredan samo 411 miliona evra, dok je istovremeno za uvoz potrošeno 414 miliona evra! Prema podacima, od izvoza mesa u Srbiju je stiglo samo 24 miliona evra, dok je za uvoz mesa kako bi se narod prehranio, potrošeno za to vreme čak 94 miliona evra. U prvom kvartalu 2024. godine u Srbiju je od izvoza mlečnih proizvoda stiglo 64 miliona evra, a istovremeno je za uvoz ovih potrepština potrošeno 72 miliona evra! Kako bi se ovo teško stanje ublažilo neophodno je da polјoprvirednici dobiju podsticaje koji bi trebali da budu, u visini najmanjih na nivou zemalјa EU u okruženju. Uz povećanje podsticaja neophodna je i njihova izvesnost. 

Kraj strategije pada!

Dakle, već godinama se niko u vrhu vlasti Srbije nije preterano uzbuđivao što je proizvodnja u agraru u poslednje tri i po decenije, do pandemije virusa  kovid – 19, u proseku godišnje rasla samo 0,45 odsto godišnje! Zašto to znaju samo oni koji kreiraju i vode agrarnu i ekonomsku politiku Srbije. Pošto ovoj strategiji PADA ističe validnost 31. jula 2024. godine izradu nove strategije sad su najavili nadležni iz Vlade Srbije. Samo jedna od razloga je što ova delatnost nij prioritetna grana! Ako se vide podaci o sprovođenju strategije, onda i nije čudno što je  Srbija od izvoznika, postala zavisna od uvoza hrane. Samo u prošloj 2023. godini uvezeno je 500.000 prasića i oko 300.000 tovlјenika za klanice, zatim 30.0000 tona zamrznutog mesa treće kategorije… U 2024. godini taj uvoz je još povećan!  U oborima Srbije pre jedne decenije bilo je 1,1 krmača prasilјa, a sad je manje od 100.000! Sa tim brojem i takvom agrarnom politikom nema  obnove stočnog fonda! Kada se raspadala SFRJ iz nje se u svet izvozilo oko 54.000 tona ,,bebi bifa” godišnje, a od toga iz Srbije je bilo više od 34.000 tona. Danas je taj izvoz iz Srbije znatno manji i izvozi se tek između 300 i 400 tona godišnje! Dakle, 100 puta manje! 

Tada je i poslednji put iz Srbije u svet bilo izvezeno svinjsko meso i to u vrednosti od 762 miliona dolara. Čak je u konzervama bilo izvezeno i za vojsku SAD. Međutim, sad su prazna sela, prazne kuće, staje i obori za tov svinja, pa Srbija ovo meso mora da uvozi za potrebe svog stanovništva, jer  troši godišnje samo 15 kilograma ovog mesa po jednom stanovniku. Te godine kada se raspadala Jugoslavija u Srbiji je godišnja proizvodnja svih vrsta mesa bila oko 650.000 tona, i trošilo po stanovniku oko 65 kilograma godišnje. Danas se proizvodi oko 400.000 tona svih vrsta mesa i troši godišnje po jednom stanovniku manje od 40 kilograma!  To je Srbija danas i slika njenog razvoja agrara u poslednje četiri decenije! A, strategija je u  stvari Ustav za agrar! On se nepoštuje, pre svega, od tvoraca agrarne strategije, ali i političara za koje je ona rađena! U njoj doslovce je pisalo i piše i danas da je agrar protkele decenije trebao godišnje razvija po stopi od 9,1 odsto, ili u lošijim godinama da to bude 6,1 odsto. To su bile nerealne,  netačne i neostarive želјe nalogodavaca i kreatora agroekonomske politike. 

Ponajmanje je takva netačna i neostvariva straategija rađena za narod, jer je bilo važnije da su političari siti i zadovolјni. Jer, mnogima zavisi položaj i mesto u društvu od njih. Evo i rezultata te promašene i nerealne strategije u protekloj deceniji. Apsurdno je da se niko od vlasti iz Vlade Srbije, Privredne komore Srbije, Akademijskog odbora za selo SANU, u protekloj deceniji nije setio da treba da se pokrene rasprava o tome i da se analizira kako se sprovodi strategija u praksi i kakvi su njeni rezultati. Naravno cilј tih rasprava i analiza trealo je da bude kako bi se pobolјšali inače loši rezultati agrarnog Ustava.  Svi su to posmatrali i ćutali, a istovremeno i odobravali uvoz hrane za ishranu sve manjeg broja stanovnika u Srbiji! A, za jednu deceniju njih je manje čak za 500.000! Još toliko je svakim danom gladnih i neuhranjenih u Srbiji!

Strategija pada u procentima

2014. godine                             + 2,0           odsto

2015. godina                             – 7,7            odsto

2016. godina                            + 7,7            odsto

2017. godina                            -11,4            odsto

2018. godina                           +15,1            odsto

2019. godina                             – 1,7            odsto

2020. godina                            + 2,2            odsto  

2021. godina                             – 5,7            odsto

2022. godina                             – 7,8            odsto

2023. godina                             +9,0            odsto

2024. godina – očekuje se?     +6,0             odsto

I baš te 2014. godine prilikom donošenja te još uvek validne strategije, vlast je obećala polјoprivredi med i mleko. Jer, tada je vlada na čijem čelu je bio današnji predsednik Srbije, usvojila Strategiju polјoprivrede i ruralnog razvoja Srbije za period od 2014. do 2024. godime, u kojoj je piše da će se agrar u narednom period godišnje razvijati tempom od 9,1 odsto, odnosno po 6,1 odsto godišnje! Ispostavilo se da do sada, za proteklih deset godina nikakvog rasta nije ni bilo. Naprotiv, u 2021. godini agrarna proizvodnja je imala pad, kao i u 2022. godini kada je pad bio blizu osam odsto. I u proseku taj pad je veći u poslednjoj deceniji od njenog rasta! Ako je za utehu, taj dokument na 145 strana pisalo je oko 240 naših eksperata. Za izradu tog dokumenta, odnosno strategije pada, uz boravak na Zlatiboru i Tari, autori su sebe častili sa 8,2 miliona evra, koji su stigli od nekoliko evropskih zemalјa za taj loše urađeni posao. Da je loše urađen, pokazuju analize i rezultati RZS!

Vlada, i pored obećanja, nikada nije dokument uputila Parlamentu Srbije na razmatranje i usvajanje. Možda i zato što niko ozbilјno nije ni mislio da tu strategiju sa reči pretoči u dela. Jer, da je usvojena u Skupštini Srbije, ona bi obavezivala sve vlade da je sprovode. Ovako donela je samo nevolјe i onima koji su je pisali i proizvođačima, kao i Vladi Srbije. 

Naučni instituti u Novom Sadu i Zemunu stvorili su oko 2.500 visokorodnih sorti i hibrida raznih kultura, ali se njihove genetske mogućnosti koriste tek sa 30 do 50 odsto. Srbija zbog toga što ne koristi potencijale koje je stvorila nauka sad je već prinuđena na uvoz hrane koju bi mogla i sama da proizvodi! 

Bilo je vremena kao što je recimo 1986.godine kada je u Srbiji bilo proizvedeno ukupno 8.062.020 tona kukruza koji je tada bio, ali i danas ostao naše ,,žuto zlato”.  Posle tog vremena ovoliki prinos kukuruza ostao je samo neostvarena želјa. Zato se budućnost Srbije vidi u povratku u prošlost i ne samo kada je u pitanju kukuruz već i mnego druge kulture. Ona se nalazi među deset proizvođača i izvoznika kukuruza u svetu. I ona se sa time hvali. Ali, srednje razvijena zemlјa ne bi se sa time hvalila. 

Jer, Srbiji je zbog praznih sela, praznih staja, u kojima nema stoke,  dovolјno godišnje za potrošnju oko četiri miliona tona kukuruza. Dovolјno zbog toga što u njoj nema stoke pa da troši taj kukuruz i da se izvoze proizvodi iz viših faza prerade. Ovako se izvozi kukuruz samo kao sirovina. A, kada bi se oni prerađivali u zemlјi u meso ili neke druge proizvode iz viših faza prerade zarada bi bila pet puta veća! A, da nema stoke da troši kukuruz najbolјi dokaz su podaci RZS iz 2022. godine po kojima stočarstvo u BDP agrara učestvuje samo sa 28,1 odsto, sa dalјom tendencijom pada. To je karakteristika najnerazvijenijih zemalјa sveta. Jer, kada je učešće stočarstva u BDP agrara ispod 60 odsto – to su nerazvijene i siromašne zemlјe!

Ili primer sa pšenicom. Svake godine želimo da proizvedemo više od 3,7 miliona hlebnog zrna. I nikako nam to ne polazi za rukom. Sad nama godišnje za ishranu, robne rezerve i smenarstvo treba oko 1,5 milion tona pšenice. Međutim, ako se vratimo u davnu 1991.godinu vidi se da je tad u Srbiji bilo proizvedeno čak rekordnih 3.736.503 tona pšešenice. Tada i nikad više taj rekord nije ostvaren. Svake godine je to želјa, pre svega, vlasti pa i proizvođača! Dakle, budućnost Srbije, kada je hrana u pitanju, vidi se kroz povratak u prošlost, kada je proizvodnja u pitanju!

Suša i poplave 

Poslednjih decenija najveće štete su od suša. Tako analize ukazuju da je od 1990. do ove godine u Srbiji bilo od 10 sušnih godina. One su od 2000. do 2021. godine polјoprivredi svake druge godine nanosila godišnje  štete veće od 1,5 milijardi dolara. Primera radi, štete od suša u 2003. i 2007. godini bile su po milijardu dolara, u 2012. godini suša je obrala useve u vrednosti od dve milijarde dolara, zatim 2014. i 2017. godine po 1,5 milijardi dolara, ili po trećinu očekivane proizvodnje… Dakle, za jednu deceniju suše su uništile useve, odnosno smanjile proizvodnju u Srbiji,  vrednu oko  7,5 milijardi evra!

A, kada bi se samo 1,5 milijardi uložilo u izgradnju sistema za navodnjavanje i još toliko za punjenje staja govedima i ostalom stokom, situacija bi bila potpuno drugačija. Srbija bi bila izvoznik mesa i bogata zemlјa sa bruto nacionalnim proizvodom po jednom hektaru većem od 10.000 dolara. Ovako je siromašna i visoko zadužena zemlјa! Predlagači novog koncepta polјoprvirede po nordijskom sistemu, ističu da bi samo od agrara, uz novu organizaciju, Srbija mogla da prihoduje godišnje najmanje 70 milijardi dolara! Koliko je to, najbolјa potvrda je sama činjenica da je u 2023. godini ukupan BDP Srbije bio 70 milijardi dolara! A, toliko bi mogao samo agarar da joj donosi godišnje, kada bi postao strateška grana! On to sad nije, osim u predizborbnim kampanjama i praznim obećanjima vlasti!

Istraživanja pokazuju da će se u buduće severni deo Evrope daviti u poplavama dok će se Mediteran i Balkan, na kome je i Srbija, u narednim godinama redovno suočavati sa požarima i jakim sušama koje će uništatavi letinu i isušivati reke, upozoravaju domaći stručnjaci i svetski klimatolozi. Dakle, klimatske promene su definitivno nastupile. Od ovoga ne može da se spasemo, ali možemo samo da se adaptiramo na ove promene. Mediteran je definitivno najosetlјiviji na klimatske promene. Kod nas su odavno počeli sve učestaliji požari, poplave, ali ono što defintivno treba da nas zabrine je da ove promene za nekoliko godina mogu da dovedu do isušivanja vodenih površina u Srbiji, kao što je to već slučaj u nekim mestima. Ukoliko se nastavi vrtoglavi rast temperatura, a bude sve manje padavina u svim godišnjim dobima, mnoge bilјne i životinjske vrste će nestati. Dokaz tome je da 0,2 odsto stepeni po deceniji raste prosečna temperatura na Zemlјi. Očekuje se da će 1,5 stepeni biti veća temperatura Zemlјe 2040. godine u odnosu na početak veka.

Presušivanje vodenih površina stvara problem vodosnabdevanja povrtarskih kultura, što će biti veliki problem za polјoprivrednike. Topao vazduh nam stiže iz Afrike i donosi nam paklene vrućine. U svim godišnjim dobima imamo sve manje padavina, a za sve ovo je jedini krivac čovek i njegova nebriga.

Govoreći o ovim problemima, Miroslav Tadić, na skupu organizovanom povodom “Izgradnje održivih prehrambenih sistema kroz inkluzivne lance vrednosti”, kaže da nas narednih decenija, zbog suša, očekuju sve manji prinosi mnogih kultura, pre svega, kukuruza čak za 55 odsto, pšenice za 16 odsto i svih drugih polјoprivrednih useva. Lek postoji, a to znači da nauka mora ponuditi raniju setvu i zrenje svih useva. Klјučni resurs za održavanje prinosa biće – voda! Znači u svetu će se voditi bitke za vodu, kao nekada za naftu! Ako budemo imali dve žetve, za šta su potrebni sistemi za navodnjavanje, to može da nadoknadi manje prinose

Foto: arhiva autora – plodno zemlјište veće pod 3,2 miliona hektara, neiskorišćeno bogatstvo Srbije

Predviđa se smanjenje padavina u svim godišnjim dobima i širenje mediteranske klime prema severu i istoku, dok će pogođena područja postajati sve sušnija u vreme leta. Shodno tome očekuje se i povećanje broja toplih dana i noći, dok će toplotni talasi biti sve učestaliji. Regionalne promene u Evropi uklјučuju i povećanje poplava u severnoj Evropi i hidroloških i polјoprivrednih suša u Mediteranu. Značajan doprinos svim tim problemima daje čovek svojom nebrigom, navodi se u izveštaju Međunarodnog panela za klimatske promene.FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ / RAS 

Za desetak godina u Srbiji zbog vrtoglavih klimatskih promena i sve većeg broja toplotnih talasa doći će do isušivanja vodenih površina i sve češćih požara, što će uticati na bilјni i životinjskih svet, ali posebno na polјorivredu. Zato su nam potrebni sistemi za navodnjavanje, ali su se oni u Sribji gradili samo u obećanjima. O tome najbolјe pokazuju činjenice u brojkama, u izveštaju Republičkog zavoda za statistiku Srbije (RZ iz 2021. godine), gde se navodnjava tek oko 1,4 odsto površina

Navodnjavanje u 2020. godini: Rast za 11,9 odsto

Kako se navodi, u Srbiji je 2020. navodnjavano 52.441 hektara polјoprivrednih površina. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS) u Srbiji 2020. godine navodnjavane površine veće su za 11,9 odsto nego u 2019. godini. Za navodnjavanje je upotreblјeno 2,1odsto više vode nego u prethodnoj godini, a najviše vode se crpelo iz vodotokova, 93,2 odsto, dok su preostale količine zahvaćene iz podzemnih voda, jezera, akumulacija i iz vodovodne mreže. Najveće površine su navodnjavane su orošavanjem, 92,5 odsto površine, zatim kapanjem 7,3 odsto, dok se površinski navodnjavalo samo 0,2 odsto površine. Najviše su se navodnjavale oranice i bašte, 91,7 odsto, zatim voćnjaci pet odsto. Primera radi u svetu se navodnjava prosečno oko 17 odsto površina ili recimo u Albaniji oko 380.000 hektara.

Navodnjavanje u Srbiji 2021: Pad navodnjavanih površina

Prema izveštaju Republičkog zavoda za statistiku (RZS) tokom 2021. godine u Republici Srbiji navodnjavano je samo  52.236 hektara polјoprivrednih površina, što je za 0,4 odsto manje nego u 2021. godini! Oranice i bašte (sa 94 odsto) imaju najveći udeo u ukupno navodnjavanim površinama, a potom slede voćnjaci (sa pet odsto) i ostale polјoprivredne površine (sa udelom od jedan odsto). U padu navodnjavanih površina treba tražiti i uzroke fizičkog pada polјoprivredne proizvodnje u Srbiji u 2021. godini od pet odsto.

Napomenimo samo da je hidrosistem D-T-D izgrađen 1977. godine i da je bio plan da navodnjava 510.000 hektara i odvodi suvišne vode daq million hektara. I pored svakodnevnih obećanja vlasti da se grade sistemi za navodnjavanje koji će povećati agrarnu proizvodnju to se još neostvaruje. Dokaz su podaci RZS. Planirano navodnjavanje od sistema D-T-D nikada nije funkjcionisalo, dok je odvodnjavane sa milion hektara prestalo da funkcioniše 2005. godin posle velikih poplava u Vojvodini kada hidrosistem zbog velikih količina mulјa nije mogao da primi suvišne vode.

NAVODNJAVANJE I ODVODNJAVANJE U SRBIJI ~Foto: Goran Mulić – Iz gpodi4en u godinu, prema pdaoiciam RZS, smanjuju se navodnavjanen površien u Srbiji!

Za navodnjavanje je u 2021. godini ukupno bilo zahvaćeno 92. 574 hilјade. m3 vode, što je za 33,9 odsto više nego u prethodnoj godini. Najviše vode crpelo se iz vodotokova − 84,3 odsto, dok su preostale količine zahvaćene iz podzemnih voda, jezera, akumulacija i iz vodovodne mreže. Najzastuplјeniji tip navodnjavanja bio je orošavanjem. Od ukupne navodnjavane površine, orošavanjem se navodnjavalo 91,8 odsto površine, kapanjem 8,0 odsto površine, a površinski se navodnjavalo svega 0,2 odsto površine.ž

Navodnjavanje  u 2022 godini 

U 2022. godini u Republici Srbiji je bilo navodnjavano samo 54.639 hektara! Za navodnjavanje ukupno je zahvaćeno 99.355 hilјada kubnih metara vode, što je za 7,3 odsto više nego u prethodnoj godini. Najviše vode crpelo se iz vodotokova – 89,8 odsto, dok su preostale količine zahvaćene iz podzemnih voda, jezera, akumulacija i iz vodovodne mreže. Orošavanje je bio najzastuplјeniji tip navodnjavanja, obuhvatajući 91,8 odsto  površine, dok se kapanjem navodnjavalo na 8,1 odsto površine, a površinski se navodnjavalo svega na 0,1 odsto  površine. Dakle, tokom 2022. godine, ukupno 54.639 hektara polјoprivrednih površina je bilo pod sistemima za navodnjavanje 1,3 odsto!

Navodnjavanje u Srbiji 2023. godine

Republički zavod za statistiku (RZS) je objavio da je u Srbiji u 2023. godini bilo navodnjavano samo 47.579 hektara polјoprivrednih površina, što je za 12,9 odsto manje nego u prethodnoj 2022. godini. Za navodnjavanje je ukupno utrošeno 70.429 miliona kubnih metara vode, što je za 29,1 odsto manje nego u 2022. godiniNajzastuplјeniji tip navodnjavanja bio je orošavanje, a oranice i bašte su imale najveći udeo u ukupno navodnjavanim površinama

,,Dakle, Srbija je na dnu svetske lestvice’’. Jer, u svetu se prosečno navodnajva oko 17 odsto agrarnih površina. Primera radi, samo u Albaniji se navodnjaava oko 380.000 hektara!

Prema podacima Republičkog hidrometerorološkog zavoda (RHMZ) 2019. godina je bila najtoplija zabeležena u Srbiji od 1951. godine, i u Beogradu od 1888. godine, od kada postoje merenja. U toj godini zabeležena je i najtoplija jesen ikada, praćena najdužim oktobarskim toplotnim talasom (17 dana) i ekstremnom sušom, koja je imala značajne negativne uticaje na polјoprivredu (koja je po statistici imala pad od samo 0,1 odsto?). Promene klime su takve, da imamo sve veći rizik od poplava tokom prolećnih i jesenjih meseci i sve veći rizik od suša tokom leta. Agrarna proizvodnja ponajviše zavisi od ćudi Boga.

,,Do kraja 21. veka u Srbiji možemo očekivati porast srednje godišnje temperature i za 4,3 odsto u odnosu na vreme od 1961‚ do 1990. godine. Ovo može dovesti do veće dužine trajanja sušnih perioda, češćih rizika od poplava, smanjenja dostupnosti i kvaltieta pijaće vode, veće potrošnje energije, gubitka biodiverziteta, većih rizika po zdravlјe lјudi… Povećanje prosečne godišnje temperature i veća učestalost ekstremnih vremenskih događaja dovešće do novog smanjenja prinosa i povećanja međugodišnjih fluktuacija u prinosima ukoliko se na vreme na preduzmu adekvatne mere. Uz sve to širiće se i bilјne bolesti ‘’, kaže Miroslav Tadić.

Vode ima, ali ne na njivama!

Vojvodina je jedna od najnižih tačaka evropskog tla. Jer, ovde se ka njoj slivaju reke Tisa, Dunav, Drava,Sava i, da nije gazdovanja vodama i izgradnje vodnih objekata, 50 odsto od njenih oko 1,4 milioan hektara obradivih površina, bilo bi pod vodom, kaže Igor Kolaković, iz JP ,,VodeVojvodine”. Regulisanje vodnih tokova u Vojvodini ima dugu istoriju, koja je započela  još krajem 18. veka izgradnjom Velikog i Malog bačkgo kanala, potom u prvoj polovini 19. veka regulisanjem toka Tise kada je njen tok skraćen za oko 450 kilometara. U 20. veku jedna od najvećih investicija u Vojvodini bila je izgradnja hidrosistema Duavn – tisa – Dunav, koji ima oko 700 kilometara kanala. Sve to rađeno je da bi se odveo višak vode sa površine i stvorile plodne njive.

JP ,,Vode Vojvodine” gayduju sa 22.000 kilometara kanalske mrže, ali nije sva ova mreža usmerena na navodnjavanje njiva. Kolaković objašnjva da ovi sisetmi imaju više funkcija i služe i aza odvodnjavanje vode, ali i za navodnjavanje. Iako bi kanalska mreža ,,Voda Vojvodine”, prema projekcijama, mogla da navodnjava više od pola miliona hektara oranica,  ili trećinu vojvođanskoh njiva, trenutno se y njoj crpi voda tek za oko 70.000 hektara. Naši kanali su infrastrukturni kanali, da uporedim kao što je to auto – put. Na polјoprivrednicima je da isprojektuju svoje sisteme za navodnjavanje, jer, to što mi imamo vode u kanalu ne znači da ona može odmah da se koristi na njivi. Potrebno je da polјoprivednici razviju sisteme za zahvatanje vode, ali malo lјudi je htelo da se time bavi, to dosta košta, navodi Kolaković.

Nije dovolјno imati osnovni kanal za navodnjavanje, potrebni su vodni objekti, odnosno podsistemi koji će se dalјe granati po Vojvodini i tako omogućuitio da voda stigne do pojedinačnog korisnika. ,,Vode Vojvodine” su 2012. godine imali započeta četiri podsistema za navodnjavanje, a danas imaju započetih osam podsistema  i izgrađenih nekoliko dvonamenskih sistema. Trega znati da je reč o kompleksnim i velikim projetkima koji se grade već više godina. Iz Abu Dabi fonda dalјe razvijamo i otvaramo nove podsisteme za navodnjavanje, te u ovom trenutku imamo aktivnih 15 gradilišta vodnih objekata. Iz ovih kanala, u trenutku saoptrašvanja za javnsot, vodu je koristilo tek 173 gazdinstva ili polјoprivredne firme koje su zalivale oko 70.000 hektara, što je daleko ispod potencijala sistema. Ali, statistika beleži zanto manje zalivnih sistema.

Propadanje hidrosistema

Ako je gazdovanje vodama jedno od osnovnih merila civilizacije, onda ne treba da čudi to što je bečkom dvoru 1791. godine bilo potrebno samo deset dana da odobri plan inženjera Jožefa Kiša o spajanju Dunava sa Tisom, kanalom dugim 100 kilometara. Kanal je trebalo da skrati vodeni put između te dve reke za 260 kilometara, a iznad svega “da ocedi” plodnu bačku zemlјu. Plan je dvoru upućen 12. decembra, a razmatran je i povolјno ocenjen 22. decembra iste godine. Kakva je to brzina bila, primećuje u knjizi “Vojvodina, propadanje jednog regiona” autor Dragomir Jankov. Kanal Dunav – Tisa – Dunav, poznatiji kao Franc Jozefov ili Veliki bački kanal, počeo je da se gradi 1793. godine, a pušten je u rad 1802. godine. Tada je to bio najveći zahvat u Jugoistočnoj Evropi, na kojem je 150 godina kasnije, 1947. godine, začeta ideja o premrežavanju čitave vojvođanske ravnice. Jer, Nikola Mirkov, idejni tvorac Hidrosistema Dunav – Tisa – Dunav, shvatao je režim kao “živi organizam” kome treba pristupiti celovito i sveobuhvatno.

Kanal D-T-D pušten je u rad 1977. godine. Puštanjem brane kod Novog Bečeja, to je učinio tadašnji visoki funkcioner Jugoslavije Stane Dolanc. To je bio jedan od najkomplkesnijih vodoprivrednih objekata u Evropi. On danas obuhvata 960 kilometara kanlske mreže, 24 regulacionih i pet sigurnosnih ustava, 16 prevodnica, šest velikih crpnih stanica i 84 mosta! U toku njegove izgradnje iskopano je 133 miliona kubika zemlјe i ugrađeno pola miliona kubika betona. Procenjuje se da je u kanal uloženo ukupno milijardu dolara. Cilј njegove izgradnje bio je da odvodi suvišne vode sa milion hektara i da navodnjava 500.000 hektara. Prvu funkciju je ispunjavao sve do 2005. godine, a navodnjava se tek 30.000 do 50.000 hektara. Dakle, funkcija navodnjanja je ostala samo obećanje i neostvarena želјa na papiru.

Hidrosistem je do 1988. godine održavan i ispunjavao je svoju prvu ulogu (odvodnjavanja). Međutim, 1988. godina je bila klјučna godina koja je izmenila lice vojvođanske vodoprivrede jer je ubrzo posle “jogurt revolucije” došlo do decentralizacije nadležnosti.  Država je sve to preuzela na sebe, a nije bilo novca za održavanje i počela je njegova erozija. Za deceniju i po došlo je do zamulјenja koja sprečavaju protok vode i plovidbu. U tim kanalima danas ima oko 15 miliona kubika mulјa koji treba očistiti.

Procena smanjenja prinosa

Procene analitičara su da će najveće štete od kliamtskih promena biti baš u agraru i smanjenju prinosa. To znači da će očekivani prinosi ozime pšenice za period od 2001. do 2030. godine biti smanjen, približno 16 odsto u severozapadnom i severnom regionu i do 21 odsto u jugoistočnom delu Srbije. Međutim, za period 2071. do 2100. godine očekuje se izmenjena regionalna ranjivost: najveća relativna promena prinosa očekuje se u centralnom regionu Srbije (manje za šest odsto) i smanjenje prinosa na jugu Srbije od 10 odsto! Očekivane promene prinosa kukuruza za period od 2001. do 2030. godine imaju promenlјiv znak zavisno od regiona, sa najvećim mogućim smanjenjem od šest odsto. Za period od 2071. do 2100. godine očekivano smanjenje prinosa “žutog zlata” kreće se od 52 odsto do 22 odsto na celoj teritoriji Srbije. Dobijeni rezultati su u skladu sa rezultatima dobijenim za uslove bez navodnjvanja. Analize pokazuju, da uz navodnjavanje, gubitak prinosa kukuruza do sredine 21. veka može da se umanji i do 31 odsto”.

FOT

Foto: Arhiva autora teksta

Očekuje se i smanjenje proizvodnje šećera po hektaru šećerne repe, a do 2100. godine i značajno smanjenje proizvodnje soje. Promene prinosa soje variraju od 31 odsto na severu do 41 odsto na jugu Srbije u vremenu do 2030. godine i smanjnje od 14 osto do 20 za vreme od 2071. do 2100. godine, sa očekivanim povećanjem smanjenja u severnom i jugoistočnom regionu zemlјe – navodi.

Dodaje se da će povećanje temperatura produžiti period vegatacije ozime pšenice i skratiti period vegetacije soje i kukuruza, pomeriti početak rasta unapred u proseku između (20 i 30 dana do 2100. godine) što će uticati na vremenski raspored polјoprivrednih radova.

Promene datuma cvetanja za period 2001 – 2030. godina za kukuruz, soju i ozimu pšenicu iznose nekoliko dana. Promena datuma punog zrenja, koja se kreće od sedam do 13 dana u proseku, ukazuje na ranije zrenje kukuruza, dok se kod ozime pšenice i soje ne očekuju značajnije promene. Za period od 2071. do 2100. godine očekuje se ranije cvetanje kukuruza i soje, i to za više od dve nedelјe. Za kukuruz vreme punog zrenja može biti i do dva meseca ranije, što može značajno uticati na kvantitet i kvalitet prinosa. Uveliko se zapažaju promene u pogledu pojava obolenja i štetočina što predstavlјa izazov za buduće mere zaštite kultura. Istovremeno, ranija setva može da bude značajan faktor adaptacije ovih kultura na očekivane promene klime.

 Kompletna polјoprivreda mora da se prilagođava vremenu koje je već stiglo. Najteže stanje je u stočarstvu koje u BDP agrara Srbije učestvuje tek sa 30 odsto. To je daleko manje od zemalјa sa razvijanim stočarstvom, gde to nije ispod 60 odsto do primene nauke. Slično stanje je i u voćarstvu, vinogradarstvu, ratarstvu… 

Institut BioSens zajedno sa Nasom i američkim univerzitetima radi na očuvanju vodnih resursa i zemlјišta u Srbiji

Novosadski Institut BioSens u saradnji sa NASA-om, University Grand Valley, Državnim i Tehnološkim univerzitetima u Mičigenu razvija sistem za monitoring i racionalno korišćenje vodnih resursa i zemlјišta u Srbiji, saopšteno je iz tog instituta. Kako se navodi, novi projekat pomoći će srpskoj polјoprivredi da se suoči sa klimatskim promenama i da što racionalnije koristi vodne resurse i zemlјište.

– Zajedno sa američkim kolegama ćemo analizirati satelitske slike Vojvodine, pokušaćemo da damo odgovor na pitanje kako će klimatske promene uticati na domaću polјoprivredu i životnu sredinu, i šta konkretno možemo da uradimo da bismo povećali efikasnost proizvodnje i zadržali biodiverzitet – rekao je pomoćnik direktora za inovacije i saradnju sa privredom Oskar Marko.

Prenosi se i izjava direktora Instituta BioSens Vladimira Crnojevića, koji smatra da je ovo još jedan važan korak u procesu digitalizacije polјoprivrede čija je lokomotiva upravo Institut BioSens. Trenutno, najvažnija polazna tačka za razvoj polјoprivrede su podaci. Delјenjem podataka i znanja kroz saradnju sa vrhunskim naučnim institucijama i ulaganjem u istraživanja, umnožava se intelektualni kapital, nastaju nove ideje i rešenja koja će polјoprivredu učiniti efikasnijom – rekao je on.

Iz BioSensa su upozorili da nepredvidive letnje padavine dovode do promene vodostaja koji u južnom slivu reke Dunav, dragocenom resursu za polјoprivredu, opada.

Kako bi se polјoprivredni sektor na pravi način prilagodio klimatskim promenama, smatraju, važno je razumeti trendove u polјoprivredi, odnosno pomeranje datuma setve i žetve, promene setvene strukture, plodoreda, trajanja polјoprivredne sezone.

                                   (Autor je analitičar i publicista)