Zoran Kolundžija urednik Prometeja.
U susret dvadesetogodišnjici početka agresije NATO-a, 24. marta 1999. godine na SR Jugoslaviju, poznata novosadska izdavačka kuća „Prometej“ i nevladina organizacija „EUprogress“ organizovali su juče (petak, 22. marta ) u prepunim prostorijama „Prometeja“ sećanje na ovo tragično dešavanje pod nazivom DVADESET GODINA NATO ZLOČINA. U veoma dobro organizovanom dešavanju učestvovali su: Zoran Kolundžija, vlasnik i urednik Izdavačke kuće „Prometej“, Radomir Čubranović, predsednik novosadskog Udruženja „EUprogress“ (inače, urednik za Vojvodinu „Štajerskih novica“), Miodrag Petrović, poznati glumac Srpskog narodnog pozorišta i Slobodan Krajinović, direktor novosadskog radija 021.
Sala Prometeja je bila puna.
Nakon odavanja pošte minutom ćutanja svim civilnim, vojnim i policijskim žrtvama NATO agresije dobro osmišljenim programom, uz pomoć velikog Led ekrana, Novosađani su ponovo preživljavali tragične događaje bombardovanja, rušenja i ubijanja nevinih civila Novog Sada i sva tri mosta u akciji NATO-a „Milosrdni anđeo“ koji je započet bez saglasnosti UN.
Autor prvih u svetu razglednica NATO bombardovanja Miljan Čubranović
Najpre, posetioci su imali retku priliku da vide na velikom Led ekranu prve u svetu poštanske razglednice bombardovanog Novog Sada koje je još za vreme trajanja agresije NATO-a snimio pokojni novosadski fotoreporter Miljan Čubranović (sin našeg urednika Radomira Čubranovića) i već aprila 1999. godine štampala i izdala novosadska kompanija „Stylos“. Takođe, prikazane su i razglednice koje je godinu dana kasnije – 2000 godine na godišnjicu agresije objavilo Društvo prijateljstva Grčke i Srbije iz Atine u saradnji sa Društvom za borbu protiv raka Vojvodine. Razglednice su širile po svetu istinu i užas o bombardovanju i ujedno prikupljale humanitarnu pomoć.
Razglednice i čitanje biografije pokojnog mladog fotoreportera Miljana Čubranovića, kao i poetski nastup glumca Miodraga Petrovića pojedinim prisutnim je nateralo suze…
Impresivno je bilo emitovanje 19-minutne radio emisije Radio 021 koja je snimljena aprila 1999 godine gde su o tragičnim trenucima zločina NATO-a govorili poznati Novosađani iz javnog i kulturnog života. Naravno, sadržaj emisije je bio praćen originalnim zvucima sirena, naleta aviona, padanja bombi, uz fotografije razaranja na Led ekranu.
Svi posetioci ovog nesvakidašnjeg događanja od „Prometeja“ su na poklon dobili knjigu „Mostovi Novog Sada“ koja je izdata za vreme NATO agresije 1999. godine. Knjiga je svojevrsno svedočenje autentničkim fotografijama o novosadskim mostovima koji su srušeni u NATO nelegitimnoj agresiji. Prometej je ujedno podsetio prisutne kako su za vreme bombardovanja imali mnoge kulturne aktivnosti i da su takođe delili knjige na ulicama Novog Sada koje je „Prometej“ uspeo da izda dok su padale bombe na Novi Sad, kada je nestajala struja, kao i gorivo. Odmah posle NATO agresije, „Prometej“ je izdao nekoliko knjiga koje su bile svojevrsni svedoci tog tragičnog vremena, među kojima je bila knjiga novosadskog novinara i publiciste Duška Bogdanovića „Beleške iz inata“.
Prisutne su posebno dirnuli i šokirali podaci o ratnim dejstvima agresora NATO-a i posledicama po zdravlje i ekologiju Srbije. Izdvajamo samo neke:
AGRESIJA NATO na SRJ, pod imenom “Saveznička snaga”, (MILOSRDNI ANĐEO) počela je 24. marta 1999. a završena 10. juna.
U ratu je na strani Alijanse učestvovalo 19 dražava članica. Ako se uračunaju i one van NATO koje su dale piste i drugu pomoć, SRJ je napalo 26 država.
Ukupna materijalna šteta u SRJ, ili preciznije u Srbiji, procenjena je na više od 100 milijardi dolara.
NATO je tokom agresije uništio ili oštetio 1.026 civilnih objekata. Potpuno je razorio 7 industrijskih i privrednih objekata, 11 energetskih postrojenja, 38 mostova, 28 radio i TV-repetitora, 470 km puteva i 595 km pruga. Oštećeno je 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 osnovnih i srednjih škola, 29 manastira i 35 crkava.
Agresori su imali 743,8 miliona stanovnika i državni budžet od 3.312 milijardi dolara, a SRJ 11,5 miliona stanovnika i budžet od 3,85 miliona dolara.
Radomir Čubranović.
NATO je agresiju započeo sa 464 letelice, a završio sa 1.040. One su lansirale više od 400.000 projektila, a SRJ je gađana i sa 1.000 krstarećih raketa. Ukupna masa ovih ubojnih sredstava je oko 22.000 tona.
Srpske snage su od 24 marta do 10. juna imale 753 poginulih: 589 vojnika i 172 policajca.
NATO je ubio oko 2.000, ranio oko 10.000 civila i 79 dece.
Odnos vojnih snaga NATO prema Vojsci Jugoslavije bio je pred početak agresije 600 prema 1 a VJ je zaostajala tehnološki najmanje 30 godina. Procena NATO komandanata bila je da će Srbija kapitulirati posle nekoliko dana.
NATO je planirao kopnenu ofanzivu na “sprženoj zemlji”, pošto uništi PVO. Međutim, ni posle 78 dana nisu se “stekli uslovi” za to. I tada je dve trećine oružja bilo spremno za borbu i više od 99 odsto mobilisanog ljudstva.
Posledice NATO agresije:
Građani Srbije godišnje u organizam kroz hranu, vodu i vazduh unesu oko 18.600 bekerela radioaktivnosti, a dozvoljena granica je 80, što je više od 230 puta (!), upozorava onkolog prof. dr Slobodan Čikarić.
Kad su bombardovali rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, živa je zatrovala zemlju, zato je u porastu rak kostiju kažu profesori sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. I ističu:
– Po Konvenciji o zaštiti životne sredine, koja važi za ceo svet, ova postrojenja nisu smela da budu na meti NATO. U Srbiji je 1999. godine počinjen EKOCID jer su štetne materije, ne samo osiromašeni uranijum nego i brojni produkti postrojenja hemijske industrije koja su bombardovana, otišle u velikim koncentracijama u vazduh, vodu i zemljište. Podaci postoje i prikupljani su! Neophodno je da građani Srbije znaju kolika i kakva šteta nam je naneta… Puno žive koja je posle bombardovanja zarobljena u zemljištu danas je razlog što ovoliko ljudi ima rak kostiju i rak mozga. U Novom Sadu, kada je gorela naftna industrija, oslobođene su hemikalije koje izazivaju rak nervnih završetaka i veoma je važno da se prati pojava novih bolesti koje su najverovatnije posledice bombardovanja.
Istraživanja Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu kažu da je i sa naučne i sa moralne tačke gledišta neophodno ispitati kakve su posledice NATO bombardovanja Srbije. Ovaj fakultet je još 2002. godine ispitivao, sa kolegama iz Evrope, posledice NATO bombardovanja u Novom Sadu i Pančevu, gde su gađane rafinerije, kao i u Kragujevcu, namenska proizvodnja. Konstatovana je povišena količina jedinjenja koje se zove “polihlorovani bifenil” i u vodi, i u zemlji i u vazduhu. Ono remeti rad i funkciju reproduktivnog sistema, žlezda sa unutrašnjim lučenjem.., stoji u istraživačkim nalazima.
Prof. dr Danica Grujičić, čuveni onkolog tvrdi da je Srbija večno zatrovana osiromašenim uranijumom! Kaže da je to upravo direktan razlog naglog porasta broja obolelih od karcinoma u Srbiji !!!
Novi Sad je u NATO agresiji često bio na meti aviona i dalekometnih raketa: više desetina puta bombardovana je Rafinerija, srušena su tri mosta – Most slobode, stari Petrovaradinski most i Žeželjov most, potpuno je uništena zgrada Televizije iako po ženevskoj konvenciji mediji, škole i bolnice ne smeju biti meta vojnih napada…
Novi Sad je ukupno bio po uzbunom 736 sati ili ukupno 31 dan od 78 dana. Dnevne uzbune prosečno su trajale 1-3 sata, a noćne od 10 do 12 sati, što je nazabeleženo u istoriji ratovanja…
Novosađani zato nikada ne mogu da zaborave NATO agresiju.
Inače, sutra (nedelja, 24. marta 2019. ) gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević prisustvovaće obeležavanju 20-godišnjice i Dana sećanja na poginule u NATO bombardovanju, u kasarni „Jugovićevo“ gde će biti održan komemorativni skup jedinica iz garnizona Novi Sad. Pored garnizona Novi Sad, vence na spomen obeležje položiće delegacije Grada Novog Sada, Pokrajinske vlade, Skupštine AP Vojvodine, Južno-bačkog upravnog okruga, Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada, ORVS-a Grada Novog Sada, SUBNOR-a Novi Sad, udruženja Ratnih veterana i Vojnih penzionera, kao i porodice poginulih pripadnika Vojske Srbije.
Tekst i fotografije: Aleksandra Čubranović