Srpski sportisti u svetu
FUDBASKI GASTARBAJTERI OSVAJAJU PLANETU
– Srbija sa 514 igrača šesta u svetu po izvozu fudbalera, iza Brazila, Francuske, Engleske, Argentine i Španije
Marko Lopušina
Fudbalski klubovi tim Srbije iz Ciriha
Međunarodni centar za sportske studije (CIES) objavio je istraživanje o doprinosu stranih igrača po državama za razvoj fudbala. Analizirano je poreklo 55.865 fudbalera, koji su igrali tokom 2019. godine u 132 prve ili druge lige iz 93 zemlje sa svih kontinenata.
CIES je utvrdio da iz Srbije u ove dve elitne fudbalske lige nastupa 514 fudbalera. Prevedeno na poslovni jezik, to znači da je Srbija sa tih 514 igrača šesta u svetu po izvozu fudbalera.
Najveći izvoznik fudbalera, prema istraživanju CIES je Brazil sa 1.535 igrača. Druga je Francuska (948), treća Argentina (913), četvrta Engleska (554) i peta Španija (525). Iza Srbije su Nemačka (473), Kolumbija (457), Hrvatska (430) i Urugvaj (358).
Analiziran je i ukupan broj fudbalera po državama, a Srbija i na toj listi zauzima šesto mesto sa ukupno 1.337 fudbalera, što znači da je u odnosu na to 40 odsto sportskih gastarbajtera u svetu.
Kalabić i Cvetković složna braća i navijači
Već sto godina srpski fudbaleri odlaze na rad u evropske zemlje. Prvi su krenuli igrači beogradskih klubova, koji su preživeli Veliki rat i skrasili se u Francuskoj. Jovan Ružić je karijeru u izbeglištvu (1917) započeo u dvorištu liceja u Sent-Etjenu. Na turniru licejskih gimnazija u Lionu zapazili su ga funkcioneri kluba ACF Saint-Etienne i iste godine klub je postao član Prve francuske lige. Naredne sezone se preselio u klub ACF Enternasional Nica. Igrao je zajedno sa Petrom Radojkovićem, levim bekom, Dejanom Dubajićem, desnim halfom, Radenkom Mitrovićem, levim halfom, Milutinom Ristićem, desnim krilom, Nikolom Simićem Popom, levom polutkom, i dr Labudom Kusovcem, centarforom. Potom je (1919) davao golove za ACF Paris. Dobio je nadimak Topovsko Đule.
Početkom šezdesetih, kada su gastarbajteri osvajali Nemačku, golman FK “Partizan” i jugoslovenske reprezentacije Petar Radenković je u Nemačkoj proglašen za “kralja fudbala”. Prvo je (1962) u Bavarskoj potpisao ugovor za tim Vormacija iz Vorma. Prešao je u FK “ Minhen 1860” i klubu doneo titulu pobednika Kupa Nemačke, prvaka i vicešampiona Nemačke, i finaliste Kupa kupova Evrope. Dobio je nadimak Kralj Radi.
Posle njega u Nemačku je (1966) stigao i golman Milutin Šoškić da brani za FK “Keln”. Niko Mišić se (1974) kao radnik i amater pridružio “Crvenoj Zvezdi” iz Štutgarta. Bio je igrač, a potom i sekretar ovog srpskog kluba.
Profesionalni fudbaleri su iz Srbije odlazili na rad u evropske države prvo kao slobodni građani i sportisti, a potom od sedamdesetih kao ugovorni radnici, koje je matični klub puštao tek kada napune 28 godina. Tako je levo krilo Dragan Džajić igrao samo dve sezone (1975-1977) u francuskoj „Bastiji“.
Luka Jović u akciji.
Kada je ta klauzula Fudbalskog saveza Srbije ukinuta tokom devedesetih, nastavljen je slobodan izvoz nogometaša. Prema podacima FSS u inostranstvu je 2010. godine igralo oko 400 profesionalnih srpskih fudbalera poreklom iz Srbije, Republike Srpske, Crne Gore, kao i rođenih u rasejanju.
Tržišna vrednost najkvalitetnijih srpskih fudbalera je oko 240 miliona evra. U pet najačih evropskih liga Srbi su 2012. godine imali 45 fudbalera (Italija 13, Belgija 12, Nemačka 10, Engleska 6 i Španija 4. Svoju karijeru u Belgiji gradili su Vladan Kujović (Briž); Aleksandar Mitrović (Anderleht); Adam Marušić, Nebojša Pavlović (Kortrajk); Uroš Vitas (Gent); Sergej Milinković Savić, Aleksandar Čavrić (Genk); Jugoslav Lazić (Lokeren); Miloš Kosanović, Dalibor Veselinović, Ivan Obradović (Mehelen); Miloš Marić (Beveren); Boban Bajković, Dušan Mićić, (Lirs); Deni Milošević (belgijsko državljanstvo – Standard).
Predrag Mijatović je bio špansko fudbalsko otkriće (1993-1999) u Valensiji i Madridu, gde je danas trener. Marko Šćepović i Nikola Gulan su bili u španskoj Majorki, Alan Stevanović i Aleksandar Kolarov su u italijanskoj ligi, kao i treber Siniša Mihajlović. Nemanja Vidić i Nemanja Matić su proglašavani za najbolje defanzivce na Ostrvu.
Nenad Đorđević, bivši kapiten Partizana je bio usamljen u Švedskoj (Kalmar), Nemanja Rnić u Austriji (Volfzberger), Igor Tasković je bio na Islandu (Vikingur), Bojan Pavlović u Gruziji (Zestafoni), a Dragomir Vukobratović u Estoniji (Levadija). Miroslav Radović je odavno fudbalski kralj Poljske, Stefan Šćepović je stigao u slavni Seltik. Vladan Binić, igrač „Sparte” iz Praga postao je vrhunski fudbaler (2006) i kandidat za fudbalsku reprezentaciju Češke.
Srpskih fudbalera ima mnogo više nego što je Međunarodni centar za sportske studije (CIES) objavio. Jer Srbi igraju u trećim i četvrtim ligama Evrope, Azije i SAD, a imaju i svoje poluprofesionalne i amaterske klubove gastarbajtera. Nezvanično reč je o hjiljadu srpskih igrača u raznim fudbalskim klubovima na svetu.
U Rusiji je pre par godina, na primer, bilo 22 srpska fudbalera, u Slovačkoj 19, Poljskoj 9, Malti 8, Ukrajini 7, Francuskoj, Portugalu i Belorusiji po 6, u Finskoj 3.
Na privremenom sportskom radu u Prvoj ligi Rusije bili su svojevremeno i Branislav Ivanović, Aleksandar Luković, Danko Lazović (Zenit), Zoran Tošić i Uroš Ćosić (2009-2913) iz CSKA, Marko Lomić (Dinamo M.), Nemanja Tubić, Dušan Anđelković (FK Krasnodar), Nikola Mijailović, Marko Blažić, Predrag Mijić (Amkar Perm) , Ognjen Koroman (Krilia Sovetov). I Luka Đorđević (Zenit), Nikola Drinčić (FK Krasnodar), Mitar Novaković (Amkar). U Drugoj ruskoj ligi su bili Milan Vještica, Branimir Petrović (Ural Sverdlovskaia), Ivan Todorović (Rotor Volgograd) i Miodrag Džudović (Spartak Nalčik). Trojica od njih su ostavili dubok trag u ruskom nogometu. Danko Lazović je potom pojačao redove “Rostova”, turskog “Bešiktaša”, jednog kineskog prvoligaša i(2017) zaigrao za mađarski “Videoton”.
Punih šest godina je Miloš Krasić proveo u Rusiji igrajući za “CSK” iz Moskve. Krasić je osvojio dve titule prvaka te zemlje (2005. i 2006) i tri Kupa (2005, 2006. i 2008), kao i Superkup (2006. i 2007). U 150 mečeva za ruski tim dao je 26 golova. Zoran Tošić je sa moskovskim “armejcima” je osvojio tri titule prvaka Rusije, dva Kupa Rusije i dva Superkupa. Uroš Ćosić je (2009) je bio član moskovskog vojnog fudbalskog tima „CSKA“.
Danas najskuplji srpski fudbaleri su Luka Jović iz „Reala“ u Madridu (60 miliona evra) i Sergej Milinković Savić iz FK „Lacio“ (40 miliona evra). Većina fudbalera (Kolarov, Mitrović, Ivanović, Matić, Fejsa, Tadić, Kostić, Luka Jović, Sergej Milinković Savić ) su državni reprezentativci Srbije. Pored fudbalera u Evropi radi i 16 fudbalskih trenera.