Zahtev Mađarske, novo veliko iznenađenje i prepreka, ipak prihvaćen
Ekskluzivno iz Budimpešte piše: akademik Vlastimir Vujić
Premijer Viktor Orban sprečio da crkveni zvaničnici budu stavljeni na crnu listu EU (ruski patrijarh Kiril), jer je sloboda veroispovesti sveto pitanje za Mađarsku
Budimpešta je ceo maj pretila Briselu da neće podržati Šesti paket sankcija Unije protiv Rusije (embargom na rusku naftu) jer bi to značilo da bi EU bacila atomsku bombu na mađarsku privredu pošto je dvotrećinski zavisna od ruskih energenata. Aktuelni briselski predlog bio je loš, jer bi najveći profiteri politike sankcija pre svega bile zapadnoevropske naftne komanije. „Mađarskoj ne bi pripala ni minimalna dobit pošto bi prvo morala da realizuje dve najvažnije (i najskuplje!) investicije – gradnju novog cevovoda i rekonstrukciju naftnih postrojenja, što bi koštalo izuzetno mnogo. A derivati bi na kraju nekoliko puta bili skuplji nego što su sada. To nismo dozvolili da se desi“ – rekao je mađarski premijer Viktor Orban, koji je 31. maja poslednji od lidera EU stavio potpis na sankcije Moskvi. Pre toga, izdejstvovao je da Mađarska u naredne tri godine (uz mogućnost vremenskog produžetka!) iz Rusije cevovodom „Družba“ i dalje dobija naftu (a po potrebi i morskim putem, iako za druge unijske članice ovaj osnov ne važi).
Šef mađarske vlade u Briselu vešto barata argumentima i faktima i, po mnogima, uspešno čuva i svoju državu i svoju naciju
I dan kasnije, 1. juna, dok su ambasadori EU dogovarali pravni tekst koji podržava kaznene mere, Budimpešta koja je (uz velike ustupke) poslednja prihvatila Šesti sankcioni paket – podnela je Briselu još jedan (najnoviji) zahtev ponovo uslovljen „vetom“ – Ukloniti ime ruskog patrijarha Kirila sa spiska sankcija Evropske Unije?
I 2. juna, ime patrijarha Ruske pravoslavne crkve – Kirila Gundjajeva uklonjeno je sa kaznene liste EU (kojom bi mu bila zamrznuta imovina u inostranstvu i bila uvedena zabrana putovanja u unijske države).
I dok je velika većina briselskih evroparlamentaraca revoltirana (još jednom) Orbanovom ucenom i novom „blamažom EU“ koju joj je ponovo priredio mađarski premijer, javnost se pita: „Zašto Mađarska, koja čak nije ni država sa većinskim pravoslavnim stanovništvom – štiti Kirila“?
I dok pojedini analitičari tvrde da je Orbanov veto protiv sankcionisanja Kirila, verovatno bio gest u smeru Putina (jer je Mađarska osim od ruske nafte i gasa, zavisna i od saradnje sa ruskim atomskim kompanijama jer njihova postrojenja u NE Pakš proizvode oko polovinu ukupne mađarske struje!), drugi pak ističu da je od premijera Mađarske 12. maja ove godine, prilikom susreta sa patrijarhom Antiohijskim i sveg Istoka, Jovanom desetim, ovaj zatražio od njega da „ne podrži sankcije protiv Kirila jer bi to imalo negativne posledice po prava vernika, a Ruska pravoslavna crkva ima 160 miliona vernika i 40.000 sveštenika širom sveta“!
Odgovor na ovo pitanje, na kraju, dao je i sam Viktor Orban.
„Hrišćanska Evropa je u velikim problemima zbog svoje unutrašnje slabosti i jakih udaraca spolja. Čini se, a i ja to tako vidim, da Latinsko hrišćanstvo u Evropi više ne može da se održi samo na svojim nogama. Bez saveza sa Pravoslavljem, sa Istočnim hrišćanstvom, teško ćemo preživeti naredne decenije“ – podvukao je Orban.
Premijeru Mađarske, u pisanoj formi, odmah je odgovorio ruski patrijarh Kiril.
„Vi ste jedan od retkih evropskih političara koji ulažu izuzetne napore u svom radu da očuvaju hrišćanske vrednosti i ojačaju norme javnog morala i instituciju tradicionalne porodice. Bog Vas blagoslovio“!
Antrfile
Pravilo jednoglasnog donošenja odluka najozbiljniji narastajući bol EU i NATO-a
ORBANOVU „IGRU“ VETOM“ PREUZEO I ERDOGAN, MILANOVIĆ…?
Dve političke organizacije koje u ovom trenutku dominiraju Starim kontinentom, EU i NATO, imaju sve veći problem sa pravilom jednoglasnog donošenja odluka!? Iako je Unija u poslednjoj deceniji uspela da pomeri usvajanje odluka u mnogim oblastima, s jednoglasnosti na kvalifikovanu većinu (to podrazumeva da se zakon u SE može doneti ako ga podrži 55 odsto od 27 država članica, a koje predstavljaju 65 odsto stanovništva) – to očigledno nije dovoljno?
U diskusijama o budućnosti pomenutog dvojca, sve više je onih koji se snažno zalažu da se takav sistem glasanja koristi u većem broju, AKO NE I U SVIM – POLITIČKIM ODLUKAMA! Isto je predloženo i NATO-u, da bi se olakšalo i ubrzalo svakodnevno funkcionisanje vojne alijanse.
Ipak, da bi se krenulo u tom pravcu, potrebna je (ponovo!) – JEDNOGLASNOST! I za mnoge (posebno manje države), postoji „manjak“ volje da se odreknu ove privilegije. A zašto ne bi postojao? U kojoj drugoj sferi bi primedbe malih zemalja (poput Malte ili Kipra) odjednom imale istu težinu kao francuske ili nemačke?
A kakva je situacija kada je reč o velikim nacijama? Mogu li, veći narodi, koji su vekovima vodili samostalnu spoljnu politiku, odjednom prihvatiti da njihova volja i moć budu iznenada obuzdani ili čak – osujećeni? A ZA SVE – JEDNOGLASNOST MOŽE BITI NAJVAŽNIJE SREDSTVO ZA – U C E N U – DA BISTE DOBILI TAČNO ONO ŠTO ŽELITE!… I NA DOMAĆEM I NA MEĐUNARODNOM PLANU!
U NATO-u najhitnije spoljno-političko pitanje u ovom momentu jeste turski v e t o na zahtev Finske i Švedske da se pridruže klubu. Iako je u početku nagovestila da nije imala problema s članstvom nordijskog para, Ankara je blokirala proces i razočarala sve ostale koji su želeli brzo pristupanje ovog dvojca Alijansi… Turska, uz to, nastavlja da „igra“ tvrdoglavo, pokušavajući da izvuče što je moguće više ustupaka od Štokholma, Helsinkija i drugih…! Tu spada i ukidanje embarga na oružje, kao i potencijalno izručenje Kurda koje Ankara doživljava kao teroriste…
Ovaj stav podstakao je takođe i hrvatskog predsednika Zorana Milanovića da se poigra s potencijalnim vetom, ukoliko se ne donesu promene u izbornom zakonu Bosne i Hercegovine koje bi uravnotežile tretman hrvatskoj manjini u toj zemlji.