Potreban novi koncept polјoprivrede
Krajnje je vreme da Srbija promeni koncept funkcionisanja polјoprivreda po kome sad imamo samo 1.200 evra vrednosti proizvodnje po hektaru godišnje, umesto minimum deset hilјada! Ako ne napravimo preokret ostaćemo bez sela i biti sirotija!
Stručnjaci procenjuju da u narednih 15 godina trećina zemlјišta neće služiti za proizvodnju hrane. U uslovima kada Srbiji nedostaje stoka, pre svega, goveda i svinje, ako se zna da čak tri četvrtine hrane koju trošimo potiče iz zemlјišta osiromašenog humusa (koji se prepolovio sa pet na 2,5 odsto) domaći agrostručnjaci nude nekoliko modela razvoja za narednu deceniju.
Do sada je važilo da je energetski nezavisna zemlјa – i ekonomski samostalna. Klimatske promene, nesigurni prinosi, nestabilni lanci snabdevanja, pred ekonomije svih zemalјa pored energetske nametnule su i potrebu stvaranja prehrambenog suvereniteta. Srboikja ga je do sada imala, ali kada joj je učeće sotčartstva u BDP agara palo na samo 28,1 odsto, oan to više niej. Zavisna je od uvozua, svinjskgo mesa i mnogih drugih kukltura koej je nekada izvozila! Zato se i posavlja pitanje: može li Srbija u uslovima potpuno zatvorenih granica, recimo, to da uradi. Odgovor je – da, može! Zato što proizvodi nekih proizvoda, recimo pšenice i kukuruiza, više nego duplo u odnosu na sopstvene potrebe. Najvažniji zadatak svake države, pa i Srbije, mora da bude da osnaži porodice na selu! Republika Srpska je dobar primer prakse. “Dodelјivalјe 20.000 evra mladim polјoprivrednicima koji imaju zelenu diploma, diplomu polјoprivrednog, veterinarskog ili tehnološkog fakulteta, koji su spremni da se odreknu posla u javnom sektoru i koji poseduju svoje zemlјište”, objašnjava prof dr Tatjana Brankov, predsednik Društva agroekonomista Srbije.
Kalkulacije pokazuju da bi Srbiji nedostajalo meso i mleko, đubriva koje bi moglo biti zamenjeno zelenišnim ili stajskim. Da nema nafte Srbija bi za potrebe polјoprivrede mogla na 10 odsto postojećih oranica proizvoditi bilјe za nedostajući bio-dizel. Srpski domaćin po hektaru sad ima prihod oko 1.200 evra, a holandski i danski dostižu čak 37.000 evra po hektaru! Mogao bi to i naš domaćin prelaskom sa agrarnog na industrijsko stočarstvo.
“Vi kada oberete useve ili ovršete pšenicu u junu, ta zemlјa, a ove godine, posle žetve je ostalo, prazno oko 700.000 hektara, stoji do naredne godine! Zašto se odmah ne proda? Ali kao dobro organizovana nacija vi sada proizvodite tovnu junad, a telad ste proizveli od vaših krava po nekom planu i sistemu i sad on u sistemu silaže prihoduje do sedam tona silaže i vi utovite jedno 15 bikova. Dakle, za 15 bikova puta 2.000 evra to je 30.000 evra, onda to više nije 1.200 evra”, kaže dr Vitomir Vidović, profesor novosadskog Polјoprivrednog fakulteta.
Po repiam ugledmngo stočara i prfeosra to je smao jedna od progam akoji se u no vom konceptu agara nudi Srbiji. On kaže, da potom novomk projetku agara Srboije uemsto sadašnjih pet milijarid doalra koej donosi sa proizvodnjioim od 3,48 miliona hetkar amože da donese vrdmnsot od najmanej 64 miliajrfde doarla. A, toliki je dana ukupan BDP Srbije!
Primer iz svinjojstva kojim se bavi njegovo domaćinstvo: Ako krmača za tov danas košta oko 1.000 evra, pa ako tokom bar pet prašenja daje bar 75 prasadi, koja donose 15.000 evra kada se prodaju. Ali, ako, dočekaju da budu svinje i da se to meso pretvori u kobasice, onda ta vrednost poraste na 60.000 evra! Dosadašnjom pogrešnom, pljačkaškom privatizacijom, obavljenim uz pomoć države, mi smo samo u poslednnjoj deceniji ugasili 62.000 farmi i izgubili oko 100.000 radnih mesta u agraru. Tome treba dodati gubitke perađivačke i prehrambene industrije, proizvođača opreme, lekova, klanica i trgovaca, onda je to mnogo. I tu se nalaze razlozoi szato su proizvođači hranena ulciama. Jer, rešenje se nalazi i u bržem obrtanju kapitala kako to rade u svetu. Mi to činimo samo dva – tri puta godišnje, au svetu je to čak 50 puta! Zato svi treba da nose obavezu i odgovornost u sprečavanju i širenju afričke kuge svinja, jer se radi o izuztno velikim ekonomskim gubicima, ne samo u svinjarstvu nego i čitavoj privredi. Jer, samo zbog AKS eutanazirano je oko 55.000 svinja! I dobro smo prošli jer sad je u oborima za tov manje od dva miliona svinaj, pa niej moglo mnogo0 da ih ugine! Uostlaom, loša agroekonjomska polika je smanjičla tov, pa sad u obporima imamo svinja, koliko ih je bilo u Srbiji i posle Drugog svetskog rata.Dakle, sa lošom I neadekvatnom agroekonomskom politikom koja se vodi u zemlji, mi smo uništili stočarstvo, ponajviše svinjgojstvo. Jer, sad već daleke 1984. godine mi smo u oboroima ima višeod 5,5 miliona svinja. Sad nam sotčarstvo u BDP agara učestvuje samo sa 28,1 odsto. Sve ispod 60 odsto je na nivou nerazvijenih zemalja. Stoga se u budućoj stgrategiji, akcionom llanu ili da je nazovemo kako god hoćemo, samo danam budu pune staje i obori, mora voditi računa o tome da sada gubimo ogorman novac, baš tamo gde možemo da imamo veliku zaradu. To je agrar koji je zaputšen iniej strateška grana ove zemlje. To je najveća greška vladajućihj garniturfa sadai u prošlosti!
U Srbiji pojedini voćari već zarađuju i do 15.000 evra po hektaru. Nesiguran je plasman, ali i tu postoji rešenje, kao kod proizvođača jabuke u južnom Tirolu. “Gde su proizvođači zapravo akcionari u hladnjačama, gde oni dobiju akontnu cenu u vreme berbe i posle se još u dva momenta isplaćuje i kad se proda, recimo, jabuka, onda se deli ta dobit”, navodi profesor polјoprivrednog fakulteta u Novom Sadu dr Zoran Keserović. Jer, zahvaljujuči ovom strulčnajku uSrbiji je najviše naporedovalo stočarstvo Sad se proizvdoi oko 500.000 tona jabuka,pa za izvoizu osaje svake godien oko 250.000. Proizvdonja voća u Srbiji sad je u prosečnoj godinji veća od 1,3 miliona tona. U boljim godinama voće od izvoza u zemlju godišnje donosi oko 800 miliona dolara! Sad je veći problem prodati nego proizvesti kvalitetno voće u Srbiji!
U svetu su proizvođači odavno vlasnici ne samo prerađivačkih, već i trgovačkih kapaciteta, i hladnjača, kao i naučno-istraživačkih instituta. Jer greške su u polјoprivredi najskuplјe! Zelena agenda EU smanjuje upotrebu pesticida za pola. Precizna polјoprivreda daje domaćinima rešenje. “Postoji oko 135.000 dronova koji se u ovom trenutku koriste svetu, oni su u 2022. godini uradili tretman na preko 100 miliona hektara”, objašnjava Zoran Stojanović iz Asocijacije za bespilotne sisteme u privredi.
Potreban novi koncept agrara!
Dakle, krajnje je vreme da Srbija promeni koncept funkcionisanja polјoprivrede po kome imamo samo 1.200 evra vrednosti proizvodnje po hektaru godišnje, umesto minimum deset hilјada. Ako ne napravimo preokret ostaćemo bez sela i biti sirotinja. To znači da je Srbiji potreban novi koncept polјoprivrede sa novim kadrovima. A, sela se neumitno gase. Od 4.700 njih u fazi nestajanja je 1.200 naselјenih mesta, odnosno sela. Jer u 1.035 sela manje od po 100 stanovnika… Na opstanku i ostanku uspešno radi Ministarstvo za brigu o selu Vlade Srbije. I to je dobro. Primer je kupovina 2.650 kuće za lјude do 45 godina starosti, do kraja 2023. godine.to jenameenjeno za one koji prvi ptu rešavaju stambeni problem i hoće da se vrate i da žive u njemu. Do sada, proteklih nekoliko godina, na osnovu tihprogama, selo je dobilo oko 10.000 novih stanovnika! Među njima je oko 3.000 dece. To znači da je samo za nekoliko godina, zahvaljujući toj ideji stvoreno jedno veliko selo. To se odnosi, pre svega, na sela koja imaju šanse za opstanak i ostanak, odnosno da se u njima može održati život. I to je dobro. Međutim, mi u selima imamo praznih 200.000 kuća. Kada će se one popuniti? Ako budemo ovako radili trebaće da prođe šest decenija! Problem je gde pronaći dovolјno novca da se kupe prazne kuće za one koji žele da žive na selu! Jer, selo je uništavano sedam decenija! Sad imamo slučajeve, da je osam miliona lјudi na području bivše Jugoslavije od 1950. do 2000. godine iz sela otišlo u gradove. Pažnju bi trebalo posvetiti na 2.500 mladih koji svake godine izađu iz srednjih poljoprivrendih škola. Roditelji im imaju imanja, zemlju za obradu, pa svoriti uslove koji će ih privući da ostanu u selima, da stvaraju porodice i u njemu da žive! Toi će biti lakpe nego nekoga privuči da iz gada dođe u selo da živi!
Neki lјudi, koji se sad zalažu za novi koncept polјoprivrede Srbije, otišli su u gradove i u socijalizmu živeli kao u komunizmu! Nisu ništa učinili da spreče gašenje i nestajanje tih sela. Čak, umesto da su sprečili gašenje sela i godišnje nestajanje po 100 zadruga, oni su to podsticali. I sad kada su u trećem životnom dobu iz gradova i fotelјa, sa novom evuliranom pameću, pokušavaju da podstiču lјude da se vraćaju u sela. Odlaze i sa ovog sveta i ostavlјaju nam ruine! Tu akciju za spasavanje sela i države moraće da vode nove generacije i nove vlade, njihovi unuci i praunuci! Jer, to je nasleđe koje im se ostavlјa oni koji su gaisli zadruge I sela, pa sad hoće da ih ponovo vraćaju!
Od kakvog je značaja za jednu zemlјu kada može da prehrani svoje stanovništvo u kriznim vremenima i ima viškove polјoprivrednih proizvoda jasno je pokazala pandemija Kovida. Ne čudi zato što je Kina nedavno svojim partnerima u 17 zemalјa jugoistočne Evrope poručila da će u narednih pet godina na 170 milijardi dolara povećati uvoz njihove robe sa naglaskom na polјoprivredu i agroindustrijski kompleks.
Lepo je bilo nedavno videti da je kompanija koja je najveći proizvođač hrane u Egiptu i najveći uvoznik žitarcica zainteresovana za naše proizvode, da je u Srbiji nedavno boravila i delegacija Irana takođe zainteresovana za uvoz kukuruza i drugih žitarica, goveđeg i junećeg mesa, ali i za plasman srpskog semena i semenskog materijala. Međutim, Srbija je zemlјa koja je danas od izvoznika mnogih proizvoda, postala uvoznik! Sad je zavisna od uvoza svinjskog mesa. A, sad već daleke 1990, godine bila je njegov izvoznik. U svet je tada iz Srbije prodato, izvezeno svinjskog mesa čak za 762 miliona dolara. Tada je to meso išlo i preko okena pa ga je u konzeavama trošila američlka vojska. Tadje od tih para Beograd kupio ,,Lejland’’ autobuse! Kada je agrar u pitanju, lane, 2022. godine smo izvezli ponajviše sirovina za proizvodnju hrane, prema podacima RZS, u vrednosti 4,8 milijardi dolara, a uvezli hrane za 3,1 milijardu dolara. Imali smo suficit od 1,7 milijardi dolara. I to je dobro. Ali, prema mogućnostima Srbije to bi trebalo da bude bar deset puta više!
Me]utim ya prvih sedmameseic u Srboiju je uveyeno ;ak 18.000 tonja yamrynjutogh svinjskog mesai 180.000 prasia. U ovojgodinji je odobren ukupan uvoy od 500.000 prasića.Pored toaq biće uvezenjo još oko 20.000 tonja zamrznutog svinjskog mesa. Jer, sve manej ga ima u Sribjii , pa je i potoršnakji opala sa 17 na 15 kilograma po stanovniku godišnje. Istovremeno je poralsa potorđšnaj živinskog mesa na 18 kilogama godišnje. T je dokazu siromaštva.
Sad dolauoi vreme salva u Srbiji. U njoj se godoišnekji potorši oko 50.000 tona ribe. Pošto su površinje pod ribnajcima smanjene sa 15.000 na oko šest do sedma hiljada hektara , porašće i uvou ribe. Do sadamo iz domaće proizvdonek imali oko 15.000 tona i uvozuili oko 35.000 tona. Uvoz će u povoj godiji značajno da poraste
Foto: Goran Mulić – Od 50.000 tona ribe koliko treba Srbiji, do sada se uvozilo čak 35.000 tona! Sad je manje ribnjaka, pa će da poraste i uvoz! Godišnaj potoršnaj postanvobniku je smao tri i po kilograma. UEU je to 10 do 15 puta više!
Ili još jedna primer da izvozimo sirovine za proizvodnju hrane. Jer, od kukuruza, koj izvozimo, može se napraviti 2005 proizvoda, a mi ga izvozimo kao sirovinu. Na poznatom sajmu hrane u Dubaiju, nedavno su se posebno raspitivali za naše sveže voće i povrće, posebno zamrznuti program, pre svega, maline, borovnice, jagodičasto voće, ali i za sokove i konditorske proizvode. I to je dobro eto, nam na vidiku i novih tržišta!
Međutim, ako nastavimo sa izvozom sirovine ostaćemo bez sela! Jer, uskro će nestati njih 1.200 ili svako četvrto! Procene su da će Srbija i ove godine imati više miliona tona kukuruza za izvoz, a to je gotovo celokupna količina koju godišnje uveze samo Egipat. Nauka međutim, napominje da je najlakše izvesti četiri miliona tona kukuruza, ali da će od toga korist imati pet-šest izvoznika, dok će ostali koji se bave proizvodnjom ostati sirotinja. Analitičari ističu da treba učiti od uspešnih, kakvi su Holandija, Danska, što je poslednjih godina radila, Rusija koja polako ali sigurno izrasta u polјoprivrednu silu. Jer, do pred intervencije u Rusiji izgradila 564 farme svinaj I poeča sa izvozom 62 miliona prasadi u Vijetnam! Rusija je d uvoznika mesa, postala je najveći izvoznik svinjetine u svetu, a vrlo brzo će, kaže, postati i ozbilјan izvoznik goveđeg mesa. Primera radi, več dve godine, 2022. i 2023. nije bklo izvoza jabuka iz Srbije u Rusiju, a do sada su kupovali sve viškove kojih je bilo godišnje oko 300.000. Sve to znači da imaju samodovoljnosts svega što im je potrebno!
Od njive do trpeze
Zato nova koncepcija agrara Srbije treba da podrazumeva odmicanje od primarne proizvodnje, odnosno zaokruživanje celog ciklusa od njive do trpeze, što podrazumeva prerađivačku industriju. To donosi mnogo veći obrt kapitala. Jer zemlјe kojima težimo, koje rade po nordijskom sistemu kapital obrću 52 puta godišnje. Toliko puta, jer u godina ima toliko nedelјa i na kraju svake nedelјe imaju svež kapital – novac. U Srbiji je to tri do pet puta u godini! U tome se za Srbiju i nalazi klјuč uspeha! Naravno ako bi priemnili takav princip rada, zatvoreni koncept preko zadruga. Pod uslovom da se u okviru njih nalaze i prerađivački kapaciteti. Zahvalјujući takvom radu, zadrugari I kooperanti, bi imali i mnogo veće zarade. Tada bi bila i veća zainteresovanost lјudi za ostanak na selu, ali i drugih da se orijentišu na taj vid biznisa. Tako se radi u nordijskiim zemlјama, po zatvorenom sistemu od njive do trpeze. Da bi se krenulo tim putem, potrebno je napisati nacionalnu stgrategiju agrara, odnosno document dag a zovemokako god hoćemo, ali koji će donositi rast proizvodnje i progres sa pravcima razvoja i novom organizacijom zadružnog sistema.
Zadruge će u tom slučaju biti privatnog karaktera, i u njih treba da se vrati prerađivačka industrija. Neka prerađivačku indsutriju vlsnici unesu u zadružni sistem kao svoju, privatnu. Neka je tamo i organizuju, ali neka po mašinskim prstenovima, kao i mehanizacija, služi svima! Da bi to ostvarili treba da se postigne nacionalni konsenzus i da se po granama i vrstama proizvodnje vidi kako će se funkcionisati po detalјima i da se krene na posao. Ne treba nam ništa više. To bi, kako podvlači, bila samo polazna osnova. Poslednjih godina u Srbiji je osnovano više od 1.100 novih zemljoradničkih zadruga zadruga, međut9im, one nisu dobro organizuovane. Jer, nema posla na selu, pa ni proizvodnje, prodaje i novog zapošljavanja. A, za obnovu zadrugarstva u Srbiji je poslednjih godina potrošeno oko 2,2 milijarde dinara. Taj novac dobilo je bespovratno 207 zadruga. On je dobor došao posrnulom zadrugarstvu, ali još ga nize oživeo. Jer, drđžava još niej osetiaql da joj je zadrugarstvo potrenbo I da će biti korisno kao što je,recimo, u svetu. Zato zadruge još uvek okupljaju nekoliko domaćina, ali ne mogu da napune šleper robe nedeljno za izvoz. Tada će u njima biti i mnogo, više zaposlenih radnika! Najbolji dokaz zapostavljenog zadrugarstva i stočarstva u Srbiji je činjenica da pred kraj 2023. godine nije moglo da se nađe u Srbiji oko 1.000 junadi da se napuni brod za izvoz! Jer, kupaca imamo, sad i na novim istočnih tržištima. Recimo, samo Moskvi je svaki dan potrebno oko 24 šlepera mesa. A, mi smo sa Rusijom prijateljska zemlja!
Odlazi strategija pada!
To treba sad da se uradi, jer nam sledeće 2024. godine ističe važnost Strategije razvoja polјoprivrede, donete 2014. godine koja važi do 2024. godine. Nјu je napisalo 240 naših eksperata na 145 strana. Za to su sebe častili sa 8,2 milioan daorla donacija pristigli h iz nekoliko zemalja EU. Ta strategija pad validna je i danas. Ali, nije zaživela u praksi. Jer, je predviđala godišnji rast agrarne proizvodnje od 9,1, odnosno u lošijim godinama od 6,1 odsto. Međutim, togt razvoja niej biklo. Zato je to bila i strategija pada proizvodnje u agaru”!
Dakle, potrebna je i promena koncepta funkcionisanja polјoprivrede kako bismo umesto samo 1.200 evra vrednosti proizvodnje po hektaru godišnje, imali minimum deset hilјada. To je samo za početak. Jer, naši proizvođači, ovako kako danas rade i obrću novac ne mogu biti konkurentni u svetu, gde se kapital obrće 52 puta godišnje! A, kod nas je to oko tri puta!
Neophodne velike specijalizovane zadruge
Koncept koji se predlaže, podrazumeva osnivanje specijalizovanih, velikih izvozno orijentisanih zadruga koje bi okuplјale sve zainteresovane koji se bave proizvodnjom u samo jednoj oblasti. To treba da se uradi odmah, da imamo zadruge koje će da zamene nekadašnji ,,Geneks’’, ,,Progres’’, ,,Graneksport’’ i druge slične firme. Tako bi, u celoj Srbiji postojala po jedna zadruga specijalizovana za svaku oblast, na primer, za proizvodnju povrća ili voća, koje bi u svom delokrugu imale i kapacitete za njegovu preradu, pa bi u izvoz umesto sirovine išao finalni proizvod. Samo govedarstvom bi se bavila posebna zadruga, treća proizvodnjom svinja i tako redom i sve one bi u svom sastavu imale i prerađivačku industriju. A, nje sada nema jer je u plјačkaškoj privatizaciji, obavlјenoj uz pomoć države u Srbiji, posle demoratskih promena 2000. godine privatizovana industrija koju su gradili primarni proizvođači. Nedavno je u Srbkiji bial delegacija EU I tražila da kupi godišnej po 50.000 tona ,,bebi bifa’’. Međutim naši kreatori agroekonomske politike nisu imali, tog već su im nudili svinjsko meso, koga takođe nisu imali!
Na zapadu, ako ste samo proizvođač samo žita vi državi plaćate rentu jer iscrplјujete zemlјu, koliko god da ste njen nominalni vlasnik. Naravno ako nemate, stoke! Ako, pak, proizvodite i stoku koju hranite tim žitom i zemlјi vraćate stajnjak i obnavlјate sloj humus, pa u okviru zadruga obavezno imate i klanicu i još i prerađujete meso, onda možete da računate i na subvencije. U Srbiji je drugačija situacija. Jer, danas zbog alaramantnog opadanja organske materije, odnosno humusa, pogotovo u Vojvodini, njive bi uskoro mogle da postanu neplodne. Jer, stručnjaci upozoravjau da je nivo humusa u zemlјištu samo 2,5 odsto, što je na granici optimalnog. Organske materije je, inače, pre početka intenzivne polјoprivredne proizvodnje na vojvođanskim njivama (u drugoj polovoini XX veka) bilo više od pet odsto, a samo u prethodnih 20 godina, taj nivo je pao sa 3,5 na manje od 2,5 odsto!
Trajno siormašenje zemljišta!
Krajnji je moment da, pre svega, država shvati razmere ovog problema i da reaguje. U suprotnom Vojvodinu uskoro nećemo više moći da zovemo žitnicom ni Srbije, a kamoli Evrope. To znači da Srbiji, a posebno Vojvodini, preti velika opasnost od trajnog siromašenja zemlјišta, što može imati nesagledive posledice i na proizvodnju. Negativni efekti već su vidlјivi, jer, uprkos tome što se primenjuju kompletne agrotehehničke mere, prinosi opadaju! Nauka je stvorila visokorodne hibride i sorte, ali se oni koriste tek sa 30 pa do 50 odsto! Ukopoliko se ovako nastavi, procene su nauke, da će se od plodne Vojvodine, za tri dopet deceneija, stvoreiti pustinja! Ne po pesku, već po prinosima!
Jer, oko 75 odsto površine Vojvodine (koja ima 1,7 miliona hektara) pokriveno je sa dva tipa zemlјišta, černozemom i ritskom oranicom, koja je u drugoj polovini prošlog veka imala sadržaj organske materije pet odsto, a danas je ovoliki sadržaj humusa prisutan samo na jedan odsto površina! Problem je i to što rapidno opada stočni fond – u prethdone tri decenije po stopi od dva do tri odsto godišnje, i sad je na najnižim granama od Prvog svetskog rata. U tome i leži odgovor na pitanje zašto se na većini njiva (u Srbiji ima 4,1 miliona hektara obradivih polјa) ne koristi stajnjak kao organsko đubrivo, nego mineralna gnojiva.
Činjenica je da u stvaranju BDP u agraru Srbije stočarstvo učestvuje samo sa 28,1 odsto, a u svetu su sve nerazvijeni gde je ispod 60 odsto,. Dakle, rešenje problema treba tražiti u oporavku stočarstva i povećanju broja goveda. U tom kontekstu zanimlјiv je podatak da četiri najveća tajkuna u Srbiji raspolažu sa više od 120.000 hektara oranica. Kada bi po svakom hektaru imali samo po jedno uslovno grlo goveda, to bi značilo da u stočnom fondu imamo 120.000 junadi. Bilo bilo bi to povećanje u odnosu na 2018. godinu za 10 puta! Dokaz nerayvijenog stčarstva je da u Srbiji po jednom hetkaru samo smao 0,3 grla goveda, dok je to u EU jedno grlo goveda!
Nauka u vlasništvu farmera
Dakle, sadašnji koncept (ne)korišćenja i skupe nauke u polјoprivredi daje slabe rezultate. Treba nam sistem transfera nauke preko instituta čiji su vlasnici farmeri. Ljudi od nauke će farmere „hraniti“ pravovremenim i krajnje konkretnim znanjem koje će moći odmah da primene u proizvodnji.
,,Slikovito objašnjavajući kako to funkcionoiše ističe se činjenicama da su taj zapadni sistem preuzeli i u Rusiji. Oni su potpuno primenili nauku u praksi. Školski, baš kako treba, tako su uradili. A, sve je privatno, ništa nije državno. Država tu samo plaća fakultete, ostalo, pa i institute plaćaju farmeri, kako to rade i Danci. Oni od jedne svinje kilogram daju u fond za nauku i za razvoj. Znači 32 miliona svinja – 32 miliona kilograma ide u taj fond. Naravno, pretvoreno u novac iz koga se finansira rad instituta od kojih farmeri dobijaju nalog kako da postupaju u proizvodnji. Koliko sledećeg jutra mogu da dobiju nalog šta da promene u načinu rada, ne čekaju godinama kao mi da primene nauku. Kod nas transefer znanja traje 15 godina, a u razvijenim zemlјama nekoliko meseci, ili nekoliko nedelјa’’, navodi Vidović.
Kako su Rusi preporodili polјoprivredu
Doktor biotehničkih nauka, profesor Polјoprivrednog fakulteta u Novom Sadu Vitomir Vidović, pod čijim mentorstvom su izrasli magistri i doktori nauka koji danas prenose znanja drugima, od Harvarda, preko Nemačke, Švajcarske i Rusije do Australije, koji je samo u Kini boravio 16 puta i držao predavanja na Polјoprivrednom univerzitetu u Pekingu, a u Holandiji, koja ima obradivih njiva samo 1,7 miliona hektara, koliko ima Vojvodina, ni ne zna koliko puta je boravio stičući konkretna iskustva. Smatra da treba da menjamo i način sticanja znanja.
Učeći od uspešnih, kakvi su Holandija, Danska, eto Rusija izrasta u polјoprivrednu silu. Od uvoznika mesa, postala je najveći izvoznik svinjetine u svetu. Srednjoškolci, a posebno studenti polјoprivrede i veterine, kaže, tri dana bi trebalo da idu na teorijsku nastavu, a dva dana na praksu, a studenti bi od zadrugara dobijali stipendije i odmah posao kada diplomiraju. Rusi su napredovali jer su prekopirali taj danski i holandski sistem, ističe naš poznati stručnjak Vitomir Vidović, koji je na poziv više zemalјa radio na podizanju reprocentara za proizvodnju svinja.Prethodnih godina je bio angažovan i na megaprojektu u Vladivostoku gde je prema ugovoru Rusije, kada je gradila više od 550 farmi i Kine gde je sagrađen centar za uzgoj prasadi za potrebe Kine.
I kod nas nekoliko primera
On napominje da ima i kod nas nekoliko primera za ono o čemu priča, koji imaju proizvodnju od njive do trpeze gde obrnu kapital 50 puta godišnje i zapošlјavaju po 3.000 radnika. Ako samo tovite bika i prodate ga onda taj kapital obrnete samo malo više od jednom godišnje. Zato mi godišnje imamo vrednost proizvodnje sa hektara oko 1.200 evra, a Holanđani preko 24.000 evra, a neki stižu i do 37.000 evra ppo jednom hektaru!
Samo od kukuruza, koji mi prodajemo kao sirovinu, možete da napravite 2005 proizvoda. Holanđani ga kupe za 200 evra po toni i prerade i dobiju paritet 1:8. „Ne treba nam mnogo novca za to, a naš BDP bi se multiplikovao, galopirajuće bi išli napred. Kad se zalaufate organizacijski, kada se zalaufa kapital i znanje, onda stvar ide sama po sebi. To nije lak posao, ali u zemlјama kao što je Danska umešala se svojevremeno čak i crkva i rekla vladi – ne može narod da bude sirotinja“, napominje Vidović.
To bi, kako ističe, s početka morao da bude državni projekat gde bi država pomogla da se napravi moćna prehrambena prerađivačka industrija u okviru zadruga. Ako ne promenimo koncept ostaje nam samo da budemo sirotinja, a narod će i dalјe s pravom da napušta sela. Koliko je to, najbolјi dokaz je da ćemo tek nešto veći BDP od toga što može da donese sam agrar, u ovoj godini imati u Srbiji. Jer, rast se predviđa od dva do najviše četiri odsto!
Da su klaničari bili volјni da kupe utovlјene svinje od domaćih farmera pre godinu dana u preradi bi bilo u oktobru 2022. godine obrađeno oko 35.000 tovlјenika i za mnoga gazdinstva to bi značilo nastavak bavlјenja ovim poslom, a ovako se farme gase, a višea samo u ovom vremenu bez posla je ostalo oko 10.000 lјudi. Ili još jedan priemr za jednu deceniju mi smo u Srbiji zbog loše agroekonomske politike ugasili 62.000 gazdinstava, odnosno farmi. Bilo ih je 630.000, a sad ima 565.00.
Mi iz naše polјoprivrede danas dobijamo u proizvodnji tek 1200 evra po hektaru. Holandija ima više od 25.000, a u Danskoj jedna deo stiže i do 37.000 evra. Samo bi nam agrar donosio proizvodnju vrednu do 100 milijardi dolara godišnje! Tada ne bi trebali da tražimo bolјitak života od firme poput ,,RIO TINTA’’ i sličnih kompanija i da im prodajemo naše prirodno bogatstvo, kao što sad hoće to da uradi aktuelna vlast. Sve se pravda volјom naroda, a ‘’RIO TINTO’’ je već otkupio na desetine kuća u okolini Loznice, gde namerava da kopa litijum, koga mi imamo samo jedan odsto, a ne 10 odsto koliko ga ima u svetu, a ne kako govore oni koji prodaju Srbiju. Ali kuće su prodali samo neki koji su otišli. Svi ne žele da idu. Hoće da im deca ostanu da žive u tim prirodnim lepotama. Ako bi se vlasti okrenule agraru kao strateškoj grani, koja to još uvek nije u Srbiji, ta proizvodnja bi donela profit, veći od ,,RIO TINTA”. Taj novac bi ostajao ovde, dok će strane kompanije profit koje dobiju iz našeg prirodnog bogatstva da odnesu iz Srbije. Zašto nam to treba, pitaju se analitičari u ovoj oblasti.
Litijum i polјoprivreda
Koliko je poznato koncesije stranim institucijama i kompanijama na geološka istraživannja u principu se ne daju. Šta više, geološki i rudni potencijali, a posebno lokacije, u državi se smatraju tajnom!? Naravno da nije moguće sve tajiti, ali se pribegava maksimalnom tajenju podataka o potencijalima i rezervama kao i geološkoj stratigrafiji. Zato države imaju svoje naučnoistraživačke institute i fakultete, koji geološku i rudnu stratigrafiju interno istražuju.
Na osnovu nalaza i niza drugih faktora se na kraju odlučuje da li će se pristupiti komercijalnoj eksploataciji. Za to su potrebne procene. Prvo ekološke procene i drugo ekonomske procene – zasnovane na osnovnom pitanju: Da li konkretno zemlјište na površini može da donese veću dobit od one koja bi dolazila iz dubine – u ovom slučaju Jadra nameće se i pitanje devastacije prostora i širenje toksičnosti, kao i višedecenijskom, a moguće i viševekovnom problemu rekultivacije zemlјišta.
,,Kada govorimo o većim dobitima sa površine zemlјe, mislimo na polјoprivredu – strateški najvažniju granu privrede, definitivno važniju i od energetike. Ali, tako nekažu i vlasti Srbije. Konkretno prostor Jadra predstavllјa ogromni polјoprivredni potencijal, stalno i trajno obnovllјiv i uz pametnu ekonomsku politiku, svakako može da pruži i neuporedivo veću dobit nego što bi u konačnici dao litijum i to ne računajući na štetne posledice eksploatacije i prerade rude. Polјoprivreda daje jednako koristan produkt i nusprodukt, (kompost i energetsku biomasu), dok ostale eksploatacije daju izvesnu korist produktu i ogromnu štetu od nusprodukta (jalovina i toksična jedinjennja), ali i koruptivni finansijski profit, navodi u svom pisanju i razmišlјanju Marko Omčikus, u listu Danas.
Politička renta: Agraru oteto četiri milijarde evra!
Koncept neoiliberalizma ostavio je loše i duboke tragove na polјoprivredu Srbije. Korporativni cilј je stvaranje i prisvajanje profita. Cilј kooperativa ili zadruga je služiti svojim članovima i zajednici! To znači da postoji politička renta u Srbiji, kaže eks ministar polјoprivvrede u Jugoslaviji dr Kovilјko Lovre, profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici. ,,Istraživanje pokazuje da je u vremenu od 2008. do 2018. godine iz subvencija koje su namenjene polјoprivredi, a koje su iznosile devet milijardi evra, bilo isceđeno, odnosno oteto, čak četiri milijarde evra! To ukazuje da od dodelјenih subvencija 70 odsto pripada polјoprivredi, a 30 odsto ostalim učesnicima. Tu je i deo političke rente koja se uzima! I taj se novac se uzima od onih koji obrađuju njive, koji proizvode hranu za opstanak i ostanak zemlјe. Niti se to priznalo da im se novac uzima, niti im se nekada kaže gde taj ukradeni novac se troši! Nikada im se za to niko nije izvinuo, a svake godine im zavlače ruku u džep! Polјoprivredu u tom vremenu karakteriše nizak nivo investicija od samo 2,5 odsto od ukupnih bruto investicija. Ako se zna da EU uvozi godišnje 700.000 tona junećeg mesa iz Brazila i Argentine to znači da bismo kompletnu proizvodnju mogli da plasiramo na to tržište. Naravno kada bi je imali. Jer, mi smo govorili izvozu 500.000 tona junetiej u Kianu, a godišnej proizvodimo smao 76.000 tona I trošimo tek 3,5 kilogama godišnje po stanovniku. Predstavnicima vlasti u Srbiji, pre pola decenije, bilo je ponuđeno da u narednih pola veka u EU izvoze po 50.000 tona ,,bebi-bifa’’ godišnje, ali su oni ostali gluvi na tu ponudu. Nudili su svinjsko meso u tom trenutku, koje nije moglo ni da se izvozi u EU niti je moglo da se transportuje preko zemalјa EU! Uz to nudili smo svinjsko meso (iako je sad i njega malo u Srbiji) u vreme kada u Evropskoj uniji svakog trenutka u oborima ima višak od 50 mliona tovlјenika viška!
(Autor je analitičar i publicista)