Neznalice hoće ponovo da osnivaju paorsku komoru!

Foto: Danijela Nišavić: Ovako su čardaci u Srbiji izgledali posle branja kukuruza 1986. godine

     Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Martinović razgovarao je sa predsednikom Privredne komore Srbije (PKS) Markom Čadežom o mogućnostima za uspostavljanje poljoprivredne komore Srbije.

Na sastanku je istaknuto da se ukazala potreba da se poljoprivrednim proizvođačima omogući da na jednom mestu iskažu svoje ideje, dobiju neophodne informacije i uputstva, kao i da razmene iskustva, saopštila je Vlada Srbije.Tokom sastanka razmotreni su i primeri dobre prakse zemalja članica Evropske unije u kojima su već obrazovane poljoprivredne komore, i istaknuto je da bi poljoprivredna komora Srbije okupljala poljoprivredne proizvođače iz različitih oblasti poljoprivrede i da bi njihovi predstavnici mogli učestvovati u razgovorima sa Vladom Srbije i resornim ministarstvima. Martinović je naveo da bi glavni zadatak ove komore bio da bude spona između PKS i Ministarstva, kao i da aktivno sarađuje sa predstavnicima poljoprivrednih savetodavnih stručnih službi. – Svakodnevno se susrećemo sa mnogobrojnim zahtevima poljoprivrednika. Mnogi zahtevi su već ispunjeni, neki su u razmatranju i tek treba da budu realizovani. Zbog toga bi uloga poljoprivredne komore bila da prikuplja, sortira, a potom zahteve svojih članova dostavi Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede – rekao je on.

To sve da, ali, ste zaboravili da već u Beogradu postoji takva komora!

     Podsećamo da je jedan od najvećih problema proizvođača dug Penzionog fonda za poljoprivredu, koji je premašio iznos od 1,5 milijardi evra. Zatim, članovi Poljoprivredno šumarske komore Srbije trebalo bi da budu sva registrovana poljoprivredna gazdinstva.  Predstavnici bi se birali na nivou okruga, a u okviru okruga pod komore bi se organizovale na nivou opštine. Napominjemo da PKS već ima Odeljenje za poljoprivredu, ali, s obzirom da oni rade samo u interesu veletrgovaca, velikih proizvođača i prerađivača.  Ministarstvo čini sve da stavi pod kontrolu bilo kakvo pozitivno delovanje poljoprivrednika koji ukazuju na niz propusta, korupciju, nerad i nedisciplinu u svakom segmentu rada ministarstva. Srbija centar jeste za osnivanje Poljoprivredne komore, ali će se suprotstaviti svakom pokušaju da ona bude spona vladajuće klike sa podobnim udruženjima i pojedinačnim poljoprivrednim proizvođačima, sa  podobnim  SNS poslušnicima bez znanja, zvanja i interesovanja na njenom čelu.

     Ali, šta će im Poljoprivredna komora  kada ona postoji u Beogradu.  Pomagao mu je i Nenad Ilić iz Debrca kod Šapca. Agrarna komora koja postoji u Srbiji osnovana je 24. septembra 2017. godine. Osnivači su asocijacije i udruženja iz četiri regiona Srbije, a priključila su se i udruženja iz još pet regiona Srbije. Odmah posle samo nekoliko meseci rada, i velike podrške proizvođača hrane, ova AGRARNA KOMORA POLJOPRIVREDNIH PROIZVOĐAČA SRBIJE, već tada je IMALA IZMEĐU 4.000 i 5.000 ČLANOVA! Međutim, nije im stigla pomoć od vladajuće Partije. Ona se nije ugasila, ali je nema u javnosti!

Назив удружења/савеза: 

АГРАРНА КОМОРА БЕОГРАДА
Облик организовања: Удружење
Матични број: 28261039
Место: БЕОГРАД (ЧУКАРИЦА)
Општина: ЧУКАРИЦА
Улица: ПЕТРА МАРТИНОВИЋА
Број и слово: 21

Branislaf GULAN

    Predstavnici Privredne komore Srbije iskazali su spremnost da, nakon analiziranja i sagledavanja prilika, aktivno učestvuju u formiranju svih neophodnih radnih tela, pruže punu podršku u uspostavljanju te komore i obezbede svu infrastrukturu neophodnu za njeno funkcionisanje. Još uvek validnu Strategiju je usvojila Vlada Srbije, 31.jula 2014. godine i tada je rečeno da će ona ići u parlament na razmatranje u usvajanje. Jer, da je usvojila i Skupština Srbije, potom bi ona bila obavezujuća sve sve sledeće vlade i ministre! Ali, to se nije dogodilo. Vrednost agrarne proizvodnje u Srbiji je najviše 1.200 evra godišnje po hektaru. Ukupna vrednost proizvodnje na 3.257.000 hektara nikada se nije primakla željenoj brojci od željenih šest milijardi dolara godišnje! Vrednost te proizvodnje po hektaru u Danskoj je 37.000 evra, Holandiji više od 25.000 evra, a to su zemlje kojima teži Srbija. U svetu u kome težimo  novac se obrće 52 puta godišnje, a u Srbiji samo jednom u proseku! 

     Slična vest bila je u javnosti i pred kraj 2023. godine. Samo su tada bili drugi učesnici. Nezannje u ovoj oblasti prenosi se s jedne na drugu vlast. Ovo je najbolji dokazu. Neznanje  je poakzanoi pre nekolio godija, uz isticanje osnivanaj paoske komoe.Došlo je do priemneh ljudi u istoj vladajućoj partiji ineznabne se ponovilo. Ni su znalui oni pre, niti znaju ovi sad da postoji u  Beogadu, postji agarna komora!   Pred kraj prošle godine na stanku se oglasila tadašnja premijerka: Na sastanku, premijerke Vlade Srbije Ane Brnabić, minisitarke poljoprivrede Jelene Tanasković i njihovih saradnika, sa proizvođačima hrane Srbije, iz više udruženja (26. decembra 2023. godine) na kome je najavljeno formiranje poljoprivredne komore Srbije, razgovaralo se, i o tome, kako bi se poljoprivrednim proizvođačima pružila mogućnost da kroz takvo telo štite svoje interese na tržištu. Odnosno, kako bi paorska, odnosno poljoprivredna komora, bila jedna vrsta seljačke straže.  Tu je pokazana dobra volja vlasti.  da se pomogne agrarna oblast, za koju su i ovaj put pokazali – neznanje! Autor ovih redova i tad aje neznalice upozorio da agrarna poljoprivredna komora postoji u Beogradu, u blizini Vlade. Ne čekajući da im to uradi vlasti, osnovali su je i registrovali sami poljoprivrednici. To su Nenad Majić iz Crepaje i Nenad Ilić iz Debrca, pre oko osam godina.

     I još jedno neznanje vlasti u ovoj oblasti koju vode: Zemlja Srbija je davno, 1937. godine takođe prvi put osnovala poljoprivrednu komoru, sad daleke 1937. godine. Dakle, pre nego što su se ove sadašnje vlasti setiel da pokažu dobru volju i pomoignu uništeni agrar, to je urađeno davne 1937. godine ipšre nepuinih osam godinja, kad asu to uradili danas živi seljaci. Dakle, seljaci su bili napredniji od vlasii pre devet decenija, ali su to dokazali i ovim sadašnjim, pre nepunu deceniju!

     Ovakva odluka koju su doneli je doboranamerna ali, loša, štetna i dokaz da se oni koji se  bave ovim poslom, nisu dovoljno upoznati, o njemu i njegovim problemima! Možda nešto drugo znaju, pa zašto se nebave onda takvim poslovima, možda bi imali bolje rezultate? Imali bi i više ugleda u zemlji gde pokazuju veliko neznanje! Bar, sa poslom kojim se trenutno samo bave! U tom slučaju i zemlja Srbija bi imala veći i brži prosperitet kada se oni ne bi bavili sa poslovima za koje nisu nadareni. Ako se ostvari ovo odobrenje vlasti, kada je u pitanju osnivanje još jedne agrarne komore, ono neće nikom koristiti,već će vlastim biti upisana još jedna loša odluka u biografiji! Jer, baš ta i takva komora, koju su davno osnvoali sami seljaci, već postoji i u zemlji Srbiji!

     Kada kažemo da vlast možda ima  dobru volju da pomogne, ali nezna to da čini, je agrarni budžet od 119 milijardi dinara za 2024. godinu, koji će čak premašiti i zakoskih pet odsto od ukupnog budžeta Srbije! Valjana suma, ali ako se dobro raspordi i iskoristi!

Evo o čemu se radi.

     Vlast je dala saglasnost, na kraju 2023. godine,  za formiranje Agrarne poljoprivredne komore Srbije! Čudi da se članovi vlasti nalaze na tako visokim funkcijama Srbije, a da ne znaju da seljačka zemlja Srbija već ima AGRARNU KOMORU POLJOPRIVREDNIH  PROIZVOĐAČA SRBIJE! Ova sadašnja, osnovana je pre više od šest godina! ŠTA ĆE IM JOŠ JEDNA? OVO JE JOŠ JEDNA POGREŠNA ODLUKA VLASTI, KOJA DOKAZUJE NEZNANJE POSLOM  KOJIM SE BAVI!

     Jer, da valjano rade svoj posao, da se upoznaju sa problemima, znali bi da je davno, pre njih takva odluka donetа i kao СЕЉАЧКИ БУКВАР, sad već daleke 1937. godine!  Da su to pročitali ne bi sad donosili takvu odluku, kao svoju inovaciju! Mnogi su je već sproveli u praksi. Jer, Srbija i u vreme kada vlast donosi ,,spasilačku’’ odluku za seljake, država u kojoj vladaju,  VEĆ VIŠE OD ŠEST GODINA IMA AGRARNU KOMORU POLJOPRIVREDNIH PROIZVOĐAČA! Šta će im još jedna? Možda je vlast planirala da neke svoje nerešene kadrovske probleme rešava u novoj instituciji?

Neuka vlast!

     Pitanje je ipak zašto vlast tako malo zna o poslu kojim se bavi? To su dokazali i u razgovorima sa proizvođačima hrane. Neuspešno! Najčešće u prostorijama vlade Srbije, a jednom i u višenacionalnoj zajednici Kisaču. Zašto nepotrebno osnivaju još jednu instituciju, koja već postoji?! Jer, da su znali, da ona postoji, onda je trebalo samo unaprediti njen rad! A, to znači da vlast postojećoj seljačkoj KOMORI pomogne sa umnim kadrovima i da ih upute u nju, da rade sa proizvođačima hrane! Poznavaoce prilika u agraru mora da čudi ovako nizak nivo znanja kreatora i ljudi koji vode agrarnu politiku u Srbiji!

     Ali, ako se ovo zna, onda je i jasno zašto ovih godina umesto rasta, proizvodnje imamo pad! Odninoi, za protekle tri I po deceniej  agara Srbiej do pojave Korne 19 imao skroman rast od samo 0,45 odsto! Onda nije čudno da članovi ministarstva poljoprivrede na jednom sastanku nedavno održanom u Palati Srbije, nisu čak ni znali da već više od devet godina imamo Strategiju razvoja poljoprivrede Srbije, donetu krajem jula 2014. godine, a čija validnost istile kraje jula 2024. godine! To je još jedna dokaz da imampo neuku vlast! Štetu imamo svi,m vlast koja gubi ugle, proizvođači hrane, ali ponajviše i – potrošači koji plaćaju ceh svih tih gluposti!

     A, da se i ne govori o tome da članovi ministarstva poljoprivrede nisu imali pojma o tome ni kakvi su rezultati tog krunskog dokumenta agrara Srbije. Taj dokument je donet kada je na početku vlasti bila baš ova vladajuća garnitura! Sad već bi trebalo da se priprema novi dokument, jer validnost ove strategije pada proizvodnje, izlazi krajem jula 2024. godine! Poje u tokuizradanacrta ovkirmne buduće strategije, valdinsot postojećoj, lošojje produžena do kraja 2024. godine.

     Uprkos silnim obećanjima vlasti, poljoprivrednim proizvođačima u Srbiji je izgleda dogorelo do nokata. Toliko da je prvo u selu Viševac kod Rače, u blizini Kragujevca, održana sednica inicijativnog odbora za osnivanje Pokreta poljoprivrednika Srbije, koji bi uskoro mogao da preraste i u političku stranku. Na tom sastanku poručili su da je domaća poljoprivreda devastirana i optužili Vladu Srbije da nije ispunila brojna obećanja. U maju 2023. godine, nakon višednevnih protesta, nezadovoljni ratari i stočari potpisali su, naime, sporazum sa Vladom, tačnije sa ministarkom poljoprivrede Jelenom Tanasković, nakon čega su se povukli sa ulica. Vlast im je zauzvrat obećala da će povećati subvencije za biljnu proizvodnju sa 9.000 na 18.000 dinara po hektaru, premije za mleko sa 15 na 19 dinara po litru, a za mlečne krave sa 30.000 na 40.000 dinara po grlu. Uz to, dogovoreno je da se 2023. godine prepolove, a naredne potpuno ukinu naknade za odvodnjavanje, da će se kontrolisati uvoz mleka i mlečnih proizvoda, uvesti „plavi dizel“ od 1. januara 2024. i da će odmah početi dijalog o novoj agrarnoj i politici subvencija. Jer, Srbiji je potreban novikoncept agara, a san jive inovi ljudi koji vo vodili taj projekat. Ministarka je svoej mneznanje pokazali sa obećanjem o gradni novih 103.000 hetkara isstema za navodanvjanje. Poslednjihj podaak RZS iz januara 2023. godine je da se u Sribji navodnbavja samo 54.639 hektara njiva. Ona je bila 15 ministar agrara Srbije, pa da je svaki izgradio nove sisteme na po samo 10.000 hektara, sad bi bilo čak 150.000 hektara koji imaju nove sisteme. Ovako imaju samo nova obećanja i očekivanja!

     Posto suprazuen staj eu Sribji, nema jnadi, koaj se uvoze, pa nema nipšrirpodnog gnovija, sad stižu i novi zahrtevi za subvencije za junad, ukoliko želimo damnapunio staje. Jer, Srbije je nekada pre vieš od tri i po decenije godišnje izvozila po 30.000 tona  najkvaltietnijeg junećeg mesa ,,bebi bifa’’,a sad potšo nema juandi, izvizi samko po 300 do 400 tona godišnje! Dakle, 100 puta manje nego nekada!

     Ispunjavanje nekih od ovih uslova verovatno je čekalo da se najpre usvoji rebalans budžeta Srbije za 2023 godine u kome su predviđena dodatna sredstva za te namene. U međuvremenu, u Aradcu kod Zrenjanina, ponovo su se okupili predstavnici udruženja koja su u maju protestovala, zahtevajući da Vlada ispuni sve što im je obećala, a uz to su od nadležnih zatražili i da odgovore gde su nestale subvencije od 54 milijarde dinara ili oko 460 miliona evra, koje su bile namenjene za stočarstvo (28 milijardi dinara) i ruralni razvoj (26 milijardi dinara) od 2016. do 2020. Deo tog novca nije stigao do stočara i stanovnika sela, a nepravilnosti u upotrebi tih podsticaja utvrdila je i Državna revizorska institucija još krajem 2019. i 2020, analizirajući efektivnost podsticaja za stočarstvo i ruralni razvoj. Da je taj novac došao do onih kojima je bio namenjen, verovatno pravdu ne bi ni tražili na ulici, već bi bili u svojim stajama, oborima za tov, na njivama… Ali i oni su, po svemu sudeći, shvatili da se sa zemlje (njive) njihov glas mnogo slabije čuje nego sa asfalta (ulice). Godinama se niko u vrhu vlasti nije preterano uzbuđivao što je proizvodnja u agraru u poslednje tri i to decenije, do pandemije virusa kovid-19, u proseku rasla po stopi od samo 0,45 odsto godišnje. Da nevolja bude veća, u 2021. godini,  kada je BDP Srbije povećan 7,5 odsto, fizički obim poljoprivredne proizvodnje bio je više od pet odsto manji nego u godini pandemije, dok je 2022. godine smanjen za dodatnih osam procenata. 

     Iako je prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku, u prvom i drugom kvarta 2023. godine sektor poljoprivrede, šumarstva i ribarstva ostvario značajan realni rast bruto dodate vrednosti od 10,5 i 9,3 odsto, to nije bilo dovoljno da se nadoknadi pad u prethodne dve godine. Na stranu što je 2022. godine godine dodata vrednost ukupne proizvodnje srpskog agrara realno bila za oko sedam odsto manja nego 2014. godine, koju su obeležile katastrofalne poplave. A, te 2014. Vlada je obećavala med i mleko. U leto te godine, Vlada na čijem je čelu bio Aleksandar Vučić, usvojila je Strategiju poljoprivrede i ruralnog razvoja Srbije za period od 2014. do 2024, iz koje proizlazi da će se srpski agrar u narednom periodu razvijati tempom od 6,1 do čak 9,1 odsto godišnje. A ispostavilo se da nikakvog rasta od 2014. do prošle godine zapravo nije ni bilo. Naprotiv, u2022. godini je vrednost poljoprivredne proizvodnje realno bila za oko osam odsto manja nego u godini u kojoj je Strategija usvojena, jer je u šest od deset godina poljoprivredna proizvodnja padala!

Dokument za utehu!

     Ako je za utehu, taj dokument, za čije je pisanje na više od 140 strana bilo angažovano 240 eksperata i koji je sa 8,2 miliona evra finansiralo više evropskih institucija, Vlada nikada nije ni uputila Parlamentu na usvajanje. Možda i zato što niko ozbiljno nije ni mislio da tu strategiju sa reči pretoči u dela. I što se vlast farmera i ratara seti samo kada ih muka natera na blokadu puteva ili u finišu predizborne kampanje, jer u Srbiji ima blizu pola miliona registrovanih gazdinstava, a svaki glas je važan za pobedu na izborima. Toga su, izgleda, postali svesni i poljoprivredni proizvođači, koji su na nedavnom skupu ocenili da bi agrar, uz adekvatnu podršku države, mogao da stvara nekoliko puta veću dodatu vrednost od pet milijardi evra, koliko stvara godinama unazad. Oni poručuju da bi po novom konceptu agrar mogao da stvori blizu 70 milijardi dolara godišnjeg prihoda, a toliko je bio ukuan BDP Srbije  u 2023. godini!

\„U prethodnih 30 godina svaka stranka obećavala nam je kule i gradove, a po preuzimanju vlasti nas je zaboravila i ostavila“, kaže poljoprivrednik Stevo Mišić iz Ravnog Sela u opštini Vrbas, jedan od inicijatora Pokreta poljoprivrednika Srbije, sa željom da se „život na selu učini boljim, da se ne dođe u situaciju da vlast rasparčava zemlju, uvozi mleko, a da mladi napuštaju sela“. Da bi se bilo šta promenilo, najpre se mora promeniti vlast, a onda i sistem. Ivan Naumović iz Srema upozorava da će još veći problemi nastupiti „ako ostanemo bez sela kao baze“. Osim velikog broja zaparloženih njiva, zbog čega se u Srbiji, prema podacima RZS, obrađuje manje od 3,5 miliona hektara, veći problem je što se vrednost proizvodnje po hektaru procenjuje na samo oko 1.200 evra, dok se ona u razvijenim zemljama kreće u rasponu od 25.000 do 37.000 evra po hektaru. Holandija, na primer, iako raspolaže sa samo 1,8 miliona hektara obradivih površina, upola manje nego što se obrađuje u Srbiji, svake godine izveze poljoprivredne proizvode vredne više od 95 milijardi evra.

    Najgore je što trenutnim stanjem u agraru Srbije nisu zadovoljni ni poljoprivredni proizvođači, a ni potrošači ni političari. Nisu zadovoljni  sa radom Bogpom, koj je umesto kieš poslao sušu. Ona je rano obrala prinose. Svi plaćaju ceh najgore loše agrarne politike koja se vodila u protekloj deceniji!

Govor brojki 

     Samo 1.200 evra je vrednost poljoprivredne proizvodnje po hektaru u Srbiji, dok se u razvijenim zemljama kreće u rasponu od 25.000 do 37.000 evra po hektaru! Ukupna godišnja vrednost agrarne proizvodnje u Srbiji retko kad godišnje pređe vrednost od pet milijardi dolara. Ya proteklohj deset godina sprovođenja još vuek valdinje strategije, zabeleženo je više padova nego rata proizvodnje. Jer, naroude je obećanr ast od 9,1 odsot ili u lošijim godinama 6,1 odsto. Sad kad se izračuna rast za ceo period će biti najviše 1,7 odsto!

Realni rast (pad) poljoprivredne proizvodnje prema podacima RZS

U procentima

2014. godine                           RAST               2,0                    odsto

2015.                                      PAD                 7,7                    odsto

2016.                                      RAST               8,1                    odsto

2017.                                      PAD               11,4                    odsto

2018.                                      RAST             15,1                    odsto

2019.                                      PAD                 1,7                    odsto      

2020.                                      RAST               2,2                    odsto

2021.                                      PAD                 5,7                    odsto

2022.                                      PAD                 7,8                    odsto

2023.                                            RAST?               9,0                     odsto – Sad je to na preispitivanju!

2024.                                       PAD?                                       odsto — Dvostruka brojka pada?

Izvor: RZS

Strategija pada!

     Nekada se u Srbiji godišnje proizvodilo oko 650.000 tona svih vrsta mesa, i trošilo po stanovniku oko 65 kilograma godišnje. Danas se proizvodi oko 400.000 tona svih vrsta mesa i troši godišnje po jednom stanovniku oko 38 kilograma. Zato se postavlja pitanje gde će se pronaći obećane desetine hiljada tona junetine za izvoz u u Kinu, Egipat i druge zemlje. Jer, i reeksport je dozvoljen dok vas neuhvate.  Jer, posrnulo stočarstvo koje je pušteno niz vodu u Srbiji, nije grana koja se može preko noći obnoviti. Uništavano je decenijama pa sad treba i nekoliko decenija, najmanje pet, da prođe da se obnovi. Naravno ako vlast donese odluku da mu daje podršku za obnovu!

     Prvo je potrebno da se donese odluka da poljoprivreda bude strateška gana i da za sve što bi se radilo ima podršku političke partije. A, nje nema. Za sada! Prema podacima RZS slika loše agrarne proizvodnje u Srbiji  vidi se po rezultatima njene proizvodnje u proteklih deceniji.

    Dok se procenjivao rast BDP u ovoj 2024 godini – stigla je žega i dogodio se pad svih proizvodnjue svih kultura od 30 do 80 odsto. Sećamo se 2017. godine kada je šteta od suše bila 1,5 milijardi dolara. Tada su proizvođači tražili da se proglasi elementarna nepogoda.Država nije mala novca da to plati, pa je donela odluku da proglasi pad agrarne proizvodnje od 11,4 odsto. Nešto slično se i sad dešava i razmišlja.  Samo u ovoj godini, proizvođači kažu da su štete duplo veće te da nisu manje od tri milijarde evra. I sa ovom malom proizvodnjom političari kažu biće hrane dovoljno. Ali, proizvođali dpodaju samou ovoj godini. Da, do kraja ove i malo u sledećoj godini. Biće i na početku godine, jer će tad krenuti pokolj stoke zbog nedostatka stočne hrane. Ove što sad imamo, ali tada neće biti hrane za nju! Krave će otići u klanice, pa čemo prividno na zimu i na početku godine, imati višak mesa i hrane. Ali, posle toga će se  još više isprazniti staje i obori. Da bi narod preživeo, država će morati da se zadužuje i da uvozi hranu. Jer, nećemo više biti zemlja koja ima dovoljno ni za samoprehranu, a ni  – za izvoz.

    I baš te 2014. godine prilikom donošenja još uvek validne strategije, Vlada je obećala poljoprivredi med i mleko.Naime, Strategija o razvoju agrara Srbije od 2014. do 2024. godine predviđala je rast proizvodnje. Jer, tada je vlada na čijem čelu je bio današnji predsednik Srbije, usvojila Strategiju poljoprivrede i ruralnog razvoja Srbije za period od 2014. do 2024. godime, u kojoj piše da će se agrar u narednom period godišnje razvijati tempom od 9,1 odsto, odnosno po 6,1 odsto godišnje! Strategiji validnost je istekla 31. jula 2024. godien. Pošto je navodno tek počela izrada nove strategije, važnost ove štetne je produžena do kraja 2024. godine. 

    Dok se procenjivao rast BDP u ovoj 2024 godini – stigla je žega i dogodio se pad svih proizvodnjue svih kultura od 30 do 80 odsto. Sećamo se 2017. godine kada je šteta od suše bila 1,5 milijardi dolara. Tada su proizvođači tražili da se proglasi elementarna nepogoda.Država nije mala novca da to plati, pa je donela odluku da proglasi pad agrarne proizvodnje od 11,4 odsto. Nešto slično se i sad dešava i razmišlja.  Samo u ovoj godini, proizvođači kažu da su štete duplo veće te da nisu manje od tri milijarde evra. I sa ovom malom proizvodnjom političari kažu biće hrane dovoljno. Ali, proizvođali dpodaju samou ovoj godini. Da, do kraja ove i malo u sledećoj godini. Biće i na početku godine, jer će tad krenuti pokolj stoke zbog nedostatka stočne hrane. Ove što sad imamo, ali tada neće biti hrane za nju! Krave će otići u klanice, pa čemo prividno na zimu i na početku godine, imati višak mesa i hrane. Ali, posle toga će se  još više isprazniti staje i obori. Da bi narod preživeo, država će morati da se zadužuje i da uvozi hranu. Jer, nećemo više biti zemlja koja ima dovoljno ni za samoprehranu, a ni  – za izvoz.

Decenija bez rasta!                          

     Ispostavilo se da do sada, za proteklih deset godina nikakvog rasta nije ni bilo. Naprotiv, u 2021. godini agrarna proizvodnja je imala pad, kao i u 2022. godini kada je pad bio blizu osam odsto. Ako je za utehu, taj dokument na 145 strana pisalo je oko 240 domaćih agrarnih eksperata. Za izradu tog dokumenta, uz boravak na Zlatiboru i Tari, sebe su častili sa 8,2 miliona evra, koji su stigli kao donacija za taj posao od više evropskih institucija. Biloje reči da će dokumenn ići i na raspravu u Skupštinu Srbije, ali Vlada nikada nije dokument uputila Parlamentu na razmatranje i usvajanje. Možda i zato što niko ozbiljno nije ni mislio da tu strategiju sa reči pretoči u dela. Jer, da je usvojen u Skupštini Srbije, on bi obavezivao sve vlade da je sprovode. Ovako donela je samo nevolje i onima koji su je pisali i proizvođačima, potročačima, kao i Vladi Srbije. Ta strategija donela je štete Srbiji koja sad mora da uvozi hranu da bi prehranila 6,6 miliona žitelja!

     Odgovorni su  zato što ni sad od njih nisu tražili da podnesu izveštaj o (ne) sprovođenju validne strategije, pa tek onda da se na osnovu tih iskustava piše nova.Već su odmah krenuli u pisanje nove bez prave analize ove kojoj validnost ističe. Novu strategiju opet pišu bez učešća neposrednih proizvođača hrane i nauke u Srbiji! Na tu lošu stranu ukazuju sami proizvođači hrane. Zato ni od buduće strategije, ako se tako nastavi, ne očekuju boljitak. 

     Još uvek validnu Strategiju je usvojila Vlada Srbije, 31.jula 2014. godine i tada je rečeno da će ona ići u parlament na razmatranje u usvajanje. Jer, da je usvojila i Skupština Srbije, potom bi ona bila obavezujuća sve sve sledeće vlade i ministre! Ali, to se nije dogodilo. Vrednost agrarne proizvodnje u Srbiji je najviše 1.200 evra godišnje po hektaru. Ukupna vrednost proizvodnje na 3.257.000 hektara nikada se nije primakla željenoj brojci od željenih šest milijardi dolara godišnje! Vrednost te proizvodnje po hektaru u Danskoj je 37.000 evra, Holandiji više od 25.000 evra, a to su zemlje kojima teži Srbija. U svetu u kome težimo  novac se obrće 52 puta godišnje, a u Srbiji samo jednom u proseku!  Tu se i nalazi kvačka njihovog uspeha i našeg neuspeha!

     Novi ministar agrara ne dolazi kao znalac u ovoj oblasti već kao čovek koji je mesto ministra zaslužio radom u politici  prethodne partije Srpske radikalne stranke, a potom i sadašnje SNS. Dakle, on nije novi čovek i ministar sa ovlašćenjima u toj oblasti već, faktički samo državni sekretar u obavljanju tih poslova, ističu znalci u toj oblasti. Jer, neće imati moć, ali čim nema moć, neće imati ni volju, ništa da menja. A, vladajuća Partija još nije odlučila da agrar bude strateška gana. Sve dok to nebude neće biti boljitka ni odluka koje će menjati stanje na bolje u ovoj oblasti. Prvo što bi trebalo da se menja je da bi agrar morao da bude strateška privredna grana! 

     Ali, agraru se to obećava samo kada poljoprivrednici izađu na ulice, da će dobiti. Znači uskoro će stići i novo obećanje, ali neće se primeniti u praksi. I to ne u celosti nego samo po granama koje su u krizi kao što je sad stočarstvo! To je onda opet  samo  ,,gašenje požara’’.

Foto: Arhiva Zadružnog saveza Srbije

     A, samo sistemsko rešavanje problema, umesto uredbama može doneti boljitak svima! I vlastima, i proizvođačima, a i narodu.  Dok god se sistemski agrar nereši  I ne postane strateška grana, a ne samo kada pšroizvodđači izlaze na ulicu. To će biti početak i kraj, do sledećeg izlaska na ulicu.

Dokazi o postojanju AGRARNE KOMORE!

    Evo i dokaza o postojanju AGRARNE KOMORE POLJOPRIVREDNIH PROIZVOĐAČA SRBIJE. ONA POSTOJI U ZEMLJI SRBIJI GRADU BEOGRADU, VEĆ SKORO0 OSAM GODINA! A, to je  opet inovacija koju je po drugi put izmislila  agararna vlast vladajuće partije Srbije! Ovu komoru koja postoji, baš takva kakva je potrebna proizvođačima hrane, osnovao je Nenad Manić, proizvođač hrane iz Crepaje u Vojvodini.  Pomagao mu je i Nenad Ilić iz Debrca kod Šapca. Agrarna komora koja postoji u Srbiji osnovana je 24. septembra 2017. godine. Osnivači su asocijacije i udruženja iz četiri regiona Srbije, a priključila su se i udruženja iz još pet regiona Srbije. Odmah posle samo nekoliko meseci rada, i velike podrške proizvođača hrane, ova AGRARNA KOMORA POLJOPRIVREDNIH PROIZVOĐAČA SRBIJE, već tada je IMALA IZMEĐU 4.000 i 5.000 ČLANOVA! Međutim, nije im stigla pomoć od vladajuće Partije. Ona se nije ugasila, ali je nema u javnosti.

    Međutim, nije bilo podrške vlasti, pa ona i danas postoji, samo malo  u praksi, a više na papiru!

U agrarnoj zemlji Srbiji  imamo sv 4.720 sela (po Ustavu nemamo ni jedno!). Od blizu 4,1 miliona hektara njiva, obrađujemo, prema pdoaciam RZS tek 3,48 miliona hektara poseda. Na tim njivma humus se smanjio sa pet na 2,5 odsto, pa će njive uskoro postati i pustinja! Razlog je nestajanje svakog četvrtog sela ili 1.200 njih, u njima je isto toliko praznih staja za tov goveda (kojih ima samo 0,30 odsto po hektaru) a, u oborima je pre tri decenije bilo blizu šest miliona svinja, a sad ih imamo manje od 1,5 miliona. Pre jedne decenije u oborima je bilo i više od 1,1 miliona krmača prasilja, a sad ih je manje od 100.000! Rezultat takvog vođenja agrarne politike je da smo u 2022. godini uvezli 300.000 svinja za preradu, 300.000 prasića, 35.000 tona zamrznutog mesa, 84.000 tona konzumnog mleka, 10.000 tona mleka u prahu, 12.000 tona sireva… Sve to je nastavljeno u 2023.godini pa je odobren uvoz čak 500.000 praića, zatim 35.000 tona mesa lošeg kalitetata… Nekada smo godišnje iz Srbije izvozili čak 30.000 tona ,,bebi bifa“, a danas izvozimo 100 puta manje ili tek oko 300 do 400 tona godišnje. Proteklih decenija godišnje smo gasili po 100 zadruga… Isti ljudi koji su gasili zadruge i podržavali nestajanje sela, sad u cilju pranja svojih biografija donose obrnute odluke, pa podržavaju osnivanje novih zadruga i navodno ,,spašavanje“, odnosno nestajanje sela i varošica. Sanjiam nestakje i Srbija. Dokaz ej da za poslednjih deset godina imanje za 500.000 stanovnika. Sad je ih oko 6,6 miliona.

Spasavanje sela, varošica i Srbije…

     Ali, ima ideja za bolje, a da bi se to osetilo u praksi treba da prođe bar šest decenija. Jer, toliko se uništavalo zadruarstvo i gasila su se sela.  Ipak se nešto kreće ka boljem, pa je zahvaljujuči akciji Ministarstva za brigu o selu (MBS) osnovano 1.100 novih zadruga. Ali, da bi bile efikasne potrebna im je prerađivačka industrija, da  bi se zaposlili ljudi u selima. A, prerađivačka industrija je odneta u pljačkaškoj privatizaciji agrara posle 2000. godine. U akciji MBS uz pomoć države kupljeno je u selima oko 2.650 kuća u kojima trenutno niko nije živeo. Tako su sela dobila oko 10.000 novih stanovnika, a među njima je i oko 3.000 dece. To je za sada dobra ideja, ali ako ti ljudi u selima nedobiju posao gde će da zarade da može porodica da živi, a i ako se ne ubrza taj proces, od akcije neće biti vidljivih rezultata, a ni spasavanja sela, varošica i države Srbije! Ona će nestati jer svake godine više umre nego što se rodi oko 50.000 ljudi u zemlji Srbiji, a još toliko ode iz zemlje u svet, sa kartom u jednom pravcu, mladih i školovanih ljudi.

    Međutim, možda vlast želi da pomogne, ali nezna! Jer, KOMORA, čije novo osnivanej navodno podržavaju, već postoji.  A, neuka vlast se hvali sa idejom da pomaže osnivanje nove! Međutim, već postojećoj agrarnoj komori nije stigla sistemska podrška za rad, ona se nije ni ugasila, postoji i danas, a vlast hoće da se osniva nova, još jedna takva ista institucija, ali  sa ,,novim’’ idejama sadašnje vlasti! I to baš nekadašnje, ali i sadašnje, nedovoljno informisane, koja nije znala da već imamo baš takvu komoru, pa izmišljaju novu i velikodušno njeno osnivanje odobravaju seljacima! Samo kao svoju inovaciju! I sa time se hvale! Međutim, o postojanju ove komore i javnost je veoma malo bila informisana. 

     Čak ni novinari koji prate agrar nisu znali ili ih nije interesovalo njeno postojanje!  Da jeste možda bi vlast od njih bar saznala da netreba osnivati KOMORU KOJU VEĆ IMAMO, VIŠE OD ŠEST GODINA, BAŠ TU U BLIZINI VLASTI. I to ove vlasti koja pobeđuje na izborima, a da nije znala da postoji AGRARNA KOMORA u glavnom gradu Srbije.

Evo i podataka iz osnivačkog akta već postojeće sadašnje AGRARNE KOMORE SRBIJE:

     Pomagao mu je i Nenad Ilić iz Debrca kod Šapca. Agrarna komora koja postoji u Srbiji osnovana je 24. septembra 2017. godine. Osnivači su asocijacije i udruženja iz četiri regiona Srbije, a priključila su se i udruženja iz još pet regiona Srbije. Odmah posle samo nekoliko meseci rada, i velike podrške proizvođača hrane, ova AGRARNA KOMORA POLJOPRIVREDNIH PROIZVOĐAČA SRBIJE, već tada je IMALA IZMEĐU 4.000 i 5.000 ČLANOVA! Međutim, nije im stigla pomoć od vladajuće Partije. Ona se nije ugasila, ali je nema u javnosti.

Назив удружења/савеза: АГРАРНА КОМОРА БЕОГРАДА

Облик организовања: Удружење
Матични број: 28261039
Место: БЕОГРАД (ЧУКАРИЦА)
Општина: ЧУКАРИЦА
Улица: ПЕТРА МАРТИНОВИЋА
Број и слово: 21

     Pretpostavljamo, da su vlasti znale da ona već postoji, onda ne bi doneli odluku, odnosno dali podršku, za osnivanje nove komore, već bi odlučili da se pomogne ovoj već postojećoj komori, da može da pomaže proizvođačim hrane u Srbiji! Ali, pitanje za vlast je, da li možda osniva novu komoru, kako bi uposlila svoje kadrove, vrle stručnjake da pomognu poljoprivrednom sektoru koji proizvodi hranu na 3,25 miliona hektara. Njihov cilj bi trebalo da bude da pomoć bude takva da se vrednost proizvodnje po hektaru podigne sa skromnih 1.200 na 25.000 evra. Rezultat takvog rada ove vlasti, kao što je i ova odluka, je da retko kad ukupna godišnja vrednost agrarne proizvodnje u Srbiji pređe vrednost od pet milijardi evra. Posebno je ukazano na visok rast uvoz mesa, mleka i prerađevina. Jer, on je prošle godine bio oko 600 miliona evra, a sad je to ostvareno samo u prvih šest meseci 2024. godine.

https://www.makroekonomija.org/wp-content/uploads/AK2.png

     A, da ideje o agrarnim komorama nisu novost i inovacija ove vlasti, evo i dokumenta iz arhive zadružnog saveza Srbije, sačuvanog iz vremena Jugoslavije 1937. godine. U njemu se doslovce govori, ,,Šta se hoće i šta se želi sa poljoprivrednim komorama koje će se godine osnovati u našoj državi’’ – tada Jugoslaviji!

Novo obećanje iz komšiluka!

      Nacrt okvira nove, buduće strategije već su napisali stručnajci iz Sarajeva, odnosno Bosne Hercegovine i iz Ljubljane, odnosno Slovenije. Nacrt, koji nisu znali da pišu naši stručnjaci i eksperti, ima oko 100 strana, a treba da se usvoji do kraja 2024. godine. Jer, ovi sa strane, verovatno bolje znaju šta nevalja u agraru Srbije i šta treba našoj zemlji kako ne bi bila zavisna od uvoza. Od novih kreatora, odnosno okvirnog Nacrta nove strategije, proizvođači hrane Srbiji treba da očekuju boljitak!?

    U Skupštini Sribje bilo je mnogo nedoumcia koje izazvala  raprava prilikom razmatranja okvirnog nacrta strateškov okvira od 2025 do 2032. godine.  Jer, se nasednici  čulo da se vreme trajanaj dokumenta skraćuje. Jer, nadkležno Ministarstvo poljoprivrede virede odbilo je da dostavi nacrt tog dokumenta za sednicu Odbora kao i sklopljeni ugovor za obavljanje poslova. Predsednik  putem predsdnik odbotga za poljoprivedu Marfkina Rističevićuspe je da obezbedi dokumement prisutnkiam za raspravu. Iznenađenje je neko u vladi skratio i rok trajanja tok dokumenta. Samo nekoliko rečenica o dokumentu iznela je Jelena Blagojević, državni sekretar, 20. septembra 2024. godine. 

    Ali, na taj novi document bilo niz niz primedbi. Kedna odnjih je štotim čini 24 stručnjaka. Od njih je 20 iz Bosne I Hercegvine i Slovenjie, dok još četiri konsultanta. Srbije. Priemkdgba članvao Oda za poljoprivredu Sklupštienh Srbije je I ta zuapto nam stanci rade taj dokumnet. Da li oni oblej znaju šta nama treba? A, uyemlji iamko toliko cenejenkih I uva\avanih stru;njak ai eksperata u  zemlji o svetu!

    Odbor je prihvatio zaklju;ak daq je glavnicilj dase obnovi prehrambeni suverenitet Srbije koji je sad narušen. U taj process moraju da se uključe domaćči stručnjaci, instituti I fakulteti. Posebhmno je da niej dobor što namk o svemu tome rade stanci, uz primedbu zašto su u izradu tog strateškog dokumenta uključena samo četiri čoveka. U rpsavi je psoebno ukazauno na veloiki problem zadrugarstva u Srbiji koej se nalazoi u dubokoj krizi. Glavni razlog je nepostojanje prerađivačke industrije.

Nacrt te nove, okvirne  strategije

EX – POST EVALUACIJA TEKUĆE STRATEGIJE POLJOPRIVREDE I RURALNOG RAZVOJA 2014 – 2024 I PRIPREMA ZA NOVU STRATEGIJU POLJOPRIVREDE I RURALNOG RAZVOJA 2025 – 2034.

Broj uvovora SER –SCAP – CQS – CS -23 68

NACRT STRATEŠKOG OKVIRA

Beogad, 12.07.2024. godine

Ugovorni organ:                                                  Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede

                                                                            Nemanjina 22 -26, 11.000 Beograd, Srbija

                                                                            Predstavnici Ugovornog organa: 

                                                                            Milica Đurđević, državni sekretar

                                                                            Branislav Raketić, šef Odseka za označavanej hrane, 

                                                                            šeme kvaliteta, poljoprivrednih i prehrambenih 

                                                                            proizvoda i organsku proizvodnju

Pružalac usluga:                                                NOVA South East Europe d.o.o.

                                                                           Beograd

                                                                           Resavska 36a, 11.000 Beograd

                                                                           Srbija

                                                                           info@enova.ba

                                                                           ENOVA d.o.o. Sarajevo

                                                                           Podgaj 14, 71000 Sarajevo

                                                                           Bosna i Hercegovina

                                                                           Zavita, svetovanje, d.o.o.

                                                                           Tominškova 40, 1231 Ljubljana –

                                                                           Črnuče, Slovenija

                                                                           Predstavnik Konzorcijuma:

                                                                           Mirza Hadžimešić, ENOVA

Broj ugovora:                                                    SER – SCAP –CQS-CS-23 – 68

ENOVA I Zavita     

Politička renta u Srbiji !

     Koncept neoiliberalizma ostavio je loše i duboke tragove na polјoprivredu Srbije. Korporativni cilј je stvaranje i prisvajanje profita. Cilј kooperativa ili zadruga je služiti svojim članovima i zajednici! To znači da postoji politička renta u Srbiji, kaže eks ministar polјoprivrede u SFRJ dr Kovilјko Lovre. “Istraživanje Ekonomskog fakulteta u Subotici pokazuje da je u vremenu od 2008. do 2018. godine iz subvencija koje su namenjene polјoprivredi, a koje su iznosile devet milijardi evra, isceđeno, odnosno oteto, čak četiri milijarde evra! To ukazuje da od dodelјenih subvencija 70 odsto pripada polјoprivredi, a 30 odsto ostaje ostalim učesnicima. Tu je i deo političke rente koja se uzima! I taj novac se uzima od onih koji obrađuju njive, koji proizvode hranu za opstanak i ostanak zemlje. Niti se to priznalo da im se novac uzima, niti im se nekada kaže gde se taj ukradeni novac se troši! Nikada im se za to niko nije izvinio, a svake godine im zavlače ruku u džep! Polјoprivredu u tom vremenu karakteriše nizak nivo investicija od samo 2,5 odsto od ukupnih bruto investicija. Kada je reč o stranim direktnim investicijama, tu nema velikog interesovanja za agrar!

      U vremenu od 2016. do 2018. godine iz ministarstva poljoprivrede stočarima je upućeno 28 milijardi dinara, a od do 2018. do 2020. godine još 26 milijardi dinara iz istog minstarstva je otišlo za ruralni razvoj. To je ukupno 54 milijarde ili 460 miliona evra! Državna revizorska institucija je to kontrolisala i utvrdila da nema rezultata, ali ni traga parama! A, da se zna koliko je para nestalo, a samo agrarni budžet je u 2021. godini bio 400 miliona evra. Da je taj novac stigao do stočara i sela, ne bi bilo protesta na ulicama. Proizvođači hrane bi bili tada na njivama, u stajama, ekonomskim dvorištima… Ni do danas nije utvrđeno ko je odgovoran za neodgovoran rad i gde je nenamenski otišao taj novac! 

      To nikada nije rečeno poljoprivrednicima. Zašto? To je tabu tema za ovu vlast, za poljoprivrednike, za narod! Sve to, odnosno stanje u agraru,  razlog je zašto su oni  sve češće na ulicama i u protestima. To je utvrdila Državna revizorska institucija (DRI) u redovnoj kontorli trošenja državnog novca. Nikada nije utvrđeno gde je trag tim ogromnim param. I gde su nenanmenski završile? Dakle ni sad novi ministar ništa bolje neće doneti u agraru. Niti će pokrenuti istragu da se sazna istina o nestanku tih para!

     Dokaz lošeg rada i nepostojanja znanja je  2023. ali i ova pogubna 2024. godina.  Jer, umesto kiše Bog je poslao sušu koja je obrala useve od 30 do 80 odsto. Šteta u poljoprivredi je oko tir milijarde evra! Seljaci traže da se proglasi elementarna nepogoda.  Srbija je od velikog izvoznika postala uvoznik hrane. U Skuptš9nji Srbiej na javnom govorou o agqaru, 12. jula 2024. Godie, javno je rčeno da je prošle 2023. godien za uvoy mesa, mleka i prerađevina te godine potoršeno 600 milioanj eva, a za prvih šesto meseci 2024. godine višeod toga! Da ove neznalice u vlasti imaju, možda samo dobru volju, žele da bude bolje, to nije sporno! Jer, dokaz njihove dobre volje je rekordan agrarni budžet koji su sad doneli od 119 miliajrdi dinara, a sad kroz rebalans su ga još povećali. To je rekordan budžet od postojanaj 

     To je po prvi put više od zakonskih pet odsto ukupnog budžeta, koloiko je trealo uvek da ide u agrarni budžet. Ali, uzalud kada se to dobro neiskoriisti!  Predsednica Vlade Republike Srbije Ana Brnabić održala je, 26. decembra 2023. godine, u prisustvu ministarke poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Jelene Tanasković, sastanak sa poljoprivrednicima. Brnabić je tom prilikom ocenila da je ovo istorijski sastanak, imajući u vidu to da njemu prisustvuju predstavnici više od 60 udruženja poljoprivrednika iz čitave Srbije. Ona je navela da je ovo bio prvi put da je neka vlada okupila sva relevantna udruženja iz oblasti poljoprivrede, kako bi im predstavila budžet za subvencije za narednu godinu, koji je prvomk odlukomk bio 119 milijardi dinara,a sad je povećan kroz rebalans u septembru!

     Ali, normalnije bi bilo da je ministarska sa saradnicima, odnosno sadašnji 16 ministar od 2000. godine, odtišao u selo i tamo sa paroiam, seljacimka is toačriam razgovora. Već samo ih zvoe u svoej kabietne, da bi oni vidlei kako vlast uživa. Jer, to bi onda bilo pravo mesto. A, ne da seljaci dolaze u četiri zida vlasti u Beogadu i da im se serviraju saopštenja koja oni ni ne razumeju, pa tek posle shvate da su prevevareni!  Tada je na sastanku najavljeno i formiranje poljoprivredne komore Srbije, kako bi se poljoprivrednim proizvođačima pružila mogućnost da kroz takvo telo štite svoje interese na tržištu. Veći deo sastanka protekao je u pitanjima poljoprivrednika predsednici Vlade i ministarki, kako bi sva otvorena pitanja u vezi sa funkcionisanjem subvencija bila razrešena. Brnabić je istakla da je namera da ovakvi dijalozi između poljoprivrednika i Vlade budu redovni, kako bi zajedničkim snagama kontinuirano radili na dodatnom unapređenju položaja poljoprivrednih proizvođača.

Dodeljeno 3.100 kuća!

     Ako se pogleda agrar i selo u Srbiji, pozitivne promene se vide u onome što čini Ministarstvo za brigu o selu. Rad ovog ministarstva baziran je sad na tri stuba. To je dodela poklon – kuća u selima onima koji hoće da idu i u njima da žive. Zatim dodela besplatnih kombija za vise desetina sela za besplatan prevoz za narod od sela do sela, od sela do grada i obrnuto. Tu su i Miholjski susreti na kojima se narod okuplja za druženje, a ne za proteste. Najveći uspeh postignut je poslednje četiri godine kada je dodeljeno, kupljeno i poklonjeno, 3.100 kuća onima koji hoće da idu da žive na selu. Većina koja se odlućila za taj novi život su mladi, starosti oko tri decenije, a trećinja je čak otišla iz grada u selo. Radi se o 13.000 novih stanovnika u selima Srbije. Koliko je to – najbolja potvrda je činjenica, da, recimo opština Crna Trava im samo 1.500 stanovnika. Znači da je praktično osnovano desetak novih sela.

     ,,Najviše porodica, čak 90 familija, skućilo se u Bačkom Petrovom Selu, u opštini Bečej, a na drugom mestu je selu na severu Bačke, opština Kanjiža – Horgoš, gde je novi dom našlo 50 mladih porodica. Ovo pokazuju podaci Ministarstva za brigu o selu, koje već skoro četiri godine na javnom konkursu sprovodi projekat dodele novca – do 1,2 miliona dinara godišnje za kupovinu kuća porodicama koje žele da se skuće u seoskim podrućjima širom zemlje. Podaci tog ministarstva pokazali su još, kada je Vojvodina u pitanju, da je Sombor najviše privlačan za familije kojima je potreban dom, jer je u tom gadu dodeljeno 187 kuća, a odmah iza Sombora je varošica Bačka Palanka, gde je  došlo 166 familija. Isti izvor navodi da posle Bačkog Petrovog sela, i Horgoša, a sledi Molč u ađanskoj opštini gde se okućilo 47 porodica, pa Srpska Crnja, gde su ključeve dobile 44 porodice’’, kaže Tijana Nešić, v.d. pomoćnik ministra. Ona ističe da je samo u ovoj 2024. godini useljeno 450 kuća, a interesovanje ne jenjava, jer stručnje službe trenutno obrađuju novih 150 zahteva. Ove godine obezbeđena je ista suma novca kao i lane, pola milijarde dinara, ali je ta suma rebalansom budžeta i uvećana. U selima Srbije, kojih prema popisu i podacima RZS ima 4.720,  i dalje u toku je akcija dodele kuća mladima koji hoće da idu u selo da žive. 

backo petrovo selo | Slobodna reč

Foto: Mihailo Berček – Bačko Petrovo Selo, privlačno za mlade

Oni koji idu u selo da žive, shvatili su da selo nije samo rad i život od poljoprivrede, već i svega oko nje, kao gradu. Tu se  vidi šansa za opstanak i ostanak sela, koja za to imaju šanse. To su ona koja imaju više od po 100 stanovnika, a imaju dobre zadruge, a to znači i živo selo, gde može da postoji škola, ambulanta kafana, fudbalsko igaralište, krojač, frizer, automehaničar, pedikir, berber…  Za takva sela će se opredeljivati i mladi, pre svega, žene koje će hteti u njima da žive i rade, odgajaju decu, tove stoku… Ako se poboljša stanje u stočarstvu Srbije, tada će se seoske staje i obori napuniti sa govedima i svinjama, pa ćemo imati dovoljno hrane za sebe, ali i izvoz. A, pomn je počeo da jenjava. Međjutim, bhez izvoza jema ni nvoe proizvodnej, ni života… Za sve to potrebna je uvek i politička podrška vlasti.

                                                                          (Autor je analitičar i publicista)